ISUS je u Propovijedi na gori svoje učenike poučio kako se trebaju moliti. U toj molitvi, koja se naziva Očenaš, stoji i molba upućena Bogu: “Neka dođe kraljevstvo tvoje!” Milijuni ljudi napamet znaju riječi te molitve i često ih ponavljaju. U jednoj enciklopediji stoji da je molitva Očenaš “najstarija i najraširenija kršćanska molitva”. Ipak, mnogi ljudi ne znaju točno što je Kraljevstvo za koje se tako često mole niti što će ono učiniti kada dođe (Matej 6:9, 10).

To možda zvuči čudno, ali zapravo nas ne bi trebalo iznenaditi jer vođe kršćanskih crkava nude proturječna, zbunjujuća i komplicirana objašnjenja o Kraljevstvu. Jedan od njih napisao je da je Božje Kraljevstvo ‘nešto nadnaravno, neka unutarnja veza sa živim Bogom, duhovno iskustvo koje je netko proživio sa Svevišnjim i u njemu našao spasenje’. Jedan drugi kaže da je vijest o Kraljevstvu zapravo “nauk o crkvi”. A u djelu The Catholic Encyclopedia stoji: “Božje Kraljevstvo znači da Bog vlada u našim srcima.”

Na drugoj stranici ovog časopisa naći ćete mnogo jasnije objašnjenje tog pojma. Ondje stoji da je Božje Kraljevstvo vlast koja je već uspostavljena na nebu i koja će uskoro uništiti sve zlo i Zemlju pretvoriti u raj. Razmotrimo sada kako Biblija podupire to tumačenje.

Kraljevstvo je oblik vladavine kojoj je na čelu kralj. Kralj Božjeg Kraljevstva uskrsnuli je Isus Krist. Njegovo ustoličenje zbilo se na nebu, a opisao ga je prorok Danijel, koji je taj događaj vidio u viziji. On je napisao: “Gledao sam dalje u noćnim viđenjima, kad eno, na oblacima nebeskim dolazio je netko kao sin čovječji [Isus]. Bilo mu je dopušteno da pristupi Pradavnome [Jehovi Bogu], pa su ga doveli pred njega. Njemu je bila predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast je njegova vlast vječna i nikada neće proći, a kraljevstvo njegovo neće propasti” (Danijel 7:13, 14).

Knjiga proroka Danijela otkriva da će sam Bog uspostaviti to Kraljevstvo, da će ono uništiti sve ljudske vlasti te da nikad neće propasti. U 2. poglavlju te knjige opisuje se san babilonskog kralja u kojem je Bog tom kralju otkrio što će se dogoditi u budućnosti. Prorok Danijel protumačio je značenje tog sna i otkrio da golemi kip, koji je kralj vidio u snu, predočava svjetske sile koje će se nakon Babilona izmjenjivati na svjetskoj političkoj sceni. “U posljednjim danima”, napisao je prorok, “Bog će nebeski podići kraljevstvo koje nikada neće propasti. I to kraljevstvo neće prijeći na neki drugi narod. Ono će satrti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka” (Danijel 2:28, 44).

Kralj Božjeg Kraljevstva ima suvladare. Tijekom svoje službe na Zemlji Isus je vjernim apostolima obećao da će oni, zajedno s određenim brojem kršćana, uskrsnuti na nebo i “sjediti na prijestoljima” (Luka 22:28-30). Nije govorio o doslovnim prijestoljima jer je iz njegovih riječi vidljivo da će to Kraljevstvo biti na nebu. Biblija kaže da Kristovi suvladari dolaze “iz svakog plemena i jezika i puka i naroda” te da će biti ‘kraljevi i svećenici Bogu našemu i kraljevat će nad zemljom’ (Otkrivenje 5:9, 10).

Zapazite da je Isus Krist dobio vlast nad svim “narodima, plemenima i jezicima” te da će njegovi suvladari “kraljevati nad zemljom”. A tko će biti podanici tog Kraljevstva? Oni koji pozitivno reagiraju na dobru vijest koja se propovijeda u današnje vrijeme. Među podanicima tog Kraljevstva bit će i osobe koje će uskrsnuti na Zemlji i dobiti priliku da ondje žive vječno.

Biblija vrlo upečatljivo opisuje blagoslove u kojima će uživati osobe koje će živjeti pod vlašću Kraljevstva. Navest ćemo samo neke:

• “[Bog] prekida ratove do kraja zemlje. Luk krši, koplje lomi, kola vatrom pali” (Psalam 46:9).

