“Ne zanemarujte molitvu”

1, 2. (a) Zašto ne smijemo zanemarivati molitvu? (b) Koja bismo si važna pitanja o molitvi trebali postaviti?

“NAJTEŽE je ostati budan pred zoru”, kaže jedan čovjek koji je radio noćne smjene. S tim bi se vjerojatno složili svi oni koji moraju ostati budni cijelu noć. Današnji kršćani nalaze se u sličnoj situaciji jer “noć je poodmakla”, odnosno nalazimo se u najmračnijem razdoblju otkad postoji Sotonin zli svijet (Rim. 13:12). Bilo bi jako opasno zaspati u ovaj kasni sat! Vrlo je važno da budemo razboriti i da poslušamo biblijsko upozorenje: “Ne zanemarujte molitvu” (1. Petr. 4:7).

² S obzirom na to da živimo na samom kraju Sotoninog svijeta, trebali bismo se upitati: Zanemarujem li molitvu? Kakve su moje molitve i da li se redovito molim? Da li se molim i za druge ili obično spominjem samo svoje želje i potrebe? Shvaćam li koliko je molitva važna za moje spasenje?

 3. Što bismo trebali uključiti u svoje molitve?

³ Apostol Pavao je u svojoj poslanici Efežanima poticao kršćane da se mole “svakovrsnom molitvom” (Efež. 6:18). Jehovu vjerojatno najčešće molimo da nam pomogne zbrinuti naše potrebe i svladati probleme. “Onaj koji sluša molitvu” s puno ljubavi obraća pažnju na nas i čuje kad tražimo njegovu pomoć (Psal. 65:2). Što bismo još trebali uključiti u svoje molitve? Trebali bismo hvaliti Jehovu, zahvaljivati mu se i upućivati mu usrdne molitve.

 4. Zašto trebamo često hvaliti Jehovu u svojim molitvama?

⁴ Imamo puno razloga da u svojim molitvama hvalimo Jehovu. Naprimjer, želimo ga hvaliti “zbog velikih djela njegovih” i “zbog silne veličine njegove”. (Pročitaj Psalam 150:1-6.) U šest redaka 150. psalma čak nas se 13 puta potiče da hvalimo Jehovu! I pisac jednog drugog psalma s dubokim je poštovanjem rekao Bogu: “Sedam puta na dan hvalim te zbog pravednih zakona tvojih” (Psal. 119:164). Jehova doista zaslužuje da ga hvalimo! Ne bismo li ga onda trebali hvaliti u svojim molitvama “sedam puta na dan”, odnosno jako često?

 5. Zašto se može reći da nam zahvaljivanje Jehovi na neki način služi kao zaštita?

⁵ U svojim molitvama trebali bismo se i zahvaljivati Jehovi. Pavao je poticao kršćane u Filipima: “Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu — molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem — iznesite svoje molbe Bogu” (Filip. 4:6). Kad se iskreno zahvaljujemo Jehovi u molitvi, to nam na neki način služi kao zaštita. To je naročito važno jer živimo u posljednjim danima i okruženi smo nezahvalnim ljudima (2. Tim. 3:1, 2). Nezahvalnost doista uzima maha u ovom svijetu. Ako nismo oprezni, to bi moglo utjecati i na nas. Budemo li se zahvaljivali Bogu, bit ćemo zadovoljniji te nećemo prigovarati i žaliti se “na svoje životne okolnosti” (Juda 16). Osim toga, kad se kršćanin moli sa svojom obitelji i zahvaljuje se Jehovi, pomaže svojoj ženi i djeci da razvijaju zahvalnost.

6, 7. S čime je povezana usrdna molitva i za što se možemo usrdno moliti Jehovi?

⁶ Usrdna molitva povezana je sa snažnim osjećajima. U kojim se situacijama usrdno molimo Jehovi? Sigurno mu se žarko molimo kad doživljavamo progonstva ili kad se borimo s nekom teškom bolešću. Sasvim je razumljivo da se u takvim trenucima usrdno molimo za Božju pomoć. No jesu li to jedine prilike kad se možemo usrdno moliti Jehovi?

⁷ Zapazi što je Isus rekao u Očenašu o Božjem imenu, Kraljevstvu i Božjoj volji. (Pročitaj Mateja 6:9, 10.) Ovaj je svijet prepun zloće, a ljudske vlasti nisu u stanju zadovoljiti najosnovnije potrebe svojih građana. Zato se trebamo moliti da se sveti ime našeg nebeskog Oca i da njegovo Kraljevstvo ukloni Sotoninu vlast s lica Zemlje. Sada je pravi trenutak i da se usrdno molimo Jehovi da se njegova volja vrši na Zemlji kao što se vrši na nebu. Stoga nemojmo zanemarivati molitvu, nego se molimo Jehovi “svakovrsnom molitvom”.

