‘Načinite si prijatelje nepravednim bogatstvom’

“Načinite sebi prijatelje nepravednijem bogatstvom (...). Koji je vjeran u malom i u mnogom je vjeran” (LUKA 16:9, 10).

1. Kako su Mojsije i sinovi Izraelovi hvalili Jehovu nakon svog bijega iz Egipta?

IZBAVLJENI čudom — kakvo je to samo iskustvo koje jača vjeru! Izlazak Izraelaca iz Egipta nije se mogao pripisati nikom drugom nego Jehovi, Svemoćnome. Nije nikakvo čudo što su Mojsije i Izraelci pjevali: “Sila je moja i pjesma moja Gospodin, koji me izbavi; on je Bog moj, i slaviću ga; Bog oca mojega, i uzvišivaću ga” (2. Mojsijeva 15:1, 2; 5. Mojsijeva 29:2).

2. Što je Jehovin narod ponio kad je napustio Egipat?

² Kako se samo novodobivena sloboda Izraelaca razlikovala od njihove situacije u Egiptu! Sada su bez zapreke mogli obožavati Jehovu. A oni nisu napustili Egipat praznih ruku. Mojsije izvještava: “Sinovi Izraelovi (...) zaiskaše u Egipćana nakita srebrnijeh i nakita zlatnijeh i haljina. I Gospodin učini, te narod nadje ljubav u Egipćana, te im dadoše; tako oplijeniše Egipćane” (2. Mojsijeva 12:35, 36). Ali kako su koristili to egipatsko bogatstvo? Jesu li ga koristili za ‘uzvisivanje’ Jehove? Što učimo iz njihovog primjera? (Usporedi 1. Korinćanima 10:11.)

“Prilog Jehovi”

3. Kakvu je Jehovinu reakciju izazvalo to što su Izraelci koristili zlato za krivo obožavanje?

³ Tijekom Mojsijevog četrdesetodnevnog boravka na gori Sinaj gdje je dobio Božje upute za Izrael, narod koji je čekao dolje bio je sve razuzdaniji. Skidajući svoje zlatne naušnice, naredili su Aronu da im načini kip za obožavanje. Aron im je sagradio i oltar, a sutradan rano ujutro, prinosili su na njemu žrtve. Jesu li takvim korištenjem svog zlata stekli naklonost svog Osloboditelja? Sigurno ne! “Sada pusti me”, rekao je Jehova Mojsiju, “da se raspali gnjev moj na njih i da ih istrijebim.” Jehova je poštedio naciju samo zato što se Mojsije zauzimao za nju, iako su buntovni kolovođe pogubljeni pošašću od Boga (2. Mojsijeva 32:1-6, 10-14, 30-35).

4. Što je bio “prilog Jehovi”, i tko ga je prinio?

⁴ Kasnije, Izraelci su imali priliku koristiti bogatstvo koje su posjedovali na način koji je bio dopadljiv Jehovi. Skupili su “prilog Gospodinu [“Jehovi”, NW]”.a Zlato, srebro, bakar, plavi konac, različito obojene materijale, kože od ovnova i tuljana te bagremovo drvo bili su među poklonima za izgradnju i opremu tabernakula. Izvještaj usmjeruje našu pažnju na stav onoga koji daje priloge. “Ko god hoće drage volje, neka donese prilog Gospodinu” (2. Mojsijeva 35:5-9, naglašeno od nas). Izrael se odazvao u vrlo velikoj mjeri. Dakle, tabernakul je bio zdanje “ljepote i veličanstvenog sjaja”, da citiramo riječi jednog izučavatelja.

Prilozi za hram

5, 6. Kako je David koristio svoje bogatstvo u vezi s hramom, i kako su reagirali drugi?

⁵ Iako je izraelski kralj Salamun vodio izgradnju trajne kuće za Jehovino obožavanje, David, njegov otac, bio je učinio dalekosežne pripreme za nju. David je prikupio velike količine zlata, srebra, bakra, željeza, drva i dragog kamenja. “Iz ljubavi k domu Boga svojega”, David je rekao svom narodu, “što imam svoga zlata i srebra, osim svega što sam pripravio za dom sveti, dajem i to na dom Boga svojega: Tri tisuće talanata zlata (...) i sedam tisuća talanata čistoga srebra, da se oblože zidovi domovima.” David je hrabrio i druge da budu također velikodušni. Odaziv je bio preobilan: još više zlata, srebra, bakra, željeza i dragog kamenja. Narod je ‘cijelijem srcem prilagao Gospodinu’ (1. Dnevnika 22:5; 29:1-9).

