Spasiti život u vrijeme gladi

 1. Kako je Josip mudro postupao u godinama obilja i s kojim rezultatom?

ČIM je bio imenovan za upravitelja nad živežnim namirnicama, Josip je krenuo na put po svoj zemlji egipatskoj. Tako je do početka godina obilja već sve dobro organizirao. Zemlja je rađala u obilju. Josip je neprestano sakupljao od različite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smještajući u svakom gradu urod iz okolnih polja. Tako on “nagomila mnogo žita kao pijeska u moru, pa ga prestade i mjeriti, jer mu mjere ne bijaše” (1. Mojsijeva 41:46—49, ST).

 2. Koja je osobna žrtva omogućila ljudima da dobiju hranu?

² Sedam godina obilja približilo se kraju i tada je nastupila glad, kao što je Jehova prorekao — glad koja je vladala ne samo Egiptom, nego i “po svemu svijetu”. Kad je gladno stanovništvo Egipta zavapilo faraonu za kruh, on je govorio: “Idite k Josipu i što vam god rekne činite”. Josip je prodavao Egipćanima žito dok im nije ponestalo novaca. Zatim je uzimao pod račun njihovu stoku. Konačno je narod dolazio Josipu i govorio mu: “Uzmi i nas i naše zemlje u zakup za hruh i tako ćemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi”. Tako je Josip stekao faraonu u posjed cijelu zemlju egipatsku (1. Mojsijeva 41:53-57; 47:13-20, ST).

Priprema za duhovno prehranjivanje

 3. Tko će se prema Isusovom proročanstvu brinuti za hranu u pravo vrijeme?

³ Žito koje je Josip dijelio, za Egipćane je značilo život. Jednako je tako životovažna prava duhovna hrana za jačanje kršćana, koji su postali Jehovini robovi predavši se njemu kroz većeg Josipa, Isusa Krista. Tokom svoje zemaljske službe Isus je prorekao da će njegovi pomazani sljedbenici biti odgovorni za dijeljenje tih zaliha hrane. On je postavio pitanje: “Tko je u stvari taj vjerni i razboriti rob, koga je gospodar njegov postavio nad svojim domašnjima da im daje hranu u pravo vrijeme? Sretan je taj rob ako ga gospodar kad dođe nađe da čini tako” (Matej 24:45, 46, NS).

 4. Kako pripreme koje danas provodi razred “roba” odgovaraju onome što je bilo organizirano u Josipovo vrijeme?

⁴ Vjerni ostatak ovog razreda “razboritog roba” poduzima sve što je u skladu sa Svetim pismom, brinući se da, kako kršteni Jehovini svjedoci, tako i zainteresirane osobe dobiju životospasavajuću duhovnu hranu. “Rob” smatra tu odgovornost svetom obavezom, preuzevši je kao svetu službu za Jehovu. Osim toga, on je organizirao skupštine koje opskrbljava biblijskom literaturom, kako bi raspolagale s dovoljno “sjemena” Kraljevstva, da bi ga sijali u javnosti u dodijeljenom im području. To odgovara onome što je poduzeo Josip sa svoje strane, premjestivši stanovništvo u gradove i opskrbivši ih žitom, i to ne samo za životno uzdržavanje, nego i za zasijavanje polja za kasniju žetvu (1. Mojsijeva 47:21-25; Marko 4:14, 20; Matej 28:19, 20).

 5. a) Kojoj potrebi Božjeg doma posvećuje “rob” posebnu pažnju u vrijeme krize? b) Kako je u 1986. godini bilo zbrinuto za “obilje” u duhovnom pogledu, a što se može usporediti sa zalihama u Josipovo vrijeme?

