Kakva budućnost predstoji ovcama i jarcima?
“Razlučiće [ljude] izmedju sebe kao pastir što razlučuje ovce od jaraca” (MATEJ 25:32).
1, 2. Zašto bi nas trebala zanimati parabola o ovcama i jarcima?
ISUS KRIST je zasigurno bio najveći Učitelj na Zemlji (Ivan 7:46). Jedna od njegovih metoda poučavanja bilo je korištenje parabola, odnosno usporedaba (Matej 13:34, 35). One su bile jednostavne ali su ipak snažno prenosile duboke duhovne i proročanske istine.
2 U paraboli o ovcama i jarcima, Isus je pokazao da će za njega doći vrijeme kad će djelovati u posebnom svojstvu: “Kad dodje sin čovječij u slavi svojoj i...” (Matej 25:31). To bi nas trebalo zanimati jer je to usporedba kojom Isus završava svoj odgovor na pitanje: “Što će biti znak tvoje prisutnosti i svršetka sustava stvari” (Matej 24:3, NW). No što to znači za nas?
3. Što je Isus na početku svoje rasprave rekao o tome što će se događati odmah nakon izbijanja velike nevolje?
3 Isus je prorekao zapanjujuć razvoj događaja koji treba uslijediti ‘odmah po’ izbijanju velike nevolje, razvoj događaja koji čekamo. Rekao je da će se tada “pokazati znak sina čovječijega”. To će duboko utjecati na “sva plemena na zemlji” koja će ‘ugledati sina čovječijega gdje ide na oblacima nebeskima sa silom i slavom velikom’. Sina čovječjeg pratit će ‘njegovi anđeli’ (Matej 24:21, 29-31).a A što je s parabolom o ovcama i jarcima? U suvremenim je Biblijama zapisana u 25. poglavlju, no ona je dio Isusovog odgovora, te pruža daljnje pojedinosti o njegovom dolasku u slavi i usredotočuje se na njegovo suđenje ‘svim narodima’ (Matej 25:32).
Likovi u paraboli
4. Što se na početku parabole o ovcama i jarcima spominje o Isusu, i tko se još u njoj spominje?
4 Isus počinje parabolu riječima: “Kad dodje sin čovječij.” Vjerojatno znaš tko je taj “sin čovječij”. Pisci Evanđelja često su taj izraz primjenjivali na Isusa. Čak je i sam Isus to učinio, nedvojbeno imajući na umu Danijelovu viziju o nekome ‘kao sinu čovječjem’ koji pristupa Starcu kako bi primio ‘vlast i slavu i carstvo’ (Danijel 7:13, 14; Matej 26:63, 64; Marko 14:61, 62). Iako je Isus glavni lik u ovoj paraboli, on nije jedini. Ranije je u ovoj raspravi, kao što je zapisano u Mateju 24:30, 31, rekao da će, kad Sin čovječji ‘dođe sa silom i slavom velikom’, njegovi anđeli igrati veoma važnu ulogu. Slično tome, parabola o ovcama i jarcima pokazuje anđele zajedno s Isusom kad on ‘sjeda na prijestolje slave svoje’ kako bi sudio. (Usporedi Matej 16:27.) No Sudac i njegovi anđeli su na nebu, je li onda u paraboli riječ o ljudima?
5. Kako možemo identificirati Isusovu ‘braću’?
5 Letimičan pogled na parabolu otkriva tri grupe koje trebamo identificirati. Pored ovaca i jaraca, Sin čovječji dodaje još treću grupu čiji je identitet ključan za identificiranje ovaca i jaraca. Isus ovu treću grupu naziva svojom duhovnom braćom (Matej 25:40, 45). Mora da se radi o pravim obožavateljima, jer je Isus rekao: “Ko izvršuje volju oca mojega (...) onaj je brat moj i sestra i mati” (Matej 12:49; Ivan 20:17). Još umjesnije, Pavao je pisao o kršćanima koji su dio “sjemena Abramova” i koji su sinovi Božji. Nazvao ih je Isusovom ‘braćom’ i ‘zajedničarima zvanja nebeskoga’ (Jevrejima 2:9–3:1; Galaćanima 3:26, 29).
