Što kaže Biblija?

Promiče li “Novi zavjet” antisemitizam?

JEDNOM prilikom neki je američki evangelist izjavio: “Institucionalizirana crkva griješila je kroz veliki dio svoje povijesti i morat će na Sudu odgovarati za mnogo toga, naročito za antisemitizam koji je pokazivala prema židovskom narodu.”

Zašto je antisemitizam imao tako dugu i ružnu povijest, sežući čak do 20. stoljeća? Neki okrivljuju Kršćanska grčka pisma, takozvani Novi zavjet. Naprimjer, Krister Stendahl, dekan Harvardskog teološkog fakulteta, tvrdio je: “To da su (...) novozavjetne izjave djelovale kao ‘božansko’ odobrenje mržnje prema Židovima dobro je poznata i široko prihvaćena činjenica.” Iako je to možda široko prihvaćeno, je li to uistinu točno?

Tko je bio kriv za Isusovu smrt?

Jedan ulomak koji se često citira kao dokaz “novozavjetnog” antisemitizma jest Matej 27:15-25. Tamo se kaže da je židovsko mnoštvo zahtijevalo od rimskog guvernera Poncija Pilata da pribije Isusa, čak uzvikujući: “Krv njegova na nas i na djecu našu.” Uči li “Novi zavjet” na ovome mjestu da su svi Židovi prvoga stoljeća bili odgovorni za Isusovu smrt i da Židovi trebaju zauvijek biti poznati kao ubojice Krista?

Kao prvo, kako je većina Židova reagirala na Isusa tokom njegove službe? “Novi zavjet” otkriva da je Isus bio izuzetno popularan kod židovskih mnoštava, osobito u Galileji, gdje je izvršio najveći dio svoje službe (Ivan 7:31; 8:30; 10:42; 11:45). Samo pet dana prije nego je uhapšen i pogubljen, mnoštvo Židova ga je pri ulasku u Jeruzalem pozdravilo kao Mesiju (Matej 21:6-11).

Tko je onda želio ubiti Isusa? “Novi zavjet” navodi da Isus nije bio omiljen kod glavara svećeničkih te mnogih farizeja i saduceja, zbog toga što je razotkrio njihovo licemjerje (Matej 21:33-46; 23:1-36).a Prvosvećenik Kaifa bio je jedan od najistaknutijih Isusovih protivnika. Nesumnjivo je pretrpio osobni ekonomski gubitak kad je Isus istjerao mjenjače novca iz hrama (Marko 11:15-18). Pored toga, Kaifa se bojao da bi Isusova popularnost kod židovskih mnoštava s vremenom mogla dovesti do rimske intervencije i njegovog osobnog gubitka moći (Ivan 11:45-53). Tako su glavari svećenički i drugi religiozni vođe skovali zavjeru da ubiju Isusa te su ga predali rimskom sudu da ga pogubi (Matej 27:1, 2; Marko 15:1; Luka 22:66–23:1). Kako li je samo ironično da je Isusova popularnost kod židovskih masa dovela do njegove smrti!

Kako je, s obzirom na Isusovu popularnost, moguće da je židovsko mnoštvo bučno prosvjedovalo tražeći njegovu smrt? Budući da su oni koji su podupirali Isusa većinom bili Galilejci, moguće je da se mnoštvo koje ga je željelo vidjeti mrtva uglavnom sastojalo od Judejaca. I dok su Galilejci po prirodi bili skloni da budu srdačni, skromni i otvoreni, Judejci su, naročito oni u Jeruzalemu, naginjali tome da budu oholi, bogati i visoko obrazovani. Važno je zapaziti da Matej otkriva kako je mnoštvo bilo nahuškano od strane ‘glavara svećeničkih i starješina’ (Matej 27:20). Koju su laž mogli reći mnoštvu kako bi ga ovako izazvali? Je li to bila laž koju su već ranije iznijeli na Isusovom suđenju te koju su ponovili tijekom Isusovog pogubljenja, naime, da je Isus rekao kako će uništiti hram? (Marko 14:57, 58; 15:29).b

Kolektivna odgovornost

Ako ovo židovsko mnoštvo nije bilo cijeli židovski narod, zašto je onda apostol Petar, obraćajući se velikom mnoštvu Židova okupljenih pet tjedana kasnije u Jeruzalemu na Prazniku sedmica, rekao: “Vi [ste Isusa] bezbožničkom rukom razapeli i ubili” (Djela apostolska 2:22, 23, St; naglašeno od nas). Petar je zasigurno znao da većina od njih nije imala neke veze s događajima koji su vodili do Isusovog pogubljenja. Što je onda Petar želio reći?

