Blizu je čudotvorno liječenje čovječanstva

“TAKVO što nikad još ne vidjesmo!” To su rekli očevici čudotvornog, trenutnog izlječenja paralitičara, koje je izvršio Isus (Marko 2:12, Duda-Fućak). Isus je ujedno izliječio i slijepe, nijeme, hrome, a i njegovi su sljedbenici to isto činili. Kakvom je silom Isus to činio? Kakvu je ulogu igrala vjera? Kakvo svjetlo bacaju ta iskustva iz prvog stoljeća na čudotvorno liječenje u današnje vrijeme? (Matej 15:30, 31).

“Tvoja te vjera ozdravila”

Izlječitelji vjerom današnjeg vremena rado citiraju Isusovu izjavu upućenu ženi koja je 12 godina bolovala od izljeva krvi i koja je došla k njemu da je izliječi: “Tvoja te vjera ozdravila” (Luka 8:43-48, St). Je li Isusova izjava ukazivala na to da je njezino izlječenje ovisilo o njezinoj vjeri? Je li to bio primjer “liječenja vjerom” kakvo se danas prakticira?

Kada pažljivo pročitamo biblijski izvještaj, vidimo da Isus i njegovi učenici u većini prilika nisu zahtijevali da bolesni ispovjede svoju vjeru prije nego budu izliječeni. Gore spomenuta žena došla je i, a da nije ništa rekla Isusu, potajno odostraga dodirnula njegovu haljinu i “odmah [joj] prestane krvarenje”. Jednom drugom prilikom Isus je izliječio čovjeka koji je bio jedan od onih koji su ga došli uhapsiti. Čak je izliječio čovjeka koji uopće nije znao tko je Isus (Luka 22:50, 51; Ivan 5:5-9, 13; 9:24-34).

Stoga kakvu je ulogu igrala vjera? Kada su Isus i njegovi učenici bili u oblasti Tira i Sidona, došla je jedna Feničanka i povikala: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kćer mi vrlo muči zli duh.” Zamisli koliko je samo bila očajna dok je preklinjala: “Gospodine, pomozi mi!” Pun sažaljenja, Isus je odgovorio: “O ženo, velika je tvoja vjera. Neka ti bude kako želiš!” I njezina je kćerka “istoga časa” bila izliječena (Matej 15:21-28, St). Očito da je u to bila uključena vjera, ali čija vjera? Zapazi da je Isus pohvalio majčinu vjeru, a ne vjeru bolesnog djeteta. I to vjeru u što? Kada se obratila Isusu s “Gospodine, Sine Davidov”, žena je javno priznala da je Isus obećani Mesija. To nije bio jednostavan izraz vjere u Boga ili vjere u moć izlječitelja. Kada je Isus rekao: “Tvoja te vjera ozdravila”, time je mislio da bez vjere u njega kao Mesiju oni koji su bolesni ne bi ni došli k njemu da ih izliječi.

Iz tih biblijskih primjera možemo vidjeti da je liječenje koje je vršio Isus bilo potpuno drugačije od onog kakvo se obično vidi ili prikazuje danas. Nije bilo snažnog ispoljavanja emocija — vikanja, pjevanja, kričanja, onesvješćivanja i slično — niti kod mnoštva ljudi, a ni Isus nije zapadao u stanje dramatične mahnitosti. Osim toga, Isus nije nikada uskratio liječenje nemoćnima pod izgovorom da im nedostaje vjere ili da njihov prilog nije dovoljno velikodušan.

Izlječenja uz pomoć Božje sile

Na koji su način Isus i njegovi učenici vršili izlječenja? “Sila Gospodinova iscjeljivaše ih”, odgovara Biblija (Luka 5:17). U Luki 9:43 kaže se da su se nakon jednog izlječenja ‘svi divili veličini Božjoj’. Odgovarajuće tome, Isus nije skretao pažnju na sebe kao izlječitelja. Jednom je prilikom jednom čovjeku kojeg je oslobodio od opsjedanja demona rekao: “Idi kući svojoj k svojima i kaži im šta ti Gospodin [“Jehova”, NW] učini, i kako te pomilova” (Marko 5:19).