6. Tko su ‘najmanji’ od Isusove braće?
6 Zašto je Isus spomenuo ‘najmanje’ od svoje braće? Tim je riječima ponovio ono što su apostoli već ranije od njega čuli. Pokazujući razliku između Ivana Krstitelja, koji je umro prije Isusa te stoga imao zemaljsku nadu, i onih koji dobivaju nebeski život, Isus je rekao: “Ni jedan (...) nije izišao veći od Ivana krstitelja; a najmanji u carstvu nebeskome veći je od njega” (Matej 11:11). Neki koji idu na nebo bili su možda istaknuti u skupštini, poput apostolâ, a drugi možda ne toliko, no svi su oni Isusova duhovna braća (Luka 16:10; 1. Korinćanima 15:9; Efežanima 3:8; Jevrejima 8:11). Dakle, čak i ako su neki izgledali beznačajnima dok su bili na Zemlji, oni su bili njegova braća te se s njima trebalo i odgovarajuće tome postupati.
Tko su ovce i jarci?
7, 8. Što je Isus rekao o ovcama, i što možemo stoga s obzirom na njih zaključiti?
7 S obzirom na suđenje ovcama čitamo: “[Isus] će reći (...) onima što mu stoje s desne strane: hodite blagosloveni oca mojega; primite carstvo koje vam je pripravljeno od postanja svijeta. Jer ogladnjeh, i daste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; gost bijah, i primiste me; go bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i obidjoste me; u tamnici bijah, i dodjoste k meni. Tada će mu odgovoriti pravednici govoreći: Gospodine! kad te vidjesmo gladna, i nahranismo? ili žedna, i napojismo? kad li te vidjesmo gosta, i primismo? ili gola, i odjenusmo? kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i dodjosmo k tebi? I odgovarajući car reći će im: zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Matej 25:34-40, naglašeno od nas).
8 Očito je, ovce koje su presuđene dostojnima da budu s Isusove desne strane časti i naklonosti predstavljaju razred ljudi (Efežanima 1:20; Jevrejima 1:3). Što su oni radili i kada? Isus kaže da su mu dobrohotno, s puno poštovanja i velikodušno davali hranu, piće i odjeću, pomažući mu kad je bio bolestan ili u zatvoru. Kad ovce kažu da to nisu radile za Isusa osobno, on pokazuje da su podupirale njegovu duhovnu braću, ostatak pomazanih kršćana, te da su u tom smislu to radile njemu.
9. Zašto se parabola ne ispunjava tijekom Milenija?
9 Parabola nema svoju primjenu tijekom Milenija, jer pomazanici tada neće biti ljudi koji bi podnosili glad, žeđ, bolest ili zatvorsku kaznu. Međutim, mnogi od njih doživljavaju takve stvari tijekom završetka ovog sustava stvari. Otkako je Sotona zbačen na Zemlju, ostatak je postao posebnom metom njegovog bijesa i on im nanosi ruganje, mučenje i smrt (Otkrivenje 12:17).
10, 11. (a) Zašto je nerazumno pomisliti da svatko tko Isusovoj braći učini neku gestu dobrohotnosti pripada ovcama? (b) Koga prikladno predstavljaju ovce?
10 Kaže li Isus da svatko tko jednome od njegove braće učini neku malu gestu dobrohotnosti, kao naprimjer da mu ponudi komadić kruha ili čašu vode, ispunjava uvjete da bude jedna od tih ovaca? Istina, iskazivanje takvih gesta dobrohotnosti možda odražava ljudsku dobrohotnost, ali doista, izgleda da se od ovaca iz ove parabole traži mnogo više. Isus, naprimjer, sasvim sigurno nije mislio na ateiste ili na svećenike koji slučajno učine neko dobrohotno djelo jednom od njegove braće. Naprotiv, Isus je ovce dvaput nazvao ‘pravednicima’ (Matej 25:37, 46). Dakle, ovce moraju biti oni koji su kroz neko vremensko razdoblje pružali pomoć Kristovoj braći — aktivno ih podupirući — te u takvoj mjeri iskazivali vjeru da dobivaju pravedan položaj pred Bogom.
11 Mnogi su, poput Abrahama, kroz stoljeća imali pravedan položaj (Jakov 2:21-23). Noa, Abraham i drugi vjerni pojedinci ubrajaju se među “druge ovce” koje će naslijediti život u Raju pod Božjim Kraljevstvom. U novije su vrijeme još milijuni prihvatili pravo obožavanje kao druge ovce te su zajedno s pomazanicima postali “jedno stado” (Ivan 10:16; Otkrivenje 7:9). Ovi koji imaju zemaljsku nadu priznaju Isusovu braću kao izaslanike Kraljevstva te im stoga pomažu — i doslovno i duhovno. Isus smatra da je ono što druge ovce čine njegovoj braći na Zemlji učinjeno njemu. Takvi pojedinci koji budu živjeli kad on dođe suditi nacijama bit će presuđeni kao ovce.
