‘Nastavite opraštati jedan drugome iskreno’
“Nastavite podnositi jedan drugoga i opraštati jedan drugome iskreno” (KOLOŠANIMA 3:13, NW).
1. (a) Zašto je Petar mogao misliti da je velikodušan kad je ukazao na to da drugima trebamo opraštati “do sedam puta”? (b) Što je Isus mislio kad je rekao da trebamo opraštati “do sedam puta sedamdeset”?
“GOSPODINE! koliko puta ako mi sagriješi brat moj da mu oprostim? do sedam puta?” (Matej 18:21). Petar je možda mislio da je njegov prijedlog jako velikodušan. Rabinska je tradicija u to vrijeme smatrala da ne bi trebalo opraštati više od tri puta za isti prijestup.a Stoga zamisli kako je Petar bio iznenađen Isusovim odgovorom: “Ne velim ti do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset”! (Matej 18:22). Ponavljanje broja sedam značilo je isto kao da je bilo rečeno “neograničeno”. S Isusovog stajališta praktički nema ograničenja koliko puta kršćanin treba oprostiti drugima.
2, 3. (a) U kojim bi situacijama moglo biti teško oprostiti drugima? (b) Zašto možemo biti sigurni da je za naše dobro opraštati drugima?
2 Međutim, nije uvijek lako primijeniti taj savjet. Tko od nas nije osjetio žalac nepravedne uvrede? Možda je netko kome si vjerovao izdao tvoje povjerenje (Priče Salamunove 11:13). Nepromišljene primjedbe bliskog prijatelja mogu ‘probosti kao mač’ (Priče Salamunove 12:18). Grubi postupci nekoga koga si volio ili kome si vjerovao mogu izazvati duboke rane. Kad se tako nešto dogodi, prirodna reakcija mogla bi biti osjećaj gnjeva. Možda želimo prestati razgovarati s onim tko nas je povrijedio, izbjegavajući ga u potpunosti ako je moguće. Možda nam izgleda da bismo, oprostivši mu dopustili da prođe nekažnjeno za ono što nas je povrijedio. No ako gajimo srdžbu, time možemo povrijediti sami sebe.
3 Isus nas stoga uči da opraštamo — “do sedam puta sedamdeset”. Njegova učenja sigurno nisu ni u kom slučaju na našu štetu. Sve što je on učio potječe od Jehove, ‘Onoga koji nas uči da bismo napredovali’ (Izaija 48:17; Ivan 7:16, 17). Ispravno je zaključiti da je sigurno za naše dobro ako opraštamo drugima. Prije nego što razmotrimo zašto bismo trebali opraštati i kako to možemo činiti, bilo bi korisno da najprije razjasnimo što opraštanje jest, a što nije. Naše shvaćanje opraštanja moglo bi u određenoj mjeri utjecati na našu sposobnost opraštanja kad nas drugi uvrijede.
4. Što oprostiti drugima ne znači, i kako glasi definicija opraštanja?
4 Ako drugima oprostimo osobne uvrede, to ne znači da prelazimo preko onoga što je netko učinio ili da to umanjujemo; to ne znači niti da dopuštamo drugima da nas nepošteno iskorištavaju. Uostalom, kad Jehova nama oprašta, on sigurno ne umanjuje naše grijehe, niti će ikada dopustiti grešnim ljudima da pogaze njegovo milosrđe (Jevrejima 10:29). Prema djelu Insight on the Scriptures (Uvid u Pisma) opraštanje je definirano kao “čin opraštanja prijestupniku, kojim se prema njemu prestaje osjećati srdžbu zbog njegovog prijestupa te se odriče svakog prava na uzvrat” (uvez 1, stranica 861).b Biblija nam pruža dobre razloge zašto da opraštamo drugima.
Zašto opraštati drugima?