8, 9. Zašto ne bismo trebali osuđivati Petra i ostale apostole zbog toga što su zaspali u Getsemanskom vrtu?

⁸ Iako je apostol Petar upozoravao kršćane da ne zanemaruju molitvu, on je sam barem jednom prilikom propustio postupiti u skladu sa svojim riječima. Naime, i on je bio među učenicima koji su zaspali dok se Isus molio u Getsemanskom vrtu. Premda im je Isus rekao da bdiju i da se mole, oni to nisu učinili. (Pročitaj Mateja 26:40-45.)

⁹ Međutim, ne bismo trebali osuđivati Petra i ostale apostole zato što nisu ostali budni. Ne smijemo zaboraviti da je iza njih bio naporan dan i da je to vjerojatno ostavilo traga na njihovom slabom tijelu. Tog su dana bili napravili sve pripreme za Pashu, a navečer su je zajedno proslavili. Isus je potom uspostavio Gospodinovu večeru i tako pokazao svojim učenicima na koji način trebaju obilježavati njegovu smrt (1. Kor. 11:23-25). Nakon toga otpjevali su hvalospjeve i uputili se kroz uske jeruzalemske ulice prema Maslinskoj gori (Mat. 26:30, 36). Kad su stigli onamo, vjerojatno je već prošla ponoć. Da smo te noći bili u Getsemanskom vrtu, možda bismo i mi zaspali. Isus nije prekorio svoje umorne apostole, nego je s puno razumijevanja priznao: “Duh je, istina, voljan, ali tijelo je slabo.”

10, 11. (a) Što je Petar naučio iz onoga što mu se dogodilo u Getsemanskom vrtu? (b) Što si naučio iz Petrovog iskustva?

¹⁰ Petar je izvukao važnu pouku iz onoga što se dogodilo u Getsemanskom vrtu. To gorko iskustvo naučilo ga je zašto je važno biti budan. Isus je prije toga rekao učenicima: “Svi ćete se vi ove noći pokolebati u vjeri zbog onoga što će mi se dogoditi.” Nato je Petar samouvjereno kazao: “Ako se i svi drugi pokolebaju u vjeri zbog onoga što će ti se dogoditi, ja se nikada neću pokolebati!” Isus je rekao da će ga se Petar triput odreći. No Petar je i dalje ostao pri svome: “Ako bih morao i umrijeti s tobom, neću te se odreći!” (Mat. 26:31-35). Međutim, Petar se pokolebao u vjeri, baš kao što je Isus prorekao. Nakon što se tri puta odrekao Isusa, bio je shrvan tugom i gorko je plakao (Luka 22:60-62).

¹¹ Petar je nesumnjivo naučio koliko je opasno biti samouvjeren i s vremenom je pobijedio taj problem. U tome mu je sigurno pomogla molitva. Zapravo, zanimljivo je da je upravo Petar dao savjet da ne zanemarujemo molitvu. Primjenjujemo li taj nadahnuti savjet? Da li se redovito molimo, pokazujući da se oslanjamo na Jehovu? (Psal. 85:8). Osim toga, imajmo na umu savjet apostola Pavla: “Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne!” (1. Kor. 10:12).

12. U čemu nam je Nehemija pružio dobar primjer?

¹² Osvrnimo se sada na Nehemiju, koji je bio peharnik perzijskog kralja Artakserksa u 5. stoljeću pr. n. e. Nehemija se usrdno molio Jehovi i tako nam pružio odličan primjer. Danima je “postio i molio se Bogu” zbog teškog stanja u kojem su se nalazili Židovi u Jeruzalemu (Neh. 1:4). Kad ga je Artakserks upitao zašto je tužan, Nehemija se odmah “pomolio Bogu nebeskome” (Neh. 2:2-4). Do čega je to dovelo? Jehova je uslišio njegove molitve i vodio je događaje tako da budu na korist njegovom narodu (Neh. 2:5, 6). To je sigurno jako ojačalo Nehemijinu vjeru!

13, 14. Što trebamo činiti da bi naša vjera ostala jaka i da bismo se oduprli Sotoninim pokušajima da nas obeshrabri?

¹³ Budemo li se i mi redovito molili, naša će vjera biti jaka. Sotona je nemilosrdan i obično nas napada kad smo slabi. Naprimjer, ako smo bolesni ili se borimo s depresijom, mogli bismo početi misliti da vrijeme koje svaki mjesec provedemo u službi propovijedanja nema veliku vrijednost u Božjim očima. Neke od nas možda muče uznemirujuće misli zbog nečeg lošeg što smo doživjeli u prošlosti. Sotona nas želi uvjeriti da smo bezvrijedni. Da bi oslabio našu vjeru, često cilja na naše osjećaje. No budemo li poslušali savjet da ne zanemarujemo molitvu, sačuvat ćemo jaku vjeru. “Veliki štit vjere” omogućit će nam da ugasimo “sve goruće strijele Zloga” (Efež. 6:16).