12. Zbog čega će ovce možda pitati kako su prema Isusu postupale dobrohotno?
12 Zašto će ga druge ovce, ako sada propovijedaju dobru vijest zajedno s pomazanicima i pomažu im, upitati: “Gospodine! kad te vidjesmo gladna, i nahranismo? ili žedna, i napojismo?” (Matej 25:37). Za to mogu postojati različiti razlozi. Radi se o paraboli. Isus pomoću nje pokazuje svoju duboku zainteresiranost za svoju duhovnu braću; on suosjeća s njima, pati s njima. Isus je ranije rekao: “Koji vas prima, mene prima; a koji prima mene, prima onoga koji me je poslao” (Matej 10:40). U ovoj usporedbi, Isus proširuje to načelo, pokazujući da ono što se učini njegovoj braći (bilo dobro bilo zlo) dopire čak do neba; kao da je to učinjeno njemu na nebu. Isto tako, Isus ovdje naglašava Jehovino mjerilo za suđenje, jasno pokazujući da je Božji sud, bilo povoljan bilo nepovoljan, pravovaljan i pravedan. Jarci se ne mogu ispričavati: ‘Da smo te barem izravno vidjeli.’
13. Zbog čega će osobe nalik jarcima možda oslovljavati Isusa kao ‘Gospodina’?
13 Nakon što smo shvatili kada se odvija suđenje prikazano u ovoj paraboli, dobivamo jasniju sliku o tome tko su jarci. Ispunjenje usljeđuje kad “će se pokazati znak sina čovječijega na nebu; i tada će proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaće sina čovječijega gdje ide (...) sa silom i slavom velikom” (Matej 24:29, 30, naglašeno od nas). Oni koji prežive nevolju nad Babilonom Velikim a koji su se ponašali zlobno prema Kraljevoj braći, sada će možda Suca u očaju oslovljavati kao ‘Gospodina’, nadajući se da će spasiti svoje živote (Matej 7:22, 23; usporedi Otkrivenje 6:15-17).
14. Na temelju čega će Isus suditi ovcama i jarcima?
14 Međutim, Isusov se sud neće temeljiti na očajničkim tvrdnjama bivših posjetilaca crkava, ateista ili drugih (2. Solunjanima 1:8). Umjesto toga, sudac će ispitivati stanje srca i način na koji su ljudi u prošlosti postupali čak i prema “jednome od ove [njegove] najmanje braće”. Istina, broj pomazanih kršćana koji su preostali na Zemlji smanjuje se. Međutim, sve dok pomazanici, koji sačinjavaju ‘vjernog i razboritog roba’, pružaju duhovnu hranu i upute, buduće ovce imaju priliku činiti dobro razredu roba, kao što je to činio i ‘narod mnogi od svakoga jezika i koljena i naroda i plemena’ (Otkrivenje 7:9, 14).
15. (a) Kako su se mnogi pokazali nalik jarcima? (b) Zašto bismo trebali izbjegavati izjave da je netko ovca ili jarac?
15 Kako se postupalo s Kristovom braćom i s milijunima drugih ovaca koje su s njima ujedinjene kao jedno stado? Mnogi ljudi možda nisu osobno napadali Kristove zastupnike, no oni prema njegovom narodu nisu ni postupali s puno ljubavi. Budući da više vole zao svijet, pojedinci nalik jarcima odbacuju poruku Kraljevstva, bilo da je čuju izravno bilo neizravno (1. Ivanova 2:15-17). Naravno, Isus je konačno taj koji je imenovan da sudi. Nije na nama da odlučujemo tko su ovce a tko jarci (Marko 2:8; Luka 5:22; Ivan 2:24, 25; Rimljanima 14:10-12; 1. Korinćanima 4:5).
Kakva budućnost predstoji svakoj grupi?
16, 17. Kakva budućnost predstoji ovcama?