5. Na koji se važan razlog za opraštanje drugima ukazuje u Efežanima 5:1?
5 U Efežanima 5:1 ukazuje se na važan razlog zašto opraštati drugima: “Ugledajte se dakle na Boga, kao ljubazna djeca.” U kom se smislu trebamo ‘ugledati na Boga’? Riječ “dakle” povezuje taj izraz s prethodnim retkom, koji glasi: “Budite jedan drugome blagi, milostivi, praštajući jedan drugome, kao što je i Bog u Kr[i]stu oprostio vama” (Efežanima 4:32, naglašeno od nas). Da, kad se radi o opraštanju, trebamo oponašati Boga. Poput malog dječaka koji želi biti baš kao njegov otac, i mi, kao djeca koju Jehova nježno ljubi, trebamo biti kao naš nebeski Otac koji oprašta. Jehovino srce sigurno raduje kad pogleda s neba i vidi svoju zemaljsku djecu kako nastoje biti poput njega, opraštajući jedan drugome! (Luka 6:35, 36; usporedi Mateja 5:44-48).
6. U kom smislu postoji ogromna razlika između Jehovinog i našeg opraštanja?
6 Istina je da mi nikada ne možemo opraštati savršeno kako to čini Jehova. Ali to je još jedan razlog zašto trebamo opraštati jedni drugima. Razmislimo o ovome: Postoji ogromna razlika između Jehovinog i našeg opraštanja (Izaija 55:7-9). Kad mi opraštamo onima koji su počinili grijeh protiv nas, obično smo svjesni da će vjerojatno oni nama prije ili kasnije trebati uzvratiti milost opraštajući nam. Kad se radi o ljudima, uvijek grešnici opraštaju grešnicima. No kad se radi o Jehovi, opraštanje je uvijek jednosmjerno. On oprašta nama, ali mi nikada nećemo trebati oprostiti njemu. Ako Jehova, koji ne griješi, može s toliko ljubavi i tako potpuno oprostiti nama, zar se onda ne bismo mi, grešni ljudi, trebali truditi da opraštamo jedni drugima? (Matej 6:12).
7. Kako može štetno djelovati na naš odnos s Jehovom ako ne želimo opraštati drugima kad postoji razlog za iskazivanje milosrđa?
7 Što je još važnije, ako mi ne želimo oprostiti drugima kada postoji razlog za milosrđe, to može štetno djelovati na naš odnos s Bogom. Jehova ne samo da nas poziva da opraštamo jedni drugima; on to očekuje od nas. Prema Pismima, djelomičan poticaj zašto trebamo opraštati jest to da bi Jehova mogao nama opraštati ili to što nam on već oprašta (Matej 6:14; Marko 11:25; Efežanima 4:32; 1. Ivanova 4:11). Možemo li stvarno očekivati da Jehova oprašta nama ako mi nismo spremni opraštati drugima kad za to imamo dobre razloge? (Matej 18:21-35).
8. Zašto je opraštanje za naše dobro?
8 Jehova poučava svoj narod ‘dobrom putu kojim će hoditi’ (1. Carevima 8:36). Kad nas uči da opraštamo jedni drugima, možemo biti sigurni da mu je na srcu naše dobro. Biblija nam s razlogom kaže da ‘podamo mjesto gnjevu’ (Rimljanima 12:19). Srdžba je teško breme za nošenje u životu. Kad gajimo srdžbu, ona razdire naše misli, oduzima nam mir i guši radost. Dugotrajan gnjev, kao i ljubomora, može imati štetne posljedice na naše fizičko zdravlje (Priče Salamunove 14:30). A za cijelo to vrijeme onaj tko nas je uvrijedio možda uopće nije svjestan naše uznemirenosti! Naš Stvoritelj pun ljubavi zna da trebamo iskreno opraštati drugima ne samo za njihovo dobro nego i za naše vlastito. Biblijski savjet da opraštamo zaista je ‘dobar put kojim treba hoditi’.
“Nastavite podnositi jedan drugoga”
9, 10. (a) U kojim situacijama nije nužno potrebno formalno opraštati? (b) Na što se misli izrazom “nastavite podnositi jedan drugoga”?
