ISUS se zaustavio na putu u Cezareju Filipovu, te poučava mnoštvo i svoje apostole. Daje im ovakvu uzbudljivu obavijest: “Zaista vam kažem da neki od onih što stoje ovdje uopće neće okusiti smrti dok najprije ne vide Sina čovječjega gdje dolazi u svom kraljevstvu”.

‘Što je Isus time mislio?’ – sigurno su se pitali učenici. Oko tjedan dana kasnije Isus uzima sa sobom Petra, Jakova i Ivana i penju se na jednu visoku goru. Vjerojatno je noć, jer su učenici pospani. Isus se moli, i dok to čini preobražava se pred njima. Lice mu postaje svijetlo poput sunca, a odjeća sjajna poput svjetlosti.

Kako je to viđenje samo bilo ohrabrujuće, kako za Isusa tako i za učenike! Viđenje je, takoreći, bilo prikazivanje Kristove kraljevske slave. Učenici su, dakle, vidjeli “Sina čovječjega gdje dolazi u svom kraljevstvu”, upravo kao što je Isus tjedan dana ranije obećao. Nakon Isusove smrti Petar je pisao o tome kako su ‘bili svjedoci Kristove uzvišenosti dok su bili s njim na svetoj gori’.