⁶ Tim dobrovoljnim prilozima, Izraelci su izrazili duboko cijenjenje za Jehovino obožavanje. David se ponizno pomolio: “Ko sam ja i šta je moj narod da bismo mogli ovoliko prinijeti tebi dragovoljno?” Zašto? “Jer je od tebe sve, i iz tvojih ruku primivši dasmo ti. (...) Ja pravijem srcem dragovoljno prinesoh sve ovo” (1. Dnevnika 29:14, 17).

7. Kakvu upozoravajuću pouku izvlačimo iz situacije u Amosovo vrijeme?

⁷ Ipak, izraelska su plemena propustila zadržati obožavanje Jehove na prvom mjestu u svojim mislima i srcima. Do devetog stoljeća pr. n. e. podijeljeni je Izrael postao krivim za duhovni nemar. Što se tiče sjevernog desetoplemenskog kraljevstva Izraela, Jehova je izjavio preko Amosa: “Teško bezbrižnima u Sionu i onima koji su bez straha u gori Samarijskoj.” Opisao ih je kao ljude koji ‘leže na odrima od slonove kosti i pružaju se na posteljama svojim, jedu jaganjce iz stada i teoce ugojene; piju vino velikim čašama’. No njihovo im izobilje nije pružilo nikakvu zaštitu. Bog je upozorio: “Otići [će] u ropstvo, i prestaće radost onijeh koji se goste.” Godine 740. pr. n. e. Izrael je stradao od ruku Asiraca (Amos 6:1, 4, 6, 7). A s vremenom je i južno kraljevstvo Jude postalo žrtvom materijalizma (Jeremija 5:26-29).

Pravilno korištenje materijalnih sredstava u kršćansko vrijeme

8. Kakav dobar primjer pružaju Josip i Marija s obzirom na korištenje materijalnih sredstava?

⁸ Za razliku od toga, relativno siromašno stanje Božjih slugu u kasnija vremena nije ih sprečavalo da pokažu revnost za pravo obožavanje. Razmotri, naprimjer, Mariju i Josipa. Poslušavši naredbu cezara Augusta, putovali su u rodno mjesto svoje obitelji, u Betlehem (Luka 2:4, 5). Tamo se rodio Isus. Četrdeset dana kasnije, Josip i Marija posjetili su hram u obližnjem Jeruzalemu kako bi prinijeli propisanu žrtvu za očišćenje. Njihovo skromno materijalno stanje proizlazi iz činjenice da je Marija prinijela dvije male ptice. Ni ona a ni Josip nisu koristili siromaštvo kao izliku. Umjesto toga, poslušno su koristili svoja ograničena materijalna sredstva (3. Mojsijeva 12:8; Luka 2:22-24).

9-11. (a) Kakvu nam uputu s obzirom na način korištenja novca pružaju Isusove riječi iz Mateja 22:21? (b) Zašto udovičin skromni prilog nije bio prinesen uzalud?

⁹ Kasnije, farizeji i pripadnici Herodove stranke pokušali su nadmudriti Isusa, govoreći: “Kaži nam dakle šta misliš ti? treba li dati harač [“porez”, NW] ćesaru ili ne?” Isusov je odgovor pokazao razbor. Ukazavši na novac koji su mu dali, Isus je upitao: “Čij[i] je obraz ovaj i natpis?” Odgovorili su: “Ćesarev.” On je mudro zaključio: “Podajte dakle ćesarevo ćesaru, i Božije Bogu” (Matej 22:17-21). Isus je znao da vlast koja izdaje novac očekuje da se plaćaju porezi. No on je tom prilikom pomogao kako svojim sljedbenicima tako i svojim neprijateljima da shvate kako pravi kršćani isto tako nastoje podati “Božije Bogu”. To uključuje i prikladno korištenje svojih materijalnih sredstava.

¹⁰ Jedan događaj koji je Isus promatrao u hramu to ilustrira. Upravo je osudio lakome pismoznalce koji su ‘jeli kuće udovičke’. “Pogledavši pak gore vidje bogate gdje meću priloge svoje u haznu”, izvještava Luka. “A [Isus] vidje i jednu siromašnu udovicu koja metaše ondje dvije lepte; i reče: zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju: jer svi ovi metnuše u prilog Bogu od suviška svojega, a ona od sirotinje svoje metnu svu hranu svoju što imaše” (Luka 20:46, 47; 21:1-4). Neki su ljudi spomenuli kako je hram ukrašen dragim kamenjem. Isus je odgovorio: “Doći će dani u koje od svega što vidite ne će ostati ni kamen na kamenu koji se ne će razmetnuti” (Luka 21:5, 6). Je li udovičin skromni prilog bio uzaludan? Sasvim sigurno nije. Ona je podupirala tada postojeće Jehovino uređenje.

¹¹ Isus je svojim pravim sljedbenicima rekao: “Nikakav pak sluga ne može dva gospodara služiti; jer ili će na jednoga mrziti a drugoga ljubiti, ili će jednome voljeti a za drugoga ne mariti. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu” (Luka 16:13). Dakle, kako možemo pokazati ispravnu uravnoteženost pri korištenju svojih materijalnih sredstava?