9 Fizičke povrede mogu varirati od neznatnih posjekotina do dubokih rana i stoga sve one ne zahtijevaju da im se posveti jednaka pažnja. Slično je i s povrijeđenim osjećajima — neke su rane dublje od drugih. Da li zaista trebamo praviti problem oko svake i najmanje uvrede koju doživimo u odnosima s drugima? Sitno iritiranje, ignoriranje i dosađivanje dio su života i nije nužno potrebno formalno ih opraštati. Ako smo poznati kao osoba koja izbjegava druge zbog svakog i najmanjeg razočaranja i koja zatim inzistira na tome da joj se oni ispričaju prije nego što se prema njima počne ponašati na uljudan način, mogli bismo druge prisiliti da se prema nama ponašaju jako oprezno — ili da budu na sigurnoj udaljenosti!
10 Za razliku od toga, puno je bolje “biti na glasu kao razuman” (Filipljanima 4:5, Phillips). Kao nesavršena stvorenja koja služe zajedno rame uz rame, razumno je očekivati da bi nas s vremena na vrijeme naša braća mogla rasrditi, kao i mi njih. U Kološanima 3:13 (NW) savjetuje nas se: “Nastavite podnositi jedan drugoga.” Ove nas riječi podsjećaju na to da budemo strpljivi s drugima, podnoseći ono što nam se kod njih ne sviđa ili karakterne crte koje nas možda iritiraju. Takva strpljivost i suzdržljivost mogu nam pomoći da se nosimo sa sitnim uvredama koje podnosimo u kontaktima s drugima — a da ne poremetimo mir skupštine (1. Korinćanima 16:14).
Kad su rane dublje
11. Što nam može pomoći da opraštamo drugima kad počine grijeh protiv nas?
11 Međutim, što ako drugi počine grijeh protiv nas, nanoseći nam neku osjetniju ranu? Ako grijeh nije suviše ozbiljan, vjerojatno nam nije teško primijeniti biblijski savjet da ‘opraštamo jedan drugome’ (Efežanima 4:32). Takva spremnost da opraštamo u skladu je s Petrovim nadahnutim riječima: “A prije svega imajte neprestanu ljubav medju sobom; jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha” (1. Petrova 4:8). Ako imamo na umu da smo i mi grešnici, lakše nam je opraštati prijestupe drugih. Kad tako opraštamo, oslobađamo se srdžbe umjesto da je gajimo. Posljedica toga je da naš odnos s prijestupnikom vjerojatno neće doživjeti neku trajniju štetu, a pomažemo i da se sačuva dragocjeni mir u skupštini (Rimljanima 14:19). S vremenom može izblijedjeti sjećanje na ono što je dotični učinio.
12. (a) Koje bismo korake trebali poduzeti da bismo oprostili nekome tko nas je duboko povrijedio? (b) Kako riječi iz Efežanima 4:26 pokazuju da trebamo brzo rješavati probleme?
12 No što ako netko počini neki ozbiljniji grijeh protiv nas i duboko nas povrijedi? Naprimjer, možda je povjerljivi prijatelj razglasio neke krajnje osobne tajne koje si mu povjerio. Osjećaš se duboko povrijeđenim, doveden si u neugodan položaj i osjećaš se izdanim. Pokušao si da ne misliš o tome, ali problem nije nestao. U tom slučaju, trebao bi poduzeti neke korake kako bi se problem riješio, možda tako da razgovaraš s prijestupnikom. Mudro je učiniti to prije nego što se dopusti da nas problem počne izjedati. Pavao nas je opomenuo: “Gnjevite se i ne griješite [gajeći srdžbu ili čineći nešto u srdžbi]; sunce da ne zadje u gnjevu vašemu” (Efežanima 4:26). Pavlove riječi poprimaju još snažnije značenje zbog činjenice da je za Židove zalazak sunca označavao kraj jednog dana i početak novog. Savjet stoga glasi: Brzo rješavajte problem! (Matej 5:23, 24).
13. Što treba biti naš cilj kad pristupamo nekome tko nas je povrijedio, i koji nam prijedlozi mogu pomoći da ga postignemo?
