Kad su stigli na to lijepo mjesto okruženo maslinama, Isus je osmorici apostola rekao: “Sjednite ovdje dok ja odem onamo i pomolim se!” Tako su oni vjerojatno ostali negdje blizu ulaza, a Isus se s Petrom, Jakovom i Ivanom uputio nešto dalje u unutrašnjost vrta. Tada ga je obuzela žalost i nemir. “Duša je moja nasmrt žalosna”, rekao je trojici apostola. “Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!” (Matej 26:36-38).

On je s neba promatrao strašne patnje ljudi koje su Rimljani pogubljivali. Budući da je sada bio čovjek i mogao je osjećati različite emocije, pa tako i bol, Isus se nije radovao onome što ga je čekalo. No, iznad svega, mučilo ga je to što je znao da će umrijeti kao prezreni zločinac i bojao se da će time nanijeti sramotu Očevom imenu. Znao je da će za samo nekoliko sati biti pribijen na stup kao bogohulnik.