⁵ Čak kad djelo propovijedanja bude zabranjeno u javnosti, a Jehovini svjedoci proganjani, ‘vjerni rob’ smatra opskrbljivanje duhovnom hranom svetom odgovornošću (Djela apostolska 5:29, 41, 42; 14:19-22). U slučaju elementarnih nesreća, oluja, poplava i potresa, “rob” se brine da budu zadovoljene kako fizičke, tako i duhovne potrebe Božjeg doma. Čak su Svjedoci koji su se nalazili u koncentracionim logorima bili redovito snabdjevani tiskanom literaturom. Niti granice neke zemlje ne mogu spriječiti da duhovna hrana dođe u ruke potrebnih osoba. Da se opskrba ne bi prekinula potrebna je hrabrost, vjera u Jehovu, a često i znatna dosjetljivost. Samo u 1986. godini “rob” je proizveo “obilje” od 43 958 303 Biblije i uvezanih knjiga, te 550 216 455 časopisa — uistinu ‘mnogo kao pijeska u moru’

Osveta, kazna ili milosrđe?

 6, 7. a) Kako je glad dovela do toga da se desetero Josipove polubraće poklonilo pred njim? b) U kojem je smislu sada bio stavljen na probu?

⁶ Glad je konačno zavladala i zemljom kaanskom i Jakov šalje desetero Josipove polubraće u Egipat da kupe žita. Ali, Josipovog jedinog pravog brata Benjamina ne šalje “da ga ne bi zadesila kakva nesreća”. Budući da je Josip bio nadležan za prodaju žita, braća su došla k njemu i poklonila mu se licem do zemlje. Oni nisu prepoznali svog brata, ali on je znao tko su (1. Mojsijeva 42:1-7).

⁷ Tada se Josip sjetio što je sanjao o njima. No, što da sada učini? Hoće li im se osvetiti? Da li će im u njihovoj nevolji oprostiti za nepravedno postupanje s njime? Što je s boli koju su nanijeli svome ocu? Treba li to zaboraviti? Što sada misle njegova braća o velikoj nepravdi koju su mu nanijeli? I u toj je stvari Josip sada bio stavljen na kušnju. Hoće li njegov način postupanja odgovarati stajalištu koje će kasnije pokazati veći Josip, Isus Krist? A o njegovu stajalištu čitamo u 1. Petrovoj 2:22, 23, ST slijedeće: “On koji ne učini grijeha i u čijim se ustima ne nađe prijevare; on koji vrijeđan nije zauzvrat vrijeđao, mučen nije prijetio, nego je to prepuštao pravednom sucu”.

 8. Čime se Josip dao voditi i što je time bilo predočeno u vezi Isusa i njegovih učenika?

⁸ Budući da je u odvijanju događaja Josip mogao prepoznati Božju ruku, on je savjesno uvažavao Božje zakone i temeljna načela. Jednako je Isus uvijek mislio na to da “izvrši volju svog oca”, stavljajući vječni život u izgled ‘svakome tko vjeruje u nj’ (Ivan 6:37-40, ST). I njegovi pomazani učenici kao “poslanici umjesto Krista” udovoljavaju svojoj svetoj odgovornosti da “govore narodu sve riječi ovoga života” (2. Korinćanima 5:20; Djela apostolska 5:20, NS).

 9, 10. a) Kako je Josip postupio i zašto? b) Kako se Josipovo suosjećanje može usporediti sa suosjećanjem koje je pokazivao Isus?

⁹ Josip se nije odmah otkrio svojoj braći. Umjesto toga razgovarao je s njima posredstvom prevodioca, rekavši im grubo: “Vi ste uhode!” Budući da su spomenuli svog mlađeg brata, tražio je od njih da potvrde istinitost svojih riječi time da dovedu tog brata sa sobom u Egipat. Josip je čuo kako su pokajnički govorili jedan drugome da je taj obrat događaja osveta što su Josipa prodali u ropstvo. Tada se Josip okrenuo i zaplakao. Potom je dao vezati Šimuna, da bi ga zadržao kao taoca, dok se oni ne vrate s Benjaminom (1. Mojsijeva 42:9-24).

