Budi sretan i organiziran
ORGANIZIRANOST nam dopušta postupati ispravno. Efikasnost nam pomaže najbolje iskoristiti vrijeme i sredstva (Galaćanima 6:16; Filipljanima 3:16; 1. Timoteju 3:2). Ali, u životu postoji još nešto osim organiziranosti i efikasnosti. Nadahnuti psalmist je napisao: “Sretan je narod čiji je Bog Jehova!” (Psalam 144:15, NW). Izazov je biti i sretnima i organiziranima u svemu što radimo.
Organizirani i sretni
Jehova Bog je najveći primjer dobre organizacije. Sva njegova djela stvaranja, od jednostavnih stanica do složenih živih stvorenja, od sićušnih atoma do golemih galaktika, otkrivaju red i preciznost. Njegovi univerzalni zakoni dopuštaju nam da s povjerenjem planiramo svoje živote. Znamo da će sunce izaći svakog jutra i da će ljeto doći nakon zime (1. Mojsijeva 8:22; Izaija 40:26).
Ali, Jehova je više nego samo Bog reda. On je i “sretan Bog” (1. Timoteju 1:11, NW; 1. Korinćanima 14:33). Njegova sreća vidi se na njegovim djelima stvaranja. Razigrani mačići, prekrasni zalasci sunca, ukusna hrana, inspirativna glazba, stimulirajući posao i mnoštvo drugih stvari pokazuju da nas je stvorio s namjerom da uživamo život. Njegovi zakoni nisu zamorna ograničenja, nego štite našu sreću.
Isus Krist slijedi uzor svog Oca. On je “blaženi [“sretni”, NW] i jedini Vrhovnik” i ponaša se upravo onako kako to čini njegov Otac (1. Timoteju 6:15, St, naglašeno od nas; Ivan 5:19). Kad je sa svojim Ocem radio na djelu stvaranja, bio je više nego samo efikasan ‘graditelj’. Bio je sretan u onom što je radio. On je ‘igrao pred [Jehovom] sve vrijeme; igrao po tlu njegove zemlje, i [bila su mu] radost djeca čovjekova’ (Izreke 8:30, 31, St, naglašeno od nas).
U svemu što radimo mi želimo odražavati sličnu dobrohotnost, radost i ljubav prema ljudima. Pa ipak, ponekad u trci za efikasnošću možda zaboravljamo da ‘slijeđenje Duha’ uključuje donošenje plodova Božjeg duha (Galaćanima 5:22-25, St). Zato bi bilo dobro da se upitamo: Kako mi možemo biti i organizirani i sretni u svojoj aktivnosti i usmjeravanju djelatnosti drugih?
Nemoj biti okrutan prema sebi
Razmisli o dobrom savjetu zabilježenom u Izrekama 11:17. Nadahnuti pisac nam prvo kaže da “dobrostiv čovjek sam sebi dobro čini”. Nasuprot tome, kaže: “A okrutnik muči [“navlači javnu osudu na”, NW] vlastito tijelo” (St). New International Version to izražava ovako: “Dobrohotan čovjek koristi sebi, a okrutan čovjek šteti sebi.”
Kako možemo nesvjesno biti okrutni prema sebi? Jedan način je ako imamo dobre namjere, ali smo potpuno dezorganizirani. Kakve su posljedice? Jedan stručnjak kaže: “Lapsus u pamćenju, neispravno ispunjen dokument, nedovoljno shvaćena naredba, netočno zabilježen telefonski poziv — ovo su detalji neuspjeha, crvi koji izjedaju tkivo efikasnosti i koji opustošuju najbolje namjere” (Teach Yourself Personal Efficiency).
Ovo se slaže s nadahnutim piscem koji je rekao: “Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa” (Izreke 18:9, St). Da, dezorganizirani, neefikasni ljudi mogu prouzročiti nevolju i propast sebi i drugima. Zbog toga ih drugi često izbjegavaju. Posljedica njihove tromosti je da na sebe često navlače javnu osudu.
Živ pas ili mrtav lav?
Ali, možemo biti okrutni prema sebi i ako si postavljamo pretjerano visoka mjerila. Ranije navedeni pisac, koji je pisao o efikasnosti kaže da možemo težiti za “savršenim mjerilom koje je nemoguće u potpunosti postići”. Rezultat toga je, kaže on, da “konačno upadamo u jad i razbijaju nam se iluzije”. Čovjek koji teži za savršenstvom možda je dobro organiziran i efikasan, ali on nikad neće biti istinski sretan. Prije ili kasnije doživjet će samo tešku bol.
