Za tri mjeseca rimski namjesnik Sirije, Cestije Gal, krenuo je s 30 000 vojnika da uguši židovski ustanak. Njegova je vojska stigla do Jeruzalema u vrijeme Blagdana sjenica te je brzo zauzela predgrađa. Brojčano nadjačani zeloti potražili su utočište u hramskoj tvrđavi. Rimska je vojska uskoro počela potkopavati hramske zidine. Židovi su bili užasnuti. Poganski vojnici skvrnili su najsvetije židovsko mjesto! S druge strane, kršćani koji su bili u gradu sjetili su se Isusovih riječi: ‘Kad vidite da gadost koja pustoši stoji na svetome mjestu, tada neka oni koji budu u Judeji bježe u gore!’ (Matej 24:15, 16). Jesu li vjerovali Isusovim proročanskim riječima i poslušali ih? Kao što se kasnije pokazalo, o tome im je ovisio život. Ali kako su mogli pobjeći?

Iznenada i bez nekog vidljivog razloga, Cestije Gal zaustavio je daljnje operacije i naredio povlačenje prema obali, dok su ih zeloti gonili u stopu. Čudesno je kako je nevolja u kojoj se grad našao odjednom prestala! Kršćani su iz Jeruzalema pobjegli u Pelu, neutralni grad smješten u gorama s druge strane rijeke Jordana, i tako dokazali svoju vjeru u Isusovo proročansko upozorenje. Pobjegli su baš na vrijeme. Zeloti su se uskoro vratili u Jeruzalem i ostatak stanovništva prisilili da se pridruži njihovom ustanku.a U međuvremenu, kršćani su u Peli na sigurnom čekali daljnji razvoj događaja.