¹⁰ Josip se nije osvetio za učinjenu mu nepravdu. Želio je ustanoviti kaju li se iskreno i od srca, kako bi im mogao pokazati milosrđe (Malahija 3:7; Jakov 4:8). Ispunjen suosjećanjem, kao što je i Isus bio suosjećajan, Josip ne samo da je napunio žitom njihove vreće, nego im je i vratio novac, svakome odozgo u vreći. Osim toga dao im je živežne namirnice i za put. (1. Mojsijeva 42:25-35; usporedi Matej 11:28-30.)

11. a) Što je nakon nekog vremena Jakov bio prisiljen učiniti i kako je na kraju pristao na to? b) Kako je u Rimljanima 8:32 i u 1. Ivanovoj 4:10 i nama zajamčena Božja ljubav?

¹¹ Kada su potrošili sve što su kupili, Jakov je zamolio devetero svojih sinova da opet krenu u Egipat kupiti hrane. Prije toga rekao je za Benjamina: “Moj sin neće s vama. Njegov je pravi brat već mrtav i on je ostao sam. Ako bi ga na putu na koji ćete poći snašla nesreća, u tuzi biste otpratili moju sijedu glavu dolje u šeol.” Ipak, nakon mnogo nagovaranja i kad je Juda osobno preuzeo odgovornost za Benjamina, on je oklijevajući pristao da dječak pođe s njima (1. Mojsijeva 42:36 do 43:14, ST).

12, 13. a) Kojom je probom Josip želio saznati kakvo je stanovište srca njegove braće? b) Kako je rezultat opravdao pokazivanje milosrđa s njegove strane?

¹² Kad je Josip vidio da je Benjamin došao s braćom, pozvao ih je u svoj dom i dao pripremiti gozbu. Pobrinuo se da Benjaminov obrok bude pet puta veći od svih ostalih. Zatim je stavio braću na konačnu kušnju. Opet je svakome vratio njegov novac u vreću, a svoj je srebrni pehar dao staviti u otvor Benjaminove vreće. Kad su otputovali poslao je za njima upravitelja svog domaćinstva, optužio ih za krađu i dao pretražiti njihove vreće. Kad je u Benjaminovoj vreći pronađen pehar, braća su razdrla svoje haljine. Potom su ih sve vratili natrag i doveli pred Josipa. Očito uzbuđen Juda je zamolio za milosrđe, ponudivši se da on postane robom umjesto Benjamina, kako bi se dječak mogao vratiti svome ocu (1. Mojsijeva 43:15 do 44:34).

¹³ Josip se sada uvjerio da su se njegova braća promijenila u srcu, pa nije više mogao sakrivati svoje prave osjećaje. Nakon što je sve ostale poslao van, rekao je: “Ja sam Josip, vaš brat; onaj koga ste prodali u Egipat. Ali se nemojte uznemiravati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj koji me pred vama posla da vas održi u životu.” Zatim je pozvao svoju braću: “Žurite se k mome ocu te mu recite: ‘... Siđi k meni bez oklijevanja. Nastanit ćeš se u kraju Gošenu. ... Ondje ću se za te brinuti, jer će glad potrajati još pet godina. Tako nećeš oskudijevati ni ti, ni tvoja obitelj, niti tko tvoj’” (1. Mojsijeva 45:4-15, ST).

14. Koja je radosna vijest bila donesena Jakovu?

¹⁴ Kad je faraon čuo vijest o Josipovoj braći naredio je Josipu da svog oca i cijeli njegov dom egipatskim kolima dovezu u Egipat, gdje će im dati najbolju zemlju u Egiptu. Kad je čuo sve što se dogodilo, Jakov je oživio duhom i uzviknuo: “Dosta — reče Izrael. — Sin moj Josip još je živ! Moram poći i vidjeti ga prije nego umrem!” (1. Mojsijeva 45:16-28, ST).