13 Kako da priđeš prijestupniku? “Traži mir i teži za njim”, stoji u 1. Petrovoj 3:11 (NW). Dakle, tvoj cilj nije da izraziš gnjev nego da uspostaviš mir sa svojim bratom. Da bi se to postiglo, najbolje je ne koristiti grube riječi i geste; to bi moglo izazvati sličnu reakciju druge osobe (Priče Salamunove 15:18; 29:11). Pored toga, izbjegavaj pretjerane izjave kao što su: “Ti uvijek (...)!” ili: “Ti nikad (...)!” Takva pretjerivanja samo bi ga mogla navesti da se brani. Umjesto toga, neka tvoj ton glasa i izraz lica pokažu da želiš riješiti ono što te je duboko povrijedilo. Budi konkretan dok objašnjavaš kako se osjećaš zbog onoga što se dogodilo. Daj priliku drugoj osobi da objasni svoje postupke. Slušaj ono što govori (Jakov 1:19). Kakva je korist od toga? Priče Salamunove 19:11 objašnjavaju: “Razum [“uvid”, NW] zadržava čovjeka od gnjeva, i čast mu je mimoići krivicu.” Razumijevanje osjećaja druge osobe i razloga zašto je postupila na određeni način može raspršiti negativne misli i osjećaje koje gajimo prema njoj. Ako spornoj situaciji pristupamo s ciljem da uspostavimo mir i ako zadržimo taj stav, vrlo je vjerojatno moguće razjasniti svaki nesporazum, prikladno se ispričati i oprostiti.
14. U kom smislu trebamo zaboraviti kad nekome opraštamo?
14 Da li to što drugima opraštamo znači da mi zapravo moramo zaboraviti ono što se dogodilo? Prisjeti se kakav nam je primjer u tome dao sam Jehova, o čemu je bilo govora u prethodnom članku. Kad u Bibliji stoji da Jehova zaboravlja naše grijehe, to ne znači da ih se on ne može sjetiti (Izaija 43:25). Umjesto toga, on zaboravlja u tom smislu što grijehe koje jednom oprosti ne iznosi ponovno protiv nas jednom u budućnosti (Ezehijel 33:14-16). Slično tome, opraštati bližnjima ne mora bezuvjetno značiti da se mi nećemo moći prisjetiti onoga što su učinili. Međutim, mi možemo zaboraviti u tom smislu da taj prijestup ne iznosimo ponovno protiv onoga tko nas je povrijedio niti da načinjemo tu temu u budućnosti. Kad se stvar tako riješi, ne bi bilo dobro širiti glasine o tome; isto tako, ne bismo pokazivali ljubav ako bismo u potpunosti izbjegavali prijestupnika, ponašajući se prema njemu kao da je isključen (Priče Salamunove 17:9). Istina je da ponekad treba proći neko vrijeme da bi se naš odnos s njim popravio; možda nećemo biti jednako bliski kao prije. No mi ga i dalje volimo kao svog kršćanskog brata i učinit ćemo sve da ostanemo u miroljubivim odnosima. (Usporedi Luku 17:3.)
Kad se čini da je nemoguće oprostiti
15, 16. (a) Zahtijeva li se od kršćana da oproste prijestupniku koji se ne kaje? (b) Kako možemo primijeniti biblijski savjet iz Psalma 37:8?
15 No što ako netko počini protiv nas grijeh kojim nam nanosi najdublje rane, a ipak ne priznaje grijeh, ne kaje se i ne ispriča? (Priče Salamunove 28:13). Pisma jasno pokazuju da Jehova ne oprašta nepokajničkim, okorjelim grešnicima (Jevrejima 6:4-6; 10:26, 27). Što bismo mi trebali učiniti? U djelu Insight on the Scriptures stoji: “Od kršćana se ne zahtijeva da opraštaju onima koji bez pokajanja prakticiraju zlonamjeran, hotimičan grijeh. Takvi postaju Božjim neprijateljima” (uvez 1, stranica 862). Nijedan kršćanin koji je bio žrtva krajnje nepravednog, odvratnog ili mrskog postupka ne treba se osjećati prisiljenim oprostiti prijestupniku koji se ne kaje (Psalam 139:21, 22).
