Odgovarajuća otkupnina za sve
“Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i da svoju dušu dade kao otkup u zamjenu za mnoge” (MATEJ 20:28).
1, 2. (a) Zašto se može reći da je otkupnina najveći Božji dar čovječanstvu? (b) Koja korist proizlazi istraživanjem otkupnine?
OTKUPNINA je najveći Božji dar čovječanstvu. Pomoću ‘otkupljenja njegovom krvlju’, možemo dobiti “oproštenje grijeha” (Efežanima 1:7, St). Ona je temelj nade vječnog života, bilo na nebu ili na rajskoj Zemlji (Luka 23:43; Ivan 3:16). Na temelju otkupnine, kršćani se već sada mogu radovati čistom položaju pred Bogom (Otkrivenje 7:14, 15).
2 Otkupnina, dakle, nije nešto neodređeno ili nerazumljivo. Imajući pravni temelj u božanskim načelima, otkupnina može donijeti stvarne, opipljive koristi. Određeni vidovi te nauke možda su ‘teško razumljivi’ (2. Petrova 3:16). No, uvidjet ćeš da je vrijedno truda pobliže istražiti otkupninu, jer ona odražava Božju nedostižnu ljubav prema čovječanstvu. Da bismo shvatili značenje otkupnine, potrebno je razumijeti ključno obilježje Božjeg neizmjernog “bogatstva, mudrosti i znanja” (Rimljanima 5:8; 11:33).
Sporna pitanja koja treba razjasniti
3. Zašto je otkupnina postala neophodna, i zašto Bog nije mogao jednostavno oprostiti grešnost čovječanstvu?
3 Otkupnina je postala neophodna zbog grijeha prvog čovjeka, Adama, koji je svom potomstvu ostavio ništavno nasljedstvo bolesti, žalosti i bola (Rimljanima 8:20). Na temelju naslijeđenog nesavršenstva, svi Adamovi potomci postali su “djeca srdžbe” koja zaslužuju smrt (Efežanima 2:3; 5. Mojsijeva 32:5). Bog se nije mogao prepustiti neprincipijelnom osjećaju i jednostavno odmah ljudima oprostiti. Njegova vlastita Riječ pokazuje da je “plaća grijeha smrt” (Rimljanima 6:23). Da bi opravdao grešnost čovječanstva, Bog bi morao zanemariti vlastita pravedna mjerila, pogaziti vlastitu zakonsku pravdu! (Job 40:8). No, “Pravda i Pravednost temelj su [Božjeg] prijestolja” (Psalam 89:15, St). Bilo koje odstupanje od pravednosti s njegove strane samo bi dalo poticaj bezakonju i potkopalo njegov položaj kao Univerzalnog Suverena. (Usporedi Propovjednik 8:11.)
4. Koja sporna pitanja su potaknuta pobunom Sotone?
4 Bog je također morao razjasniti ostala sporna pitanja koja su se pojavila pobunom Sotone, pitanja daleko veće važnosti nego što je jadno stanje ljudi. Sotona baca tamnu sjenu na Božje dobro ime, optužujući Jehovu da je lažac i okrutni diktator koji uskraćuje svojim stvorenjima spoznaju i slobodu (1. Mojsijeva 3:1-5). Osim toga, time što je prividno osujetio Božji naum da Zemlju napuni pravednim ljudima, Sotona je, u neku ruku, Boga prikazao nesposobnim za to (1. Mojsijeva 1:28; Izaija 55:10, 11). Sotona se također odvažio da okleveta Božje lojalne sluge, optuživši ih da služe Bogu iz sebičnih poticaja. Hvalio se da pod pritiskom nijedan neće ostati lojalan Bogu! (Job 1:9-11).
5. Zašto Bog nije mogao zanemariti Sotonine izazove?
5 Ti izazovi se nisu mogli zanemariti. Da se na njih nije odgovorilo, povjerenje u Božju vladavinu, kao i njeno podupiranje, konačno bi bilo razoreno (Poslovice 14:28). Ako bi zakon i red bili narušeni, ne bi li u čitavom svemiru vladalo rasulo? Bog je dakle bio dužan zbog sebe i svojih pravednih puteva opravdati svoj suverenitet. Dugovao je to svojim vjernim slugama, kako bi im omogućio da pokažu svoju nesalomljivu lojalnost prema njemu. To je značilo postupati s grešnim čovječanstvom na način koji bi dao prednost spornim pitanjima od najveće važnosti. On je kasnije rekao Izraelu: “Ja — ja sam Onaj koji brišem vaše prijestupe sebe radi” (Izaija 43:25).