16 Isus je izrekao svoju presudu nad ovcama: “Hodite blagosloveni oca mojega; primite carstvo koje vam je pripravljeno od postanja svijeta.” Kakav li je to topao poziv — “hodite”! Kamo? K vječnom životu, kao što je to izrazio u sažetku: “Pravednici [će ući] u život vječni” (Matej 25:34, 46).
17 U paraboli o talentima, Isus je pokazao što se zahtijeva od onih koji će s njim vladati na nebu, no u ovoj paraboli pokazuje što se očekuje od podanika Kraljevstva (Matej 25:14-23). Umjesno je da ovce, zbog nepodijeljene podrške koju pružaju Isusovoj braći, naslijede mjesto u zemaljskom području njegovog Kraljevstva. One će se radovati životu na rajskoj Zemlji — izgledu koji im je Bog pripremio “od postanja svijeta” ljudi koje se može otkupiti (Luka 11:50, 51).
18, 19. (a) Kako će Isus presuditi jarce? (b) Zašto možemo biti sigurni da jarci neće biti vječno mučeni?
18 U kakvoj je to samo suprotnosti s presudom nad jarcima! “Tada će reći i onima što mu stoje s lijeve strane: idite od mene prokleti u oganj vječni pripravljeni djavolu i angjelima njegovijem. Jer ogladnjeh, i ne dadoste mi da jedem; ožednjeh, i ne napojiste me; gost bijah, i ne primiste me; go bijah, i ne odjenuste me; bolestan i u tamnici bijah, i ne obidjoste me. Tada će mu odgovoriti i oni govoreći: Gospodine! kad te vidjesmo gladna ili žedna, ili gosta ili gola, ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo te? Tada će im odgovoriti govoreći: zaista vam kažem: kad ne učiniste jednome od ove moje male braće, ni meni ne učiniste” (Matej 25:41-45).
19 Istraživači Biblije znaju da to ne može značiti da će besmrtne duše osoba nalik jarcima biti mučene u vječnom ognju. Ne, to neće biti slučaj jer ljudi jesu duše; oni ne posjeduju besmrtnu dušu (1. Mojsijeva 2:7; Propovjednik 9:5, 10; Ezehijel 18:4). Presuđujući jarce za “oganj vječni”, Sudac misli na uništenje bez ikakve nade za budućnost, definitivan kraj koji će također zadesiti Đavola i njegove demone (Otkrivenje 20:10, 14). Dakle, Jehovin Sudac donosi oprečne presude. Ovcama kaže: “Hodite”; jarcima: “Idite od mene.” Ovce će naslijediti “život vječni”. Jarci će dobiti “muku vječnu” (Matej 25:46).b
Što to znači za nas?
20, 21. (a) Koje važno djelo trebaju izvršiti kršćani? (b) Kakvo razdvajanje usljeđuje sada? (c) Kakvo će stanje vladati među ljudima kad se parabola o ovcama i jarcima počne ispunjavati?
20 Četvorica apostola koja su čula Isusov odgovor na pitanje o znaku njegove prisutnosti i svršetku sustava morala su mnogo toga razmotriti. Trebali su ostati budni i stražiti (Matej 24:42). Oni su trebali i vršiti djelo svjedočenja spomenuto u Marku 13:10. Danas su Jehovini svjedoci energično zaposleni u tom djelu.
21 Što, dakle, nama znači ovo novo razumijevanje parabole o ovcama i jarcima? Pa, ljudi se već opredjeljuju. Neki se nalaze na ‘širokom putu što vodi u propast’, dok drugi nastoje ostati na ‘tijesnom putu što vodi u život’ (Matej 7:13, 14). Ali vrijeme kad će Isus izgovoriti konačnu presudu nad ovcama i jarcima kao što je prikazano u paraboli još je pred nama. Kad Sin čovječji dođe u ulozi Suca, on će odlučiti da mnogi pravi kršćani — zaista “veliko mnoštvo” predanih ovaca — ispunjavaju uvjete za preživljavanje završnog dijela ‘velike nevolje’ i za ulazak u novi svijet. Taj bi izgled trebao sada biti izvorom radosti (Otkrivenje 7:9, 14, St). S druge strane, golem će se broj ljudi iz ‘svih naroda’ tada pokazati nalik tvrdoglavim jarcima. Oni “će otići u muku vječnu”. Kakvo li će to oslobođenje značiti za Zemlju!
22, 23. Zašto je naše djelo propovijedanja danas od presudne važnosti ako ispunjenje parabole usljeđuje tek u budućnosti?
