Nakon što je apostolima odgovorio na pitanje o znaku njegove prisutnosti i svršetku postojećeg poretka, Isus im je želio dati mudar savjet putem jedne usporedbe. Njeno ispunjenje trebali su vidjeti oni koji budu živjeli tijekom Isusove prisutnosti.

Usporedbu je započeo riječima: “Tada će kraljevstvo nebesko biti kao deset djevica koje su uzele svjetiljke svoje i izašle u susret mladoženji. Pet ih je bilo ludih, a pet razboritih” (Matej 25:1, 2).

Isus nije htio reći da će jedna polovina njegovih učenika koji trebaju naslijediti nebesko Kraljevstvo biti razborita, a druga neće. Tom je usporedbom zapravo htio istaknuti da svaki njegov učenik može izabrati hoće li biti duhovno budan ili će dopustiti da mu nešto odvrati pažnju od Kraljevstva. No Isus nije sumnjao u to da svaki njegov sluga može ostati vjeran i dobiti Očev blagoslov.

Svih deset djevica iz usporedbe izašlo je u susret mladoženji s namjerom da se pridruže svadbenoj povorci. One su svojim svjetiljkama trebale osvjetljavati put kad dođe mladoženja te mu tako iskazati čast dok svoju nevjestu bude uvodio u kuću koju je pripremio za nju. No što se dogodilo?

Apostoli su mogli razumjeti da mladoženja predočava Isusa. On je sebe već i prije usporedio s mladoženjom (Luka 5:34, 35). A koga su predočavale mudre djevice? Kad je govorio o “malom stadu”, kojem je trebalo pripasti Kraljevstvo, Isus se vrlo slično izrazio: “Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene” (Luka 12:32, 35). Stoga su apostoli mogli zaključiti da je Isus mislio na vjerne učenike nalik njima kad je govorio o djevicama. No koju je poruku Isus želio prenijeti tom usporedbom?