Otkupnina: Pokriće
6. Koji su neki od izraza koje upotrebljava Biblija da bi opisala Božje sredstvo za spas čovječanstva?
6 U Psalmu 92:5 čitamo: “Kako su velika tvoja djela, o Jehova! Veoma su duboke tvoje misli.” Od nas se dakle traži napor kako bismo shvatili ono što je Bog učinio za čovječanstvo. (Usporedi Psalam 36:5, 6.) Nasreću, Biblija nam pomaže razumjeti stvari time što upotrebljava brojne izraze koji opisuju ili predočavaju Božja veličanstvena djela s raznih gledišta. Biblija govori o otkupnini upotrebljavajući izraze kao što su kupnja, izmirenje, pomirba, otkupljenje i pomirenje (Psalam 49:8; Danijel 9:24; Galaćanima 3:13; Kološanima 1:20; Hebrejima 2:17). No, možda je izraz koji najbolje opisuje stvari bio onaj kojeg je sam Isus upotrijebio prema Mateju 20:28: “Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i da svoju dušu dade kao otkup [grčki, lýtron] u zamjenu za mnoge.”
7, 8. (a) Što učimo iz grčkih i hebrejskih riječi za otkupninu? (b) Prikaži kako otkupnina obuhvaća nešto što je odgovarajuće?
7 Što je otkup, otkupnina? Grčka riječ lýtron dolazi od glagola koji znači “odriješiti”. Koristio se za opis novca koji je plaćen u zamjenu za oslobođenje ratnih zarobljenika. U Hebrejskim spisima, međutim, riječ za otkupninu, kópher, dolazi od glagola koji znači “pokriti” ili “prekriti”. Primjerice, Bog je rekao Noi da pokrije (kapharʹ) arku katranom (1. Mojsijeva 6:14). Dakle, s tog gledišta, otkupiti, ili okajati grijehe, znači pokriti grijehe (Psalam 65:3).
8 Theological Dictionary of the New Testament (Teološki rječnik Novog zavjeta) primjećuje da kópher “uvijek označava ekvivalent” ili nešto odgovarajuće. Tako je zaklopac (kappóreth) kovčega saveza po obliku odgovarao samom kovčegu. Jednako tako, kod okajanja grijeha, ili otkupljenja, božanska pravda zahtijeva ‘dušu za dušu, oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu’ (5. Mojsijeva 19:21). Ponekad se ipak pravda može zadovoljiti ako se umjesto određene kazne ponudi ekvivalent. Predstavimo si to: U 2. Mojsijevoj 21:28-32 govori se o biku koji na smrt ubode čovjeka. Ako je vlasnik znao da je bik bio sklon tome i nije poduzeo odgovarajuće mjere opreza, mogao je biti prisiljen da pokrije gubitak, odnosno da plati za život ubijenog svojim vlastitim životom! No, što ako je vlasnik bio samo djelomično odgovoran? Bit će mu potreban kópher, nešto što će pokriti njegovu grešku. Postavljeni suci mogli su mu nametnuti otkupninu, ili naknadu, kao otkupnu cijenu.
9. Kako situacija u vezi izraelskih prvorođenaca prikazuje točnost koja se tražila kod otkupne cijene?
9 Drugi hebrejski izraz koji se odnosi na “otkupljenje” je padhahʹ, glagol koji u osnovi znači “iskupiti”. U 4. Mojsijevoj 3:39-51 (St) objašnjava se kolika je točno trebala biti otkupna cijena. Budući da je spasio izraelske prvorođence od pogubljenja na dan Pashe 1513. pr. n. e., Bog ih je posjedovao. Stoga je mogao zahtijevati da mu svaki izraelski prvorođenac služi u hramu. Umjesto toga, Bog je prihvatio ‘otkupnu cijenu’ (pidhyohmʹ, imenica od padhahʹ), odredivši: “Levite dodijeli meni (...) namjesto svih prvorođenaca izraelskih.” No, zamjena je morala biti točna. Popis Levijevog plemena pokazao je da ima 22 000 muškaraca. Zatim je popis svih izraelskih prvorođenaca pokazao da ih ima 22 273. Višak od 273 prvorođenca mogao se iskupiti i osloboditi od službe u hramu samo plaćanjem ‘otkupne cijene’ od pet šekela za svakog pojedinog.
