Čije su molitve uslišane?

JEHOVA je Bog koji uslišava molitve. Ustvari, u njegovoj Riječi, Bibliji, stoji da on ‘sluša molitve’ (Psalam 65:2). On dragovoljno odgovara na molitve. No, čije molitve on zapravo uslišava?

Bog uslišava molitve pojedinaca koji su mu po volji. Njihov stav je pun poštovanja, poput psalmista, koji je rekao: “Kao što košuta traži potoke, tako duša moja traži tebe, Bože! Žedna je duša moja Boga, Boga živoga” (Psalam 42:1, 2). Ipak, postoji li dokaz da Jehova uslišava molitve svojih pravih obožavatelja?

Dokaz da Bog uslišava molitve

Biblija sadrži opširan zapis koji pokazuje da Jehova uslišava molitve svojih vjernih slugu. Naprimjer, kad je Judin kralj Jozafat molio za izbavljenje, Bog je uslišao molitvu i dao mu pobjedu, prouzročivši da njegovi protivnici udare jedni na druge (2. Dnevnika 20:1-26). Kad se kralj Ezehija na sličan način suočio s golemom vojnom silom, ponizno je molio Boga za pomoć. Ezehija je vidio Jehovino spasenje kad je njegov anđeo u jednoj noći pobio 185 000 Asiraca (Izaija 37:14-20, 36-38).

Zašto je Bog uslišao te molitve? U oba slučaja, kraljevi su u molitvi izrazili bojazan da bi se poraz u boju loše odrazio na Jehovino ime (2. Dnevnika 20:6-9; Izaija 37:17-20). Bilo im je stalo do njegovog ugleda. “Krajnji cilj molitve”, stoji u djelu The International Standard Bible Encyclopedia, “nije samo dobro molitelja nego čast Božjeg imena.” Zato vjerni Jehovini sluge mogu biti sigurni da će im on pomoći “imena svojega radi”. Zapis koji pokazuje da su takve molitve bile uslišane daje Božjem narodu pouzdanje da on sluša njihove molitve (Psalam 91:14, 15; 106:8; Priče Salamunove 18:10).

No, čak ako se i radi o Jehovinom imenu, Bog odlučuje da li će uslišati određene molitve ili ne. On možda ima valjane razloge da ne usliša neke molitve. Osjećamo li da naše molitve nisu saslušane, dobro je da razmotrimo zašto je to tako.

Zašto neke molitve nisu uslišane

“Kad množite molitve, ne slušam”, Jehova je jednom rekao Izraelcima. Ukazujući na razlog za to, on je nastavio: “ruke su vaše pune krvi” (Izaija 1:15). Kako bi Jehova mogao slušati nekoga tko zanemaruje njegov zakon? Jedna biblijska poslovica daje jasan odgovor: “Ko odvraća uho svoje da ne čuje zakona, i molitva je njegova mrska” (Priče Salamunove 28:9).

Biblija daje još jedan razlog zašto neke molitve nisu saslušane, kad kaže: “Molite, ali ne dobivate, jer molite s grešnom nakanom: da to potrošite u svojim požudama” (Jakov 4:3, Stvarnost). Ne, Jehova neće odgovoriti na molitve za zadovoljenje neispravnih želja. Također se moramo sjetiti da Bog, da tako kažemo, ne prima naloge od ljudi. On je taj koji odlučuje kako će odgovoriti na naše molitve.

Molitve koje će Bog sigurno uslišati dolaze iz čistog srca, iz ispravnog poticaja, i na način koji je on odredio — kroz Isusa Krista (Ivan 14:6, 14). No, čak su i oni čije molitve ispunjavaju sve ove zahtjeve ponekad osjetili da nisu saslušani. Zašto Bog ne odgovori odmah na određene molitve svojih slugu?

Jehova zna kad je najbolje vrijeme da usliša molitve. Iako dječak može moliti svog oca da mu kupi bicikl, on mu možda neće ispuniti želju sve dok dijete ne bude dovoljno veliko da ga može sa sigurnošću voziti. To isto može biti slučaj i s nekim molitvama osoba koje ljube Boga. Znajući što je za njih najbolje, on im u najpogodnije vrijeme daje što im je potrebno.

Međutim, Jehovini sluge ne dobivaju sve ono za što mole. Pošto su nesavršeni, mogli bi poželjeti nešto što im ne bi bilo na korist. Njihov im nebeski otac pun ljubavi ne bi dao nešto škodljivo, jer on daje “svaki dobri dar i svaki poklon savršeni” (Jakov 1:17). Slično Bog ne mora dati nešto što sa njegovog stanovišta nije nužno. (Usporedi 2. Korinćanima 12:7-10.) On molitve uslišava u skladu sa svojom voljom i namjerom koju ima za svoj narod (1. Ivanova 5:14, 15).