Vjerni upravitelji

12-14. (a) Kakvih su sredstava kršćani upravitelji? (b) Na kakve izvanredne načine Jehovin narod danas vjerno ispunjava svoj zadatak upravitelja? (c) Odakle danas dolazi novac za podupiranje Božjeg djela?

¹² Kad svoj život predamo Jehovi, mi zapravo kažemo da sve što imamo, sva naša sredstva, pripadaju njemu. Kako trebamo onda koristiti ono što imamo? Raspravljajući o kršćanskoj službi u skupštini, brat Charles Taze Russell, prvi predsjednik Društva Watch Tower, napisao je: “Svatko treba sam sebe smatrati kao da je od Gospodina imenovan za upravitelja nad svojim vremenom, utjecajem, novcem, itd., i svatko treba nastojati koristiti te darove kako najbolje može, na slavu svog Gospodara” (The New Creation, stranica 345).

¹³ “Od pristâvâ [“upraviteljâ”, NW] se ne traži više ništa, nego da se ko vjeran nadje”, piše u 1. Korinćanima 4:2. Kao međunarodna organizacija, Jehovini svjedoci nastoje živjeti u skladu s ovim opisom, trošeći što je moguće više svog vremena u kršćanskoj službi, brižljivo razvijajući svoje sposobnosti poučavanja. Osim toga, timovi dobrovoljaca pod vodstvom Regionalnih odbora za gradnju spremno stavljaju na raspolaganje svoje vrijeme, snagu te stručno znanje i iskustvo kako bi sagradili lijepe dvorane za sastanke radi obožavanja. Sve je to ugodno Jehovi.

¹⁴ Odakle dolazi novac kojim se podupire ova ogromna kampanja poučavanja i djelo izgradnje? Od osoba dragovoljnog srca, isto kao i u danima podizanja tabernakula. Imamo li mi, kao pojedinci, udjela u tome? Pokazuje li način na koji koristimo svoja materijalna sredstva da je služba Jehovi za nas od najveće važnosti? Što se tiče novca, budimo vjerni upravitelji.

Uzor velikodušnosti

15, 16. (a) Kako su kršćani Pavlovog vremena pokazali velikodušnost? (b) Kako trebamo gledati na ovo razmatranje?

¹⁵ Apostol Pavao pisao je o velikodušnom duhu kršćana u Makedoniji i Ahaji (Rimljanima 15:26). Premda su sami bili u teškoj situaciji, spremno su davali priloge kako bi pomogli svojoj braći. Pavao je hrabrio i kršćane u Korintu neka budu velikodušni u davanju, darivajući svoj suvišak kako bi ublažili oskudicu drugih. Nitko nije s pravom mogao optužiti Pavla za iznuđivanje. On je napisao: “Tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti! Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne sa žalošću i na silu, jer ‘Bog ljubi vesela darivaoca’” (2. Korinćanima 8:1-3, 14; 9:5-7, 13, St).

¹⁶ Velikodušni prilozi naše braće i zainteresiranih osoba za svijetom rašireno djelo Kraljevstva dokazuju koliko oni cijene ovu prednost. No, kao što je Pavao podsjećao Korinćane, dobro je da i mi ovo razmatranje smatramo podsjetnikom.

17. Na kakav je obrazac davanja bodrio Pavao, i može li se on danas primijeniti?

¹⁷ Pavao je bodrio braću neka prilikom davanja slijede obrazac. “Svaki prvi dan nedjelje”, rekao je, “neka svaki od vas ostavlja kod sebe i skuplja koliko može” (1. Korinćanima 16:1, 2). To može nama i našoj djeci poslužiti kao primjer za davanje priloga, bilo da to činimo preko skupštine ili izravno najbližoj podružnici Društva Watch Tower. Jedan bračni par misionara koji je bio dodijeljen da propovijeda u jednom gradiću u istočnoj Africi pozvao je zainteresirane osobe da mu se priključe u proučavanju Biblije. Na kraju prvog sastanka, misionari su diskretno stavili nešto novca u kutiju na kojoj je pisalo “Dobrovoljni prilozi za djelo Kraljevstva”. Drugi prisutni učinili su to isto. Kasnije, nakon što su ovi novi bili organizirani u kršćansku skupštinu, posjetio ih je pokrajinski nadglednik i pohvalno prokomentirao njihovu redovitost s obzirom na davanje priloga (Psalam 50:10, 14, 23).