Odgovarajuća otkupnina
10. Zašto životinjske žrtve nisu mogle odgovarajuće pokriti grijehe čovječanstva?
10 Ono što je gore navedeno pokazuje da otkup mora biti ekvivalent za ono što nadomješta, ili pokriva. Životinjske žrtve, koje su muževi vjere od Abela dalje prinosili, nisu mogle stvarno pokriti ljudske grijehe, jer ljudi su iznad nerazumnih životinja (Psalam 8:4-8). Stoga je Pavao mogao napisati: “Nemoćna je, naime, krv bikova i jaraca da uzme grijehe” (Hebrejima 10:1-4, St). Takve žrtve mogle su jedino služiti kao slikovito, ili simbolično pokrivanje grijeha u očekivanju otkupnine koja je trebala doći.
11, 12. (a) Zašto milijarde ljudi nisu morale umrijeti žrtvenom smrću da bi pokrili grešnost čovječanstva? (b) Tko samo može poslužiti kao ‘odgovarajuća otkupnina’ i koja je svrha njegove smrti?
11 Na taj način predočena otkupnina morala je po vrijednosti točno odgovarati Adamu, budući da je smrtna kazna, koju je Bog s pravom dodijelio Adamu, dovela do osude ljudskog roda. “U Adamu svi umiru”, kaže 1. Korinćanima 15:22. Stoga nije bilo potrebno da milijarde pojedinaca umru žrtvenom smrću koja bi odgovarala za svakog pojedinog Adamovog potomka. “Kroz jednog čovjeka [Adama] grijeh je ušao u svijet, a kroz grijeh smrt” (Rimljanima 5:12). I “kako je smrt kroz jednog čovjeka”, otkupljenje čovječanstva može također doći “kroz jednog čovjeka” (1. Korinćanima 15:21).
12 Čovjek koji je mogao sebe dati kao otkupninu morao je biti savršeni čovjek od mesa i krvi — u potpunosti jednak Adamu (Rimljanima 5:14). Duhovno stvorenje ili “Bog-čovjek” ne bi mogao ujednačiti vagu pravde. Samo savršen čovjek, netko tko ne podliježe po Adamu nasljeđenoj smrtnoj kazni, može prinijeti ‘odgovarajuću otkupninu’ koja potpuno odgovara Adamu (1. Timoteju 2:6).a Žrtvujući dobrovoljno svoj život, taj ‘posljednji Adam’ mogao je platiti cijenu za grijeh ‘prvog čovjeka, Adama’ (1. Korinćanima 15:45; Rimljanima 6:23).
13, 14. (a) Imaju li Adam i Eva koristi od otkupnine? Objasni. (b) Kako otkupnina koristi Adamovom potomstvu? Prikaži.
13 Međutim, ni Adam ni Eva ne izvlače korist iz otkupnine. Mojsijev Zakon sadržavao je sljedeće načelo: “Ne smijete primati otkupnine za život ubojice koji je zaslužio smrt” (Brojevi 35:31, St). Adam nije bio prevaren i zato je njegov grijeh bio namjeran, hotimičan (1. Timoteju 2:14). To je isto kao da je postao ubojica svog potomstva, jer su oni naslijedili njegovo nesavršenstvo i tako potpali pod kaznu smrti. Bez sumnje, Adam je zaslužio smrt, budući da je kao savršen čovjek namjerno izabrao neposlušnost Božjem zakonu. Bilo bi u suprotnosti sa Jehovinim pravednim načelima primijeniti otkupninu u Adamovu korist. Međutim, cijena kojom je plaćen Adamov grijeh poništava smrtnu kaznu nad Adamovim potomstvom! (Rimljanima 5:16). U pravnom smislu, razorna moć grijeha prekinuta je na samom njenom izvoru. Otkupitelj je “za svakog umro” noseći posljedice grijeha za svu Adamovu djecu (Hebrejima 2:9, St; 2. Korinćanima 5:21; 1. Petrova 2:24).