Ako težimo za savršenstvom, bilo bi dobro da imamo na umu da “živ pas više vrijedi nego mrtav lav” (Propovjednik 9:4, St). Možda se nećemo doslovno ubiti zbog nerealnih nastojanja za savršenstvom, ali možemo si ozbiljno štetiti zbog iscrpljenosti. To uključuje, kaže jedan autoritet, “fizičku, emocionalnu, duhovnu, intelektualnu iscrpljenost kao i iscrpljenost u međuljudskim odnosima” (Job Stress and Burnout). Iscrpiti se zbog težnje za nedostižnim ciljevima sigurno je okrutno prema samome sebi i neizbježno nas lišava sreće.
Činiti dobro sam sebi
Sjeti se: “Dobrostiv čovjek sam sebi dobro čini” (Izreke 11:17, St). Sebi činimo dobro kad si postavljamo realne i razumne ciljeve, imajući na umu da sretan Bog, Jehova, zna naše granice (Psalam 103:8-14). Možemo biti sretni ako i mi prepoznamo te granice i tada “činimo najbolje što možemo”, unutar naših sposobnosti, kako bismo dobro ispunili svoje obaveze (Jevrejima 4:11; 2. Timoteju 2:15; 2. Petrova 1:10, NW).
Naravno, uvijek postoji opasnost da se ode u drugu krajnost — da se bude suviše dobrohotan prema sebi. Nemoj zaboraviti Isusov odgovor na Petrov savjet: “Budi dobrohotan prema sebi, Gospodine”, kad je u stvari bila potrebna odlučna akcija. Petrovo je razmišljanje bilo toliko opasno da je Isus rekao: “Idi iza mene, Sotono! Kamen si mi spoticanja, jer ne misliš Božje misli, nego ljudske” (Matej 16:22, 23, NW). Činjenje dobra sam sebi ne dopušta nepromišljen stav, stav ugađanja vlastitim sklonostima. To bi nas također moglo potpuno lišti sreće. Potrebna nam je razumnost, a ne fanatizam (Filipljanima 4:5).
Činiti dobro drugima
Pismoznalci i farizeji Isusovog vremena vjerojatno su mislili da su silno efikasni i organizirani. A Dictionary of the Bible kaže o njihovom načinu obožavanja: “Svaka biblijska zapovijed bila je obavijena mrežom bezvrijednih propisa. Nisu uzimali u obzir promijenjene okolnosti; od svakog Židova neumoljivo se zahtijevala potpuna poslušnost Zakonu u svim njegovim pojedinostima (...). Zakonski su se detalji množili sve dok religija nije postala trgovina, a život nepodnošljiv teret. Ljudi su svedeni na moralne automate. Ugušen je glas savjesti; životna snaga Božanske riječi bila je neutralizirana i ugušena pod masom nepromjenjivih pravila.”
Stoga ne čudi što ih je Isus osudio. “Oni vežu teška bremena koja se jedva mogu nositi”, rekao je, “te ih stavljaju ljudima na pleća, a sami ih neće ni prstom pokrenuti” (Matej 23:4, St). Starješine puni ljubavi izbjegavaju opteretiti stado mnoštvom nevažnih pravila i propisa. Oni čine dobro Božjem stadu time što slijede dobar, okrepljujući primjer Krista Isusa (Matej 11:28-30; Filipljanima 2:1-5).
Čak i kad se povećavaju organizacijske odgovornosti, brižni starješine neće nikad izgubiti iz vida činjenicu da rade s ljudima — ljudima koje Bog voli (1. Petrova 5:2, 3, 7; 1. Ivanova 4:8-10). Oni nikad neće biti toliko zaokupljeni organizacijskim stvarima ili procedurama da bi zaboravili svoju glavnu ulogu pastira, čuvara i zaštitnika stada (Priče Salamunove 3:3; 19:22; 21:21; Izaija 32:1, 2; Jeremija 23:3, 4).
Naprimjer, intenzivna zaokupljenost planovima i proračunima može istisnuti zanimanje za ljude. Zamisli vozača autobusa koji misli kako je njegova glavna dužnost da se efikasno drži svog rasporeda vožnje bez obzira na posljedice. Izjeda ga želja da dođe s jednog kraja rute na drugi u točno određeno vrijeme. Nažalost, s njegove točke gledišta putnici mu smetaju. Spori su i dezorganizirani, uvijek stižu na autobusnu stanicu baš kad on kreće. Umjesto da se sjeti kako je glavna svrha njegovog posla da služi potrebama svojih putnika, on na njih gleda kao na smetnju svojoj efikasnosti i izbjegava ih.