Budući da su Isus i apostoli liječili uz pomoć Božje sile, nije teško razumjeti zašto za liječenje nije uvijek bila potrebna vjera onoga tko je bio izliječen. Međutim, bila je neophodna snažna vjera izlječitelja. Stoga kada Isusovi sljedbenici nisu bili u stanju istjerati jednog naročito moćnog demona, Isus im je rekao razlog tome: “Zbog vaše malovjernosti” (Matej 17:20, DF).

Svrha čudotvornog liječenja

Iako je tokom svoje zemaljske službe Isus mnogo liječio, on nije prvenstveno vršio ‘službu liječenja’. Njegovo čudotvorno liječenje — koje nikada nije naplaćivao ljudima niti je izmamljivao bilo kakve donacije — bilo je sekundarno u odnosu na ono za što je bio najviše zainteresiran, ‘propovijedanje evanđelja o carstvu’ (Matej 9:35). Izvještaj kaže da jednom prilikom, “primivši ih govoraše im o carstvu Božijemu i iscjeljivaše koji trebahu iscjeljivanja” (Luka 9:11). U izvještajima Evanđelja o Isusu se često govorilo kao o “Učitelju”, ali nikada kao o “Izlječitelju”.

Zašto je onda Isus vršio čudotvorna izlječenja? U načelu, činio je to zato da bi dokazao svoj identitet kao obećani Mesija. Kada je Ivan Krštavatelj bio nepravedno zatvoren, želio je jamstvo da je Isus izvršio ono za što ga je Bog poslao da izvrši. Poslao je svoje učenike Isusu i upitao: “Jesi li ti onaj što će doći, ili drugoga da čekamo?” Zapazi što je Isus rekao Ivanovim učenicima: “Idite i kažite Ivanu što čujete i vidite: slijepi progledaju i hromi hode, gubavi čiste se i gluhi čuju, mrtvi ustaju i siromašnima propovijeda se evangjelje” (Matej 11:2-5).

Da, činjenica da je Isus vršio ne samo liječenje već i druga čudotvorna djela koja su zabilježena u Evanđeljima čvrsto je dokazala njegov identitet kao ‘onoga što će doći’, obećanog Mesije. Nije bilo potrebno da itko ‘čeka drugoga’.

Čudotvorna izlječenja u današnje vrijeme?

Trebamo li, stoga, očekivati da Bog danas kroz izlječenja dokaže svoju silu? Ne trebamo. Time što je uz pomoć Božje sile činio čuda Isus je bez imalo sumnje dokazao da je on Mesija za kojeg je Bog obećao da će doći. Isusova moćna djela zabilježena su u Bibliji da bi ih svi mogli čitati. Nije potrebno da Bog dokazuje svoju silu tako da svakom naraštaju ljudi ponavlja takva djela.

Zanimljivo je da su izlječenja i druga čudotvorna djela samo u izvjesnoj mjeri bila uvjerljiva. Neki koji su čak bili očevici Isusovih čuda nisu vjerovali da ima podršku svog nebeskog Oca. “Ako je i činio tolika čudesa pred njima, opet ga ne vjerovahu” (Ivan 12:37). To je razlog zašto je, nakon što je razmotrio različite čudotvorne darove — proricanje, govorenje jezicima, liječenje i tako dalje — koje je Bog dao različitim članovima kršćanske skupštine iz prvog stoljeća, apostol Pavao bio nadahnut reći: “Jesu li darovi proricanja, bit će odstranjeni; jesu li jezici, prestat će; je li spoznaja, bit će odstranjena. Jer imamo djelomičnu spoznaju i djelomično proričemo; ali kad stigne što je potpuno, što je djelomično bit će odstranjeno” (1. Korinćanima 12:28-31; 13:8-10, NW).