18. Kako možemo pomagati svojoj braći u nevolji?

¹⁸ Mi, osim toga, imamo i prednost koristiti svoja sredstva kako bismo pomogli žrtvama prirodnih katastrofa i onima koji žive u ratom pogođenim područjima. Kako nas je samo ganulo kad smo čitali o humanitarnoj pomoći poslanoj u Istočnu Evropu kad su ekonomska i politička previranja prohujala tim dijelom svijeta! Prilozi u obliku robe i novca pokazali su velikodušnost i solidarnost naše braće prema siromašnim kršćanimab (2. Korinćanima 8:13, 14).

19. Kakve praktične stvari možemo učiniti kako bismo pomogli onima u punovremenoj službi?

¹⁹ Mi jako cijenimo posao naše braće koja sudjeluju u punovremenoj službi kao pioniri, putujući nadglednici, misionari i betelski dobrovoljci, zar ne? Kad nam to okolnosti dozvoljavaju, možda im možemo izravno pružiti neku materijalnu pomoć. Naprimjer, kad vašoj skupštini dolazi u posjet pokrajinski nadglednik, možda bi mu mogao pružiti smještaj, obroke ili mu pomoći pokriti putne troškove. Takva velikodušnost ne ostaje nezapažena od našeg nebeskog Oca, koji želi da njegovi sluge budu zbrinuti (Psalam 37:25). Prije nekoliko je godina brat koji je mogao ponuditi samo jednostavan obrok pozvao putujućeg nadglednika i njegovu suprugu u svoj dom. Kad je bračni par odlazio na večernji sastanak za službu, brat je svojim gostima uručio kovertu. Unutra je bila novčanica (u vrijednosti od jednog američkog dolara) i rukom napisana bilješka: “Za šalicu čaja ili litru goriva.” Kakvo je samo divno cijenjenje izraženo na ovako skroman način!

20. Kakvu prednost i odgovornost ne želimo zanemarivati?

²⁰ Jehovin je narod u duhovnom pogledu blagoslovljen! Uživamo u duhovnim gozbama na našim kongresima, na kojima dobivamo nove publikacije, divnu pouku i praktičan savjet. Dok su naša srca puna cijenjenja za duhovne blagoslove, ne zaboravljamo svoju prednost i odgovornost prilaganja sredstava koja se koriste za unapređivanje interesa Božjeg Kraljevstva diljem svijeta.

‘Načinite si prijatelje nepravednim bogatstvom’

21, 22. Što će se uskoro dogoditi s “nepravednijem bogatstvom”, i što se stoga od nas odmah zahtijeva?

²¹ Zaista, postoji mnoštvo načina kako možemo pokazati da nam je obožavanje Jehove na prvom mjestu u životu, a jedan od vrlo važnih uključuje slijeđenje Isusovog savjeta: “Načinite sebi prijatelje nepravednijem bogatstvom, da bi vas kad osiromašite [“kad ono zataji”, NW] primili u vječne kuće” (Luka 16:9).

²² Zapazi da je Isus govorio o tome da će nepravedno bogatstvo zatajiti. Da, doći će dan kad će novac ovog sustava stvari postati bezvrijedan. “Srebro će svoje pobacati po ulicama, i zlato će njihovo biti kao nečistota”, prorokovao je Ezehijel. “Srebro njihovo i zlato njihovo ne će ih moći izbaviti u dan gnjeva Gospodinova” (Ezehijel 7:19). Dok se to ne dogodi, moramo iskazivati mudrost i razbor što se tiče načina na koji koristimo svoja materijalna dobra. Tada se nećemo s kajanjem osvrtati natrag jer smo propustili slijediti Isusovo upozorenje: “Ako dakle u nepravednom bogatstvu vjerni ne biste, ko će vam u istin[it]om vjerovati? (...) Ne možete služiti Bogu i bogatstvu” (Luka 16:11-13).

23. Što trebamo mudro koristiti, i kakva će biti naša nagrada?

²³ Imajmo, dakle, vjerno u mislima ove podsjetnike da bismo obožavanje Jehove stavili na prvo mjesto u svom životu i da bismo mudro koristili sva svoja sredstva. Tako ćemo moći održavati svoje prijateljstvo s Jehovom i Isusom, koji obećavaju da će nas, kad novac zataji, primiti u “vječne kuće”, s izgledom na vječni život bilo u nebeskom Kraljevstvu bilo na rajskoj Zemlji (Luka 16:9).

[Bilješke]

Sjećaš li se?

◻ Kako su Izraelci reagirali na Jehovin poziv da prilažu za izgradnju tabernakula?

◻ Zašto udovičin prilog nije bio uzaludan?

◻ Kakvu odgovornost nose kršćani s obzirom na način na koji koriste svoja sredstva?

◻ Kako možemo izbjeći kajanje zbog načina na koji smo koristili svoj novac?

[Slika na stranici 15]

Udovičin prilog, premda je bio skroman, nije bio uzaludan

[Slike na stranicama 16 i 17]

Naši prilozi podupiru svijetom rašireno djelo Kraljevstva