Ispričao je: “S kraljevstvom je nebeskim kao s čovjekom, domaćinom, koji je izašao rano ujutro da unajmi radnike za svoj vinograd. Kad se dogovorio s radnicima za denar na dan, poslao ih je u svoj vinograd. Kad je opet izašao oko trećeg sata, vidio je druge kako stoje besposleni na trgu, te im je rekao: ‘Idite i vi u vinograd, pa ću vam dati koliko bude pravo!’ I otišli su. Opet je izašao oko šestog i devetog sata i učinio isto tako. Na kraju je izašao oko jedanaestog sata i našao druge kako stoje, pa im je rekao: ‘Zašto stojite ovdje cijeli dan besposleni?’ Odgovorili su mu: ‘Zato što nas nitko nije unajmio.’ A on im je rekao: ‘Idite i vi u vinograd!’” (Matej 20:1-7).

Svećenici i drugi nalik njima bili su mišljenja da obični Židovi služe u Božjem vinogradu u daleko manjoj mjeri u odnosu na njih, poput radnika koji su bili pozvani tek oko “trećeg sata” (devet sati ujutro) ili još kasnije u danu — oko šestog, devetog i jedanaestog sata (pet sati poslijepodne).

Muškarce i žene koji su slijedili Isusa smatralo se prokletim narodom (Ivan 7:49). Većinu života bavili su se ribolovom ili drugim fizičkim poslovima. A onda ih je u jesen 29. godine Isus, kojega je poslao “gospodar vinograda”, pozvao da budu njegovi učenici i rade za Boga. Stoga se može reći da su oni bili “posljednji”, odnosno radnici koji su u jedanaesti sat došli raditi u vinograd.