14 Predstavimo si to: Zamisli veliku tvornicu u kojoj je zaposleno stotine namještenika. Nepošteni upravitelj tvornice dovodi je pod stečaj i tvornica se zatvara. Stotine su sada bez posla i ne mogu plaćati svoje račune. Njihovi bračni drugovi, djeca i, naravno, vjerovnici, svi trpe zbog pokvarenosti jednog čovjeka! Zatim dolazi imućan dobročinitelj koji isplaćuje tvornički dug i ponovno otvara tvornicu. Za uzvrat, poništavanje tog duga donosi potpuno olakšanje mnogim namještenicima, njihovim obiteljima i vjerovnicima. No, da li prijašnji upravitelj ima udjela u novom blagostanju? Ne, on je u zatvoru i tako je trajno lišen posla! Slično tome, poništavanje Adamovog duga koristi milijunima njegovih potomaka — ali ne i Adamu.
Tko omogućuje otkupninu?
15. Tko je mogao dati otkupninu za čovječanstvo i zašto?
15 Psalmist je tugovao: “Nitko od njih nikako ne može ni brata iskupiti, niti za njega Bogu dati otkupninu; (a otkupna je cijena za njihovu dušu toliko dragocjena da je prestala do nedoglednog vremena).” U The New English Bible kaže se da je otkupna cijena bila “zauvijek izvan njihove moći da plate” (Psalam 49:7, 8). Tko bi dakle mogao dati otkupninu? Samo je Jehova mogao dati savršeno “Janje (...) koje odnosi grijeh svijeta” (Ivan 1:29). Bog nije poslao nekog anđela da oslobodi čovječanstvo. Dao je najveću žrtvu poslavši svog jedinorođenog Sina, ‘kome je bio posebno naklonjen’ (Poslovice 8:30; Ivan 3:16).
16. (a) Kako je Božji Sin rođen kao savršen čovjek? (b) Kako je Isus mogao biti nazvan u pravnom smislu?
16 Svojim dobrovoljnim sudjelovanjem u božanskoj pripremi, Božji sin “se lišio” svoje nebeske naravi (Filipljanima 2:7, St). Jehova je prenio životnu snagu i obrazac osobnosti svog prvorođenog Sina u maternicu židovske djevice po imenu Marija. Sveti duh ju je zatim ‘osjenio’, zajamčivši da će dijete koje raste u njenoj maternici biti sveto, potpuno bez grijeha (Luka 1:35; 1. Petrova 2:22). Kao čovjek, bit će nazvan Isus. No, u pravnom smislu mogao je biti nazvan ‘drugi Adam’, jer je savršeno odgovarao Adamu (1. Korinćanima 15:45, 47). Isus je, dakle, mogao prinijeti sebe u žrtvi kao ‘nevino i bez mane Janje’, kao otkup za grešno čovječanstvo (1. Petrova 1:18, 19, St).
17. (a) Kome je plaćena otkupnina i zašto? (b) Zašto je uopće učinjena zamjena, budući da je Jehova dao i primio otkupninu?
17 Kome bi se trebala platiti ta otkupnina? Stoljećima su teolozi takozvanog kršćanstva tvrdili da je ona plaćena Sotoni Đavlu. Istina je da je čovječanstvo bilo ‘prodano’ pod grijeh i tako došlo pod vlast Sotone (Rimljanima 7:14; 1. Ivanova 5:19). Ipak, Jehova, a ne Sotona, “traži kaznu” za prijestup (1. Solunjanima 4:6). Zato se, kao što se u Psalmu 49:7 izričito navodi, otkupnina trebala platiti “Bogu”. Jehova čini otkupninu mogućom, ali nakon što je Janje Božje bilo žrtvovano, vrijednost njegove otkupnine morala se platiti Bogu. (Usporedi 1. Mojsijeva 22:7, 8, 11-13; Hebrejima 11:17.) Time otkupnina nije postala besmislena, mehanička zamjena, kao kad bi se novac uzeo iz jednog džepa i stavio u drugi. Ona ne uključuje toliko fizičku zamjenu koliko pravno poravnanje. Inzistirajući da otkupnina bude plaćena — čak i po velikoj cijeni za njega samog — Jehova je potvrdio svoje nepokolebljivo slijeđenje pravednih mjerila (Jakov 1:17).