Množina duhovne hrane

15. Od koga mi očekujemo danas duhovnu hranu i uz koje preduvjete nam je zajamčeno obilje?

¹⁵ Što znači sve to za nas danas? Budući da smo stalno svijesni svojih duhovnih potreba, mi se obraćamo nekome daleko većem od prijaznog faraona u Josipovo vrijeme, naime suverenom Gospodinu Jehovi. On se danas u mračnim danima svijeta koji trpi glad obzirom na biblijske istine, ne brine samo za hranu, nego pruža i vodstvo. Mi se naprežemo u interesu njegovog Kraljevstva, donoseći takoreći sav svoj imetak u njegove žitnice. Kako li je on velikodušno otvorio “ustave nebeske” i izlio blagoslov “punom mjerom”! (Malahija 3:10, ST).

16. a) Samo gdje je danas moguće naći životospasavajuću “hranu”? b) Kako se sije “žito” za gladno čovječanstvo?

¹⁶ S desne strane Jehovi nalazi se njegov upravitelj živežnih namirnica, proslavljeni Isus, na prijestolju uzvišeni kralj (Djela apostolska 2:34-36). U ono su se vrijeme ljudi morali prodati u ropstvo ako su željeli ostati na životu, a danas moraju svi koji žele doći k Isusu postati njegovim učenicima i predati se Bogu (Luka 9:23, 24). Kao što je Jakov uputio svoje sinove k Josipu da bi pribavili hranu, tako Jehova vodi pokajničke ljude k svom ljubljenom sinu, Isusu Kristu (Ivan 6:44, 48-51). Isus sakuplja svoje sljedbenike u skupštine uspoređene s gradovima — danas ih ima širom svijeta preko 52 000 — gdje se hrane obiljem duhovne hrane i gdje dobivaju dodatno “žito” kao “sjeme” za njivu (1. Mojsijeva 47:23, 24; Matej 13:4-9, 18-23). Ti Jehovini svjedoci su dobrovoljni radnici. Sve je veći broj onih koji se voljno stavljaju na raspolaganje za punovremenu službu kao pioniri; u samo jednom mjesecu prošle godine sudjelovalo je u tom prednosnom djelu 595 896 osoba, što znači prosječno više od 11 pionira po skupštini.

17. Koje je proročanstvo u određenom smislu nalik izvještaju o ujedinjenju desetero polubraće s Josipom?

¹⁷ Značajno je da je desetero Josipove polubraće, koja su se pokajala za svoje prijašnje stajalište i postupke, bilo ujedinjeno s njime u Egiptu. Zajedno sa Sodomom, Egipat predočava svijet u kojem je Isus bio pribijen na stup (Otkrivenje 11:8). To nas podsjeća na proročanstvo iz Zaharije 8:20-23 u kojem se ističe opis “desetorice muževa” koji govore: “Ići ćemo s vama”, što znači s pomazanim Jehovinim narodom, od kojeg još samo jedan ostatak služi na Zemlji.

18. Kojoj je okolnosti u novo vrijeme nalik posebna milost ukazana Benjaminu?

¹⁸ A što reći za Benjamina, Josipovog jedinog pravog brata, čije je teško rađanje koštalo života Jakovljevu ljubljenu ženu Rahelu? Benjamin je uživao kod Josipa povlašteni položaj. Budući da su obojica bila od iste majke, veza između Josipa i Benjamina bila je jačom negoli između Josipa i ostale braće. To je vjerojatno bilo razlogom da je Benjamin dobio peterostruko veći obrok, kada je 12 braće bilo ponovno ujedinjeno na jednoj gozbi u Josipovom domu. Zar Benjamin ne predstavlja vrlo dobro ostatak pomazanih Svjedoka u današnje vrijeme, od kojih je većina još danas živih, bila sakupljena na Gospodinovoj strani od 1919. godine? Ta je klasa “Benjamina” uistinu primila poseban “obrok” od Jehove, jer njegov ‘duh svjedoči njihovom duhu’ (Rimljanima 8:16). Članovi te klase iskušani su i obzirom na svoju besprijekornost, dok su im Gospodinove “ovce” služile u određenim stvarima (Matej 25:34-40).