16 Razumljivo je da se oni koji su bili žrtve okrutnog postupanja ponekad osjećaju povrijeđenima i gnjevnima. Ipak, imaj na umu da ustrajanje u gnjevu i srdžbi može biti vrlo štetno po nas. Ako čekamo na priznanje ili ispriku koji nikada neće biti izrečeni, mogli bismo se samo još više uznemiriti. Ako smo opsjednuti nepravdom, u nama bi mogao kipjeti gnjev, koji može razorno djelovati na naše duhovno, emocionalno i fizičko zdravlje. Tako zapravo dopuštamo onome koji nas je povrijedio da nas i dalje vrijeđa. Biblija mudro savjetuje: “Utišaj gnjev, i ostavi jarost” (Psalam 37:8). Stoga su neki kršćani iskusili da su s vremenom mogli donijeti odluku da oproste, u smislu da prestanu gajiti srdžbu — nisu opravdavali ono što im se dogodilo, ali nisu dozvolili da ih izjeda gnjev. Prepustivši problem izravno u ruke Boga pravde, osjetili su veliko olakšanje i mogli su nastaviti normalno živjeti (Psalam 37:28).
17. Koje nam utješno jamstvo pruža Jehovino obećanje zapisano u Otkrivenju 21:4?
17 Ako je rana vrlo duboka, možda je nećemo moći sasvim izbrisati iz svojih misli, barem ne u ovom sustavu stvari. No Jehova obećava novi svijet u kojem će “otrti svaku suzu od očiju njihovijeh, i smrti ne će biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti ne će biti više; jer prvo prodje” (Otkrivenje 21:4). Ništa čega ćemo se tada sjećati neće izazivati duboke rane, odnosno bol, koja možda sada opterećuje naše srce (Izaija 65:17, 18).
18. (a) Zašto je potrebno da budemo spremni opraštati u svom ophođenju s braćom i sestrama? (b) U kom smislu možemo oprostiti i zaboraviti kad drugi počine grijeh protiv nas? (c) Kako nam to koristi?
18 Dotada moramo živjeti i raditi svi zajedno kao braća i sestre koji su nesavršeni, grešni ljudi. Svi griješimo. S vremena na vrijeme razočaramo, pa čak i povrijedimo jedni druge. Isus je dobro znao da ćemo trebati opraštati drugima, ali “[ne] do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset”! (Matej 18:22). Istina je da mi ne možemo opraštati tako potpuno kako to čini Jehova. No kad naša braća počine grijeh protiv nas, u većini slučajeva mi im možemo oprostiti u tom smislu da nadvladamo srdžbu i možemo zaboraviti u tom smislu da ne iznosimo ponovno taj problem protiv njih jednom u budućnosti. Ako ovako opraštamo i zaboravljamo, mi ne samo da pomažemo čuvati mir u skupštini nego i mir u svojim mislima i srcu. A uz sve to, uživat ćemo mir koji nam može dati samo Jehova, naš Bog pun ljubavi (Filipljanima 4:7).
[Bilješke]
a Prema Babilonskom Talmudu, jedna je rabinska predaja glasila: “Ako čovjek načini neki prijestup, oprostit će mu se prvi, drugi i treći put, ali četvrti put neće mu se oprostiti” (Joma 86b). Ta se predaja djelomično temeljila na krivom razumijevanju redaka kao što su Amos 1:3; 2:6 i Job 33:29.
b Izdao Watchtower Bible and Tract Society of New York, Inc.
Pitanja za ponavljanje
◻ Zašto trebamo spremno opraštati drugima?
◻ Koje situacije zahtijevaju od nas da ‘nastavimo podnositi jedan drugoga’?
◻ Što možemo učiniti da bismo u miru riješili problem kad su nas duboko povrijedili grijesi drugih?
◻ U kom smislu trebamo zaboraviti kad opraštamo drugima?
[Slika na stranici 16]
Dok mi gajimo srdžbu, prijestupnik možda uopće nije svjestan naše uznemirenosti
[Slika na stranici 17]
Nesporazumi se mogu lako izgladiti kad pristupiš drugima kako bi uspostavio mir