Naravno, za našu dobrobit od presudne je važnosti imati vjeru u Boga. No kada netko svoju vjeru temelji na lažnim obećanjima o izlječenju, to samo vodi do razočaranja. Štoviše, s obzirom na vrijeme kraja Isus je dao sljedeće upozorenje: “Izići [će] lažni kr[i]st

i i lažni proroci, i pokazaće znake velike i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće i izbrane” (Matej 24:24). Pored nadriliječništva i prevara, bit će također i ispoljavanja demonske sile. Zbog toga nas tvrdnje o neobjašnjivim događajima ne trebaju iznenaditi i one sasvim sigurno nisu temelj za pravu vjeru u Boga.

Budući da u današnje vrijeme nitko ne vrši izlječenja kakva je Isus vršio, nalazimo li se mi u nepovoljnom položaju? Uopće ne. Ustvari, oni koje je Isus izliječio na koncu su se mogli ponovno razboljeti. Svi su ostarjeli i umrli. Koristi liječenja koje su oni primili bile su relativno kratkog vijeka. Pa ipak, Isusova čudotvorna izlječenja imaju trajni značaj tako što su predskazivala buduće blagoslove.

Zato prethodno spomenuti Alexandre i Benedita, nakon što su ispitali Božju Riječ, Bibliju, više ne polažu svoju vjeru u suvremeno liječenje vjerom i spiritistička izlječenja. No istovremeno su uvjereni da čudotvorna izlječenja nisu stvar prošlosti. Zašto? Poput milijuna ljudi širom svijeta raduju se blagoslovima liječenja pod Božjim Kraljevstvom (Matej 6:10).

Bolesti i smrti više nema

Kao što smo vidjeli ranije, glavni cilj Isusove službe nije bio liječiti bolesne niti činiti druga čuda. Umjesto toga, on je propovijedanje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu učinio svojim glavnim poslom (Matej 9:35; Luka 4:43; 8:1). To je Kraljevstvo sredstvo kojim će Bog izvršiti čudotvorno liječenje čovječanstva i popraviti svu štetu koju su grijeh i nesavršenost nanijeli ljudskoj obitelji. Kako će i kada ono izvršiti to?

Gledajući stoljećima unaprijed, Krist Isus dao je svom apostolu Ivanu proročansku viziju: “Sad posta spasenje i sila i carstvo Boga našega, i oblast Kr[i]sta njegova” (Otkrivenje 12:10). Svi dokazi pokazuju da je od 1914. godine veliki Božji protivnik, Sotona, zbačen u blizinu Zemlje i Kraljevstvo sada vlada kao realnost! Isus je ustoličen za Kralja Mesijanskog Kraljevstva i spreman je sada poduzeti velike promjene na Zemlji.

U vrlo bliskoj budućnosti Isusova nebeska vladavina vladat će nad pravednim novim ljudskim društvom, ustvari, nad ‘novom zemljom’ (2. Petrova 3:13). Kakve će okolnosti tada vladati? Slijedi veličanstveni nagovještaj toga: “Vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prodjoše (...). I Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovijeh, i smrti ne će biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti ne će biti više; jer prvo prodje” (Otkrivenje 21:1, 4).

Možeš li zamisliti kako će izgledati život kada se ostvari čudotvorno liječenje čovječanstva? “Niko od stanovnika ne će reći: bolestan sam. Narodu koji živi u njemu oprostiće se bezakonje.” Da, Bog će postići ono što izlječitelji vjerom nikada ne bi mogli. “Uništiće smrt za uvijek.” Doista, “utrće Gospodin Gospodin [“Jehova”, NW] suze sa svakoga lica” (Izaija 25:8; 33:24).

[Slika na stranici 7]

Čovječanstvo će pod Božjim Kraljevstvom biti čudotvorno izliječeno