22 Iako će suđenje koje je opisano u paraboli uslijediti u bliskoj budućnosti, i danas se događa nešto što je od presudne važnosti. Mi kršćani zaposleni smo u djelu objavljivanja poruke kojom se spašavaju životi a koja uzrokuje podjelu među ljudima (Matej 10:32-39). Pavao je napisao: “Jer kojigod prizove ime Gospodinovo spašće se. Kako će dakle prizvati koga ne vjerovaše? A kako će vjerovati koga ne čuše? A kako će čuti bez propovjednika?” (Rimljanima 10:13, 14). Svojom javnom službom dopiremo s Božjim imenom i s njegovom porukom spasenja do ljudi u više od 230 zemalja. Pomazana Kristova braća još uvijek predvode to djelo. Sada im se pridružilo nekih pet milijuna drugih ovaca. I ljudi diljem Zemlje odazivaju se na poruku koju objavljuju Isusova braća.
23 Mnogi su izloženi našoj poruci dok propovijedamo od kuće od kuće ili neformalno. Drugi možda upoznavaju Jehovine svjedoke i ono što predstavljamo na načine za koje nismo ni svjesni. U kojoj će mjeri Isus, kad dođe vrijeme suđenja, uvažiti kolektivnu odgovornost i obiteljsku zaslugu? Mi to ne možemo reći, i beskorisno je nagađati o tome. (Usporedi 1. Korinćanima 7:14.) Danas mnogi ne žele slušati Božji narod, rugaju mu se ili sudjeluju u izravnom proganjanju. Dakle, ovo je presudan čas; takvi će pojedinci možda postati osobe koje će Isus presuditi kao jarce (Matej 10:22; Ivan 15:20; 16:2, 3; Rimljanima 2:5, 6).
24. (a) Zašto je za pojedince važno da povoljno reagiraju na naše propovijedanje? (b) Kakav ti je stav prema svojoj službi ovaj studij pomogao osobno zauzeti?
24 Međutim, srećom, mnogi povoljno reagiraju, proučavaju Božju riječ i postaju Svjedocima Jehove. Neki koji su sada, izgleda, nalik jarcima mogu se promijeniti i postati nalik ovcama. Stvar je u tome što oni koji se odazivaju i aktivno podupiru ostatak Kristove braće time sada pružaju dokaz koji će poslužiti kao temelj da budu postavljeni Isusu zdesna kad on, u skoroj budućnosti, sjedne na svoje prijestolje da sudi. Oni dobivaju i dobivat će blagoslove. Dakle, ova bi nas parabola trebala potaknuti na još revniju aktivnost u kršćanskoj službi. Prije nego što bude prekasno, želimo učiniti sve što možemo objavljujući dobru vijest o Kraljevstvu te na taj način dajući drugima priliku da se odazovu. Tada je na Isusu da donese presudu, nepovoljnu ili povoljnu (Matej 25:46).
[Bilješke]
b El Evangelio de Mateo zapaža: “Vječni je život definitivan život; suprotnost tome je definitivna kazna. Grčki pridjev aionios ne označava u prvom redu trajanje, nego svojstvo. Definitivna je kazna vječna smrt” (Umirovljeni profesor Juan Mateos [Pontifikalni biblijski institut, Rim] i profesor Fernando Camacho [Teološki centar, Sevilla], Madrid [Španjolska] 1981).
Sjećaš li se?
◻ Koje paralele između Mateja 24:29-31 i Mateja 25:31-33 pokazuju da parabola o ovcama i jarcima ima buduće ispunjenje, i na koje se vrijeme odnosi?
◻ Tko su Isusova ‘najmanja’ braća?
◻ Kako nam Isusovo korištenje izraza “pravednici” pomaže identificirati koga oni predstavljaju a koga ne predstavljaju?
◻ Zašto je naše propovijedanje sada važno i hitno, iako će se parabola ispuniti tek u budućnosti?
[Okvir/slika na stranici 24]
ZAPAZI PARALELE
Nakon izbijanja velike nevolje, Sin čovječji stiže
Sin čovječji dolazi
Dolazi sa slavom velikom Stiže u slavi i sjeda na
svoje prijestolje slave
Anđeli su prisutni s njim Anđeli stižu s njim
Sva plemena na Zemlji vide ga Svi narodi sabrani; jarci
konačno suđeni (velika
nevolja završava)
[Zahvala]
Garo Nalbandian