¹⁴ Ako se redovito molimo, nećemo biti nespremni kad se naša vjera iznenada nađe na ispitu i nećemo pogaziti svoja uvjerenja. Kad se nađemo u kušnji, sjetimo se Nehemije i odmah se pomolimo Bogu. Samo se uz Jehovinu pomoć možemo oduprijeti iskušenjima i ostati vjerni.

15. Koja bismo si pitanja trebali postaviti?

¹⁵ Isus se usrdno molio da vjera apostola Petra ne oslabi (Luka 22:32). Epafra, vjerni kršćanin iz 1. stoljeća, ugledao se na Isusa i molio se za svoju braću u Kolosima. “On se uvijek bori za vas u svojim molitvama”, napisao im je Pavao, “da se do kraja održite zrelima i da imate čvrsta uvjerenja u pogledu svega što je Božja volja” (Kol. 4:12). Trebali bismo se upitati: Da li se i ja borim u molitvi za svoju braću diljem svijeta, odnosno da li se usrdno molim za njih? Koliko se često molim za suvjernike koji su doživjeli neku prirodnu katastrofu? Kad sam se posljednji put molio za braću koja imaju odgovorna zaduženja u Jehovinoj organizaciji? Jesam li se u zadnje vrijeme molio za suvjernike u skupštini koji se bore s velikim problemima?

16. Zašto je važno moliti se za druge?

¹⁶ Budemo li se molili Jehovi Bogu za druge, možemo im uistinu pomoći. (Pročitaj 2. Korinćanima 1:11.) Premda Jehova nije dužan reagirati samo zato što mu velik broj njegovih slugu stalno upućuje molitve za istu stvar, on primjećuje da nam je stalo do naših suvjernika, uzima u obzir našu iskrenu i duboku brigu te nam uslišava molitve. Zato trebamo ozbiljno shvatiti svoju odgovornost da se molimo za druge. Poput Epafre, trebamo se usrdno moliti za svoju braću i sestre, pokazujući im tako da ih od srca ljubimo te da se brinemo za njih. To će nam donijeti veliku radost jer “više usrećuje davati nego primati” (Djela 20:35).

17, 18. Zašto ne smijemo zanemarivati molitvu?

¹⁷ Pavao je napisao: “Noć je poodmakla, dan se približio.” No prije toga svojim je suvjernicima rekao: “Znate koje je vrijeme, da vam je već došao čas da se probudite, jer nam je sada spasenje bliže nego kad smo postali vjernici” (Rim. 13:11, 12). Novi svijet koji je Bog obećao sada je blizu, a naše je spasenje bliže nego što možda mislimo. Zato ne smijemo zaspati u duhovnom pogledu niti dozvoliti da nas svjetovne aktivnosti toliko zaokupe da nemamo vremena biti sami kako bismo se u miru molili Jehovi. Umjesto toga, trebamo se redovito moliti. Tada ćemo lakše postupati u skladu s Petrovim poticajem: “Neka vaša djela budu sveta i neka se po njima vidi da ste odani Bogu, dok očekujete i imate na umu Jehovin dan” (2. Petr. 3:11, 12). Svojim načinom života pokazat ćemo da smo duhovno budni i da uistinu vjerujemo da uskoro predstoji kraj ovom zlom svijetu. Stoga uvažimo savjet: “Neprestano se molite!” (1. Sol. 5:17). Isto tako, ugledajmo se na Isusa i trudimo se odvajati vrijeme kako bismo se u miru mogli moliti Jehovi. Ako se ne budemo žurili dok se molimo, još ćemo se više približiti Jehovi (Jak. 4:7, 8). To će nam donijeti velike blagoslove!

¹⁸ U Bibliji stoji: “U danima dok je bio u tijelu, Krist je sa silnim vapajima i suzama upućivao usrdne molitve i molbe onome koji ga je mogao spasiti od smrti, i bio je uslišen zbog svoje bogobojaznosti” (Hebr. 5:7). Isus je upućivao Bogu usrdne molitve i molbe te mu je ostao vjeran do samog kraja svog zemaljskog života. Jehova je zbog toga uskrsnuo svog ljubljenog Sina i dao mu besmrtni život na nebu. I mi možemo ostati vjerni svom nebeskom Ocu unatoč svim kušnjama i ispitima vjere s kojima ćemo se još suočiti. Ako ne budemo zanemarivali molitvu, možemo dobiti divnu nagradu — vječni život.