• “Oni će graditi kuće i stanovati u njima, sadit će vinograde i jesti rod njihov. Neće oni graditi, a netko drugi stanovati u njima, neće oni saditi, a netko drugi jesti rod njihov” (Izaija 65:21, 22).

• Bog će “obrisati svaku suzu s očiju njihovih i smrti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli više neće biti. Sve što je prije bilo nestalo je” (Otkrivenje 21:3, 4).

• “Tada će se otvoriti oči slijepima i uši gluhima otvorit će se. Tada će hromi skakati kao jelen, jezik nijemoga radosno će klicati” (Izaija 35:5, 6).

• “Dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas [Isusov] i izaći — oni koji su činili dobro na uskrsnuće života” (Ivan 5:28, 29).

• “Krotki će posjedovati zemlju i uživat će u obilju mira” (Psalam 37:11).

Ta obećanja nisu samo san! Biblijska proročanstva koja su se već ispunila potvrđuju da će Kraljevstvo uskoro preuzeti vlast nad Zemljom i donijeti pravdu svim ljudima.

KRŠĆANI trebaju ljudima propovijedati “dobru vijest o kraljevstvu” te im objasniti da će Božje Kraljevstvo u budućnosti uspostaviti pravednu vlast na cijeloj Zemlji. To nije jedina “dobra vijest” koja se spominje u Bibliji. U njoj se primjerice govori i o “dobroj vijesti o spasenju”, “dobroj vijesti Božjoj” te “dobroj vijesti o Isusu Kristu” (Psalam 96:2; Rimljanima 15:16; Marko 1:1).

Jednostavno rečeno, izraz “dobra vijest” odnosi se na Isusova učenja i pouke, koje su neki njegovi učenici zapisali. Prije nego što je Isus uzašao na nebo, svojim je sljedbenicima rekao: “Idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio!” (Matej 28:19, 20). Te riječi pokazuju da zadaća pravih kršćana nije samo govoriti o Kraljevstvu nego i pomagati ljudima da postanu Kristovi učenici.

Što crkve čine u tom pogledu? Treba imati na umu da oni koji ne znaju što je Kraljevstvo, a takvih je mnogo, ne mogu o tome na ispravan način poučavati druge. Crkve se koncentriraju na ono što godi ljudima, te uče uglavnom o oproštenju grijeha i vjeri u Isusa. Osim toga nastoje pridobiti vjernike baveći se društveno korisnim radom, naprimjer grade bolnice i škole ili vode brigu o siromašnima. Istina, tako mogu povećati broj vjernika, ali nipošto neće potaknuti ljude da postanu pravi kršćani koji se iskreno trude živjeti u skladu s Isusovim učenjima.

Jedan je teolog napisao: “Malo će koji bibličar ili crkveni vođa reći da ne trebamo ljudima pomagati da postanu Isusovi učenici i poučavati ih da drže sve što je Isus učio. (...) Na koncu, Isusova zapovijed kristalno je jasna, ali problem je u tome što ne postupamo po njoj. Nitko od nas i ne pokušava s nekom ozbiljnom namjerom propovijedati evanđelje, a izgleda da i ne znamo kako to činiti.”

Slično tome rezultati jedne ankete koja je u Sjedinjenim Državama bila provedena među katolicima pokazali su da čak 95 posto ispitanika misli kako trebaju propovijedati dobru vijest. Međutim gotovo svi su rekli da najbolji način propovijedanja nisu riječi, nego uzoran život po kojem drugi mogu vidjeti kako treba postupati. Jedna je žena rekla: “Propovijedanje nema veze s riječima. Mi trebamo živjeti dobru vijest.” U.S. Catholic, časopis koji je proveo tu anketu, izvijestio je da se “mnogi ustežu govoriti o svojoj vjeri jer je Crkva u posljednje vrijeme okaljala svoj ugled mnogim seksualnim skandalima i spornim učenjima”.

Katolička crkva nije jedina koja se suočava s problemima unutar svojih redova. Jedan je metodistički biskup sa žaljenjem rekao da u njegovoj crkvi vladaju podjele i zbunjenost te da crkva nema hrabrosti živjeti u skladu sa svojim poslanjem. Dodao je da se moralne vrijednosti vjernika ne razlikuju mnogo od vrijednosti ostalih ljudi. Stoga je ogorčeno pitao: “Postoji li itko tko je dostojan prenositi dobru vijest o Kraljevstvu i da li to danas itko čini?”

Taj biskup nije odgovorio na svoje pitanje. No odgovor možete saznati u sljedećem članku.