19. Koju paralelu uočavamo između preseljenja Izraelova doma u Gošen i sakupljanja Božjeg naroda u današnje vrijeme?

¹⁹ Kad se faraon pobrinuo da Jakov i njegov dom dođu u Egipat, broj muških “duša” popeo se na 70, što je umnožak od 7 X 10. U Svetom pismu oba su broja upotrebljena na simboličan način i to “7” za nebesku, i “10” za zemaljsku potpunost (Otkrivenje 1:4, 12, 16; 2:10; 17:12). Ovaj događaj ima paralelu u današnje vrijeme, kad smijemo računati na to da će Jehova svakog pojedinog člana svoje obitelji Svjedoka dovesti u svoju “zemlju” — u duhovni raj u kojem se mi sada radujemo. (Usporedi Efežanima 1:10.) “Jehova priznaje one koji mu pripadaju” i već ih sada naseljava u “najboljem dijelu zemlje”, koji odgovara zemlji Gošen u tadašnjem području faraonove vladavine (1. Mojsijeva 47:5, 6; 2. Timoteju 2:19).

20. Zašto se možemo radovati unatoč današnjoj duhovnoj gladi?

²⁰ U Josipovo vrijeme dani gladi slijedili su nakon dana obilja. Danas oni teku paralelno. Za razliku od duhovne gladi koja vlada izvan zemlje Jehovine milosti, na mjestu obožavanja Jehove postoji obilje duhovne hrane (Izaija 25:6-9; Otkrivenje 7:16, 17). Da, dok kršćanstvo kako je prorekao Amos, biva pogođeno glađu slušanja Jehovine riječi, iz nebeskog Jeruzalema dolazi Jehovina Riječ. Kako li se samo radujemo tome! (Amos 8:11; Izaija 2:2, 3; 65:17, 18).

21. a) Koju veliku prednost imamo danas? b) Za što moramo biti zahvalni i kako možemo izraziti tu zahvalnost?

²¹ Pod vodstvom većeg Josipa, Isusa Krista mi uživamo danas veliku prednost biti dovedenima u skupštine uspoređene s gradovima. Tamo možemo uživati obilje duhovne hrane, sijati sjeme istine i širiti dobru vijest, koja sadrži duhovnu hranu. Mi to radimo u korist sviju koji su ispunili uvjete koje je utvrdio suvereni vladar Jehova, i koji prihvaćaju njegove pripreme učinjene s puno ljubavi. Koliko možemo biti zahvalni našemu Bogu za dar njegova Sina, većeg Josipa, koji služi kao mudri upravitelj duhovne hrane! Njega je Jehova opunomoćio da u današnje vrijeme duhovne gladi djeluje kao spasitelj života. Neka bi savtko od nas, u skladu s njegovom pripremom i pod njegovim vodstvom revno doprinosio Bogu svetu službu!

Prepoznaješ li paralelu?

◻ Kako je Josip kao upravitelj živežnih namirnica nalik Isusu?

◻ Koji odnos opisan u drami o Josipu se može usporediti sa činjenicom da se predanjem postaje Božjim robom?

◻ Koje su svojstvo pokazali Josip i Isus, a što je nama za primjer?

◻ Koja uzorna priprema za dijeljenje hrane je postojala u Josipovo vrijeme, a postoji i danas?

◻ Na što nas treba navesti razmatranje ove drame?

[Slika na stranici 14]

Poput 70 duša Jakovljeva doma i potpuni broj Jehovinih “ovaca” dolazi u dobru “zemlju” — u duhovni raj kojem se mi sada radujemo

[Slika na stranici 16]

Novovremena klasa “Benjamina” posebno je povlaštena pred Kristom, time što je opskrbljava obiljem “hrane u pravo vrijeme”