Gore citirano Isusovo objašnjenje pripadalo je njegovu odgovoru na sljedeće pitanje farizeja: “Može li čovjek pustiti ženu svoju za svaku krivicu?” (Matej 19:3-6). Budući da njegov odgovor nije farizeje zadovoljio, pitali su ga nadalje: “Zašto dakle Mojsije zapovijeda da se da knjiga raspusna, i da se pusti?” Nato je Isus rekao: “Mojsije je vama dopustio po tvrđi vašega srca puštati svoje žene; a iz početka nije bilo tako.” Onda je dodao: “Nego ja vam kažem: ako tko pusti svoju ženu, osim za kurvarstvo, i oženi se drugom, čini preljubu” (Matej 19:7-9).

Grijeh ljudi i iz toga proizašla nesavršenost imali su trajno djelovanje i na bračno uređenje (Rimljanima 5:12). Budući da ljudi nisu više bili savršeni, međuljudski odnosi su postali opterećeni i potkopani egoizmom, lakomošću i sebičnošću. Na to se Isus osvrnuo kad je govorio o “tvrđi srca”, radi kojeg je Mojsijev zakon ostavio mogućnost razvoda. Ali, Isus je podsjetio farizeje na sljedeće: “Iz početka nije bilo tako”. Pod sadašnjim nesavršenim prilikama supružnici bi se trebali ozbiljno truditi da prevladaju bilo kakve poteškoće ili probleme, umjesto da ih podastru kao razloge ili opravdanja za razrješenje svoga braka. Isus je, doduše, ukazao da postoji jedan izuzetak – kurvarstvo. Bračna nevjera može biti razlogom za razvod braka.

Kao što je iz svega toga jasno vidljivo, u Bibliji se ne kaže da se neki brak pod svim okolnostima mora podržavati i da je razvod nedopustiv, sasvim svejedno koji razlog postojao. S druge strane, Biblija pokazuje i to da je razvod opravdan samo onda ako uslijedi “zbog kurvarstva”.

“Ženidbu da drže svi u časti”

Potiče li Biblija na razvod zato što navodi jedan razlog za to? Je li brak tim dopuštenjem manje vrijedan ili je time lišen dostojanstva? Ili Biblija postavlja nerazuman teret na one koji se žene, jer dopušta samo jedan razlog za razvod?

Sasvim suprotno, jer prema Bibliji brak je jedna od najtjesnijih i najprisnijih veza u koju dvoje ljudi može stupiti. “Za to će ostaviti čovjek oca svojega i mater svoju, i prilijepit će se k ženi svojoj, i bit će dvoje jedno tijelo”, glasi izvještaj o prvom braku (1. Mojsijeva 2:24). A supružnici moraju svoju bračnu vezu kao “jedno tijelo” čuvati kao nešto dragocjeno. “Ženidbu da drže svi u časti, i postelja ženidbena da bude čista”, savjetuje Biblija (Jevrejima 13:4).

Već je često na ovaj ili onaj način bilo rečeno da temelj trajnog i sretnog braka nije romantična ljubav, nego nesebičnost. Upravo na to upućuje Biblija. Ona kaže: “Tako su dužni muževi ljubiti svoje žene kao svoja tjelesa; jer koji ljubi svoju ženu, sebe samoga ljubi. Jer nitko ne omrznu kad na svoje tijelo, nego ga hrani i grije, kao Gospodin crkvu ...; a žena da se boji svojega muža (treba imati duboko poštovanje prema svom mužu, NS) (Efežanima 5:28-33). I vrlo otvorenim jezikom Biblija daje savjet: “Muž da čini ženi dužnu ljubav, tako i žena mužu. Žena nije gospodar od svojega tijela, nego muž; tako i muž nije gospodar od svojega tijela, nego žena. Ne zabranjujte se jedan od drugoga” (1. Korinćanima 7:3-5).

Ako su oba bračna druga spremna uzeti ovaj savjet k srcu, vjerojatno nikada neće voditi tako loš brak da netko od njih počne s vanbračnom aferom, čime bi razorio njihovu bračnu vezu ‘jednog tijela’. Čak ako jedan bračni drug ne živi po biblijskim temeljnim načelima, vjerna strana može imati povjerenje da je Božji put uvijek najbolji. A pridržavati ga se može doprinijeti rješavanju, a i izbjegavanju mnogih bračnih problema.