“Dovršeno je!”
18, 19. Zašto je bilo potrebno da Isus trpi?
18 U proljeće 33. n. e. došlo je vrijeme da se plati otkupnina. Krist je bio uhićen na osnovu lažnih optužbi, proglašen krivim i pribijen na stupu pogubljenja. On se usrdno molio Bogu s “jakim vapajima i sa suzama” zbog žestokog bola i doživljenog poniženja (Hebrejima 5:7, St). Je li bilo potrebno da Isus toliko trpi? Da, jer time što je ostao “lojalan, bezazlen, neokaljan, odvojen od grešnika” sve do kraja, Isus je dramatičnim ishodom razjasnio sporno pitanje u vezi besprijekornosti Božjih slugu (Hebrejima 7:26).
19 Kristove patnje su ga također učinile savršenim za njegovu ulogu Prvosvećenika za čovječanstvo. Kao takav, on neće biti hladno, nepristupačno službeno lice. “Budući da je sam trpio i bio kušan, može pomoći onima koji stoje u kušnji” (Hebrejima 2:10, 18; 4:15, St). Svojim posljednjim dahom Isus je mogao pobjednički uzviknuti: “Dovršeno je!” (Ivan 19:30). Ne samo da je dokazao svoju besprijekornost, već je uspješno položio temelj za spas čovječanstva — i što je još važnije, opravdao Jehovinu suverenost!
20, 21. (a) Zašto je Isus podignut iz mrtvih? (b) Zašto je Isus bio “oživljen u duhu”?
20 Ipak, na koji će način zapravo otkupnina biti primijenjena na grešno čovječanstvo? Kada? Kako? Ta pitanja nisu prepuštena slučaju. Treći dan nakon Kristove smrti, Jehova ga je podigao iz mrtvih (Djela apostolska 3:15; 10:40). Tim značajnim postupkom koji su potvrdile stotine očevidaca, Jehova nije samo nagradio vjernu službu svog Sina, već mu je dao priliku da dovrši svoj posao u vezi otkupljivanja (Rimljanima 1:4; 1. Korinćanima 15:3-8).
21 Isus je “oživljen u duhu” a njegovi zemaljski ostaci bili su uklonjeni na neki neotkriven način (1. Petrova 3:18; Psalam 16:10; Djela apostolska 2:27). Kao duhovno stvorenje, uskrsnuli Isus se sada mogao pobjednički vratiti na nebo. Kakvo li je nesuzdrživo klicanje moralo biti na nebu tom prilikom! (Usporedi Job 38:7.) Isus se nije vratio samo zato da se raduje svojoj dobrodošlici. On je došao da izvrši drugi posao, koji je uključivao omogućavanje cijelom ljudskom rodu da izvuče korist iz njegove otkupnine. (Usporedi Ivan 5:17, 20, 21.) O tome kako ga je izvršio i što to znači za čovječanstvo bit će govora u sljedećem članku.
[Bilješke]
a Ovdje upotrijebljena grčka riječ antilýtron nigdje se više ne pojavljuje u Bibliji. Povezana je sa izrazom koji je Isus upotrijebio za otkupninu (lýtron) u Marku 10:45. Međutim, The New International Dictionary of New Testament Theology ističe da antilýtron ‘naglašava ideju zamjene’. Zato je prikladno da New World Translation (Novi svijet prijevod) tu riječ prevodi sa ‘odgovarajuća otkupnina’.
Pitanja za ponavljanje
◻ Koja sporna pitanja su bila značajnija od spasenja čovječanstva?
◻ Što znači “otkupiti” grešnike?
◻ Kome je Isus morao biti jednak, i zašto?
◻ Tko je dao otkup, i kome je plaćen?
◻ Zašto je bilo potrebno da Krist uskrsne iz mrtvih kao duh?
[Slika na stranici 13]
Životinjske žrtve nisu bile dovoljne da pokriju ljudske grijehe; one su predočavale veću žrtvu koja je imala doći