Brinuti za svakog pojedinca
Bezosjećajna trka za efikasnošću često ne uzima u obzir potrebe pojedinaca. Na slabije, neefikasne pojedince možda se gleda kao na zapreke. Kad se to dogodi, mogu uslijediti strašne posljedice. Naprimjer, u drevnom grčkom gradu-državi, Sparti, slabu i boležljivu djecu ostavljalo se da umru. Oni ne bi mogli biti snažni, efikasni vojnici koji bi branili snažnu, efikasnu državu. “Kad se rodilo dijete”, kaže filozof Bertrand Russell, “otac ga je donio pred obiteljske starješine da ga pregledaju: ako je bilo zdravo, vratili su ga ocu da ga odgaja; ako ne, bacili su ga u duboku jamu s vodom” (History of Western Philosophy).
Okrutnost i surovost, a ne sreća, obilježavale su tako nemilosrdnu državu. (Usporedi Propovjednik 8:9.) Autoriteti u Sparti bez sumnje su smatrali da efikasnost opravdava njihove postupke, ali njihovo ponašanje bilo je lišeno svake samilosti ili dobrohotnosti. Njihov način postupanja nije bio Božji način (Psalam 41:1; Priče Salamunove 14:21). Za razliku od toga, nadglednici u kršćanskoj skupštini imaju na umu da su sve Božje ovce dragocjene u njegovim očima i oni čine dobro svakoj od njih. Oni se ne brinu samo za 99 onih koje su zdrave, nego i za jednu koja je slaba ili emocionalno uznemirena (Matej 18:12-14; Djela apostolska 20:28; 1. Solunjanima 5:14, 15; 1. Petrova 5:7).
Ostati blizak stadu
Starješine ostaju bliski stadu za koje brinu. Međutim, moderna istraživanja metoda poslovanja možda savjetuju da se upravitelj ili nadglednik treba držati podalje od onih koje nadgledava, kako bi se postigao najveći stupanj efikasnosti. Jedan istraživač opisuje različite rezultate koje je doživio neki zrakoplovni oficir kad je bio blizak ili kad je bio suzdržan prema svojim podređenima: “Kad je imao vrlo bliske odnose sa [svojim] oficirima, izgledalo je da se osjećaju sigurno i da ne brinu pretjerano o efikasnosti svojih jedinica. Čim je postao rezerviraniji i svjestan svoje funkcije, njegovi su se podčinjeni počeli brinuti da li je nešto krenulo naopako (...) i svoju su zabrinutost usmjeravali u tom pravcu da su više pažnje obraćali svojem poslu. Rezultat toga bio je znatan porast efikasnosti u vojnoj bazi” (Understanding Organizations).
No, kršćanska skupština nije vojna organizacija. Kršćanski starješine koji nadgledavaju djelo drugih slijede uzor Isusa Krista. On je uvijek bio blizak sa svojim učenicima (Matej 12:49; Ivan 13:34, 35). Nikad nije koristio njihovu zabrinutost kako bi izvukao više efikasnosti. Gradio je snažne veze međusobnog povjerenja i pouzdanja između sebe i svojih sljedbenika. Bliske veze nježne naklonosti obilježavale su njegove učenike (1. Solunjanima 2:7, 8). Kad postoji takva bliskost, sretno stado, koje je obilno potaknuto Božjom ljubavi, bez prisile će se odazvati vodstvu i učinit će najviše što može u dobrovoljnoj službi za njega. (Usporedi 2. Mojsijeva 35:21.)
Mnogi biblijski reci ističu kršćanske osobine kao što su sreća i ljubav prema bratstvu (Matej 5:3-12; 1. Korinćanima 13:1-13). Razmjerno ih malo ističe potrebu za efikasnošću. Svakako, potrebna je dobra organizacija. Božji narod uvijek je bio organiziran. Ali, razmisli, naprimjer, koliko često pisci psalama opisuju Božje sluge kao sretne. Psalam 119, koji mnogo govori o Jehovinim zakonima, opomenama i propisima, započinje: “Blaženi [“sretni”, NW] oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Jahvinu! Blaženi oni koji čuvaju propise njegove, čitavim srcem njega traže” (Psalam 119:1, 2, St). Možeš li se suočiti s izazovom da budeš organiziran i sretan?
[Slika na stranici 28]
Armilarna sfera — davnašnja naprava za prikaz velikih krugova nebesa
[Slika na stranici 31]
Jehova, kao Pastir pun ljubavi, nije samo Bog reda nego i sreće
[Zahvala]
Garo Nalbandian