Prema Pismima, nepokajničko ubojstvo donosilo je krivnju ne samo ubojici već i zajednici koja ga nije izručila pravdi (5. Mojsijeva 21:1-9). Naprimjer, jednom je prilikom cijelo pleme Benjamina osuđeno kao krivo za krv zbog toga što nije kaznilo grupu ubojica koji su se nalazili u njihovoj sredini. Iako velika većina pripadnika plemena nije bila direktno uključena u ubojstvo, tolerirajući taj zločin oni su ga opravdali te su tako snosili određenu mjeru odgovornosti (Sudije 20:8-48). Uistinu, može se primijetiti da “šutnja znači odobravanje”.

Na sličan način, židovska nacija prvog stoljeća pristala je na zločin svojih okrvavljenih vođa. Tolerirajući ubilačka djela glavara svećeničkih i farizeja, cijela nacija snosila je odgovornost. Nesumnjivo je to bio razlog da je Petar pozvao svoje židovsko slušateljstvo da pokaže kajanje.c

Kakve su bile posljedice takvog odbacivanja Isusa kao Mesije? Isus je rekao građanima Jeruzalema: “Kuća [hram] vam se pusta ostavlja” (Matej 23:37, 38, NW). Da, Bog je uklonio svoju zaštitu te su rimske vojske kasnije uništile Jeruzalem zajedno s njegovim hramom. Isto kao što bi nečija obitelj osjetila posljedice ako bi on spiskao sve što ima, tako su i gubitak božanske zaštite osjetili ne samo oni koji su tražili Isusovu smrt već i njihove obitelji. U tom je smislu Isusova krv uistinu došla na njih i na njihovu djecu (Matej 27:25).

Međutim, ništa u “Novom zavjetu” ne ukazuje da su buduće generacije Židova trebale nositi posebnu krivnju za Isusovu smrt. Nasuprot tome, zbog svoje ljubavi prema njihovom praocu Abrahamu, Bog je prema Židovima pokazao posebnu pažnju, pružajući im kao prvima priliku da postanu kršćani (Djela apostolska 3:25, 26; 13:46; Rimljanima 1:16; 11:28). Kad je ta mogućnost s vremenom proširena na ne-Židove, Bog je prestao postupati s bilo kojom osobom na temelju nacionalnog porijekla. Petar je rekao: “Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego — u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu” (Djela apostolska 10:34, 35, Duda-Fućak). Apostol Pavao je kasnije pisao: “Nema razlike između Židova i Grka” (Rimljanima 10:12, St). Židovi su tada pred Bogom imali jednaki status kao i ne-Židovi, a isto je i danas. (Usporedi Ezehijel 18:20.)

Zašto se u kršćanskom svijetu pojavio antisemitizam?

Prema tome, može se vidjeti da “Novi zavjet” ne promiče antisemitizam. Umjesto toga, “Novi zavjet” bilježi učenja čovjeka koji je živio i umro kao Židov i koji je svoje židovske sljedbenike učio da poštuju ideale Mojsijevog zakona (Matej 5:17-19). No, ako ne treba kriviti “Novi zavjet”, zašto je onda u religijama kršćanstva prisutan tako tvrdokorni antisemitizam?

Samo kršćanstvo nije krivo. Na način sličan onome koji su imali lažni kršćani Judinog vremena, koji su ‘nezasluženu dobrohotnost našeg Boga pretvarali u izgovor za raspušteno vladanje’, tobožnji kršćani kroz cijelu su povijest vukli Kristovo ime po kaljuži licemjerja i predrasuda (Juda 4, NW). Dakle, pojava antisemitizma u kršćanskom svijetu može se zahvaliti sebičnim predrasudama onih ljudi koji su kršćani bili samo po imenu.

Zanimljivo je da je sam Isus pretkazao da će neki tvrditi da su u njegovo ime izvodili svakovrsna moćna djela, no da će u stvari biti “bezakonici” — nikako njegovi prijatelji! (Matej 7:21-23, DF). Mnogi od njih pokušavali su upotrijebiti “Novi zavjet” kao opravdanje za svoju mržnju i predrasude, no razumni ljudi mogu prozreti takve prozirne izlike.

Lažni će kršćani zbog svog antisemitizma morati odgovarati Bogu. Ali kao što postojanje krivotvorenog novca ne dokazuje nepostojanje pravog novca, tako ni postojanje patvorenih kršćana ni na koji način ne umanjuje činjenicu da uistinu postoje pravi kršćani, ljudi koji su poznati po svojoj ljubavi, a ne po svojim predrasudama. Zašto se ne biste upoznali s takvim ljudima u obližnjoj Kraljevskoj dvorani Jehovinih svjedoka?

[Bilješke]

[Istaknuta misao na stranici 13]

Antisemitizam u kršćanskom svijetu prakticiraju oni ljudi koji su kršćani samo po imenu

[Slika na stranici 11]

Niti Isus niti njegovi učenici nisu promicali antisemitizam