Isus je bio “uslišan”

Isus Krist je bio čovjek molitve (Matej 6:9-13; Ivan 17:1-26). Bio je potpuno uvjeren da će njegov nebeski otac saslušati i uslišati njegove molitve. Isus je jednom rekao: “Oče! (...) ja znadoh da me svagda slušaš” (Ivan 11:41, 42). No, nije li Isus bio razočaran na samom kraju svog zemaljskog puta? Nije li tada uzviknuo: “Božje moj! Bože moj! Za što si me ostavio?” (Matej 27:46).

Kad je Isus izrekao te riječi, očito je ispunio proročanstvo u vezi svoje smrti (Psalam 22:1). Na određen način, Isus je također mogao misliti da je Jehova odstranio svoju zaštitu kako bi do krajnje granice ispitao njegovu besprijekornost. Istraživanje događaja koji su se zbili tog zadnjeg dana Isusovog zemaljskog života pokazuje da je Bog čuo njegove molitve.

U noći kad je bio uhvaćen, Isus se molio u Getsemanskom vrtu. Tri je puta govorio: “Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež!” (Matej 26:39, 42, 44, St). Isus nije oklijevao položiti svoj život kao otkupninu za ljude koji vjeruju. Ne, nego je očito bio duboko zabrinut zbog mogućnosti da smrću na mučeničkom stupu poput prokletog hulnika osramoti svog dragog voljenog Oca. Je li Jehova čuo Isusovu molitvu?

Mnogo godina kasnije, apostol Pavao je napisao: “On, pošto u vrijeme svog zemaljskog života prikaza molitve i prošnje s jakim vapajima i sa suzama onomu koji ga je mogao spasiti od smrti, bijaše uslišan zbog strahopoštovanja” (Hebrejima 5:7, St; Luka 22:42, 44). Da, u noći punoj agonije pred svoju smrt, Isus je bio “uslišan”. Ali kako?

Jehova je poslao anđela koji “mu se ukaza [Isusu] (...) i poče ga hrabriti” (Luka 22:43, St). Tako ohrabren, Isus se mogao suočiti sa smrću na mučeničkom stupu. Očito, Jehova mu je tada dao jamstvo da njegova smrt na mučeničkom stupu neće nanijeti sramotu božanskom imenu, već da će konačno biti baš ono što će ga posvetiti. Zaista, Isusova smrt na mučeničkom stupu je Židovima, koji su inače bili pod prokletstvom zakona, pružila priliku za spasenje od osude smrti (Galaćanima 3:11-13).

Tri dana kasnije, Jehova je uskrsnuo Isusa i očistio ga od bilo kakve osude za klevetu, tako što ga je podigao na uzvišen nebeski položaj (Filipljanima 2:7-11). Kakav divan način da se odgovori na Isusovu molitvu u vezi ‘ovog kaleža’! Ta je molitva bila uslišana na Jehovin način. A Isus je doživio divne blagoslove jer je rekao svom nebeskom ocu: “Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!” (Luka 22:42, St).

Kako Jehova danas odgovara na molitve

Poput Isusa, oni koji danas žele ugoditi Jehovi trebaju uvijek moliti da bude Božja volja. Oni trebaju vjerovati da će Jehova odgovoriti na njihove molitve na način koji je za njih najkorisniji. Zapravo, on će i “učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti” (Efežanom 3:20, St).

Jedna mlada kršćanka koja je živjela sa roditeljima koji nisu bili u vjeri iskusila je istinitost tog retka. U jednom pismu od Društva Kula stražara bilo joj je postavljeno pitanje da uz molitvu razmotri mogućnost prihvaćanja posebnog misionarskog zadatka. Iako je njena duboka želja bila da ostane kod kuće i pomogne svojim roditeljima da postanu kršćani, u molitvi je pitala Boga: “Kakva je tvoja volja? Je li tvoja volja da prihvatim ovaj poziv bez obzira na protivljenje mojih roditelja, ili je tvoja volja da pomognem svojim roditeljima tako što ću nastaviti živjeti sa njima?” Svaki puta dok se molila, savjest joj je govorila da prihvati poziv. Zakljućila je da je to Jehovin odgovor.

Bog je tu ženu ojačao da ostane uz svoju odluku. Kad su je zamolili da preseli na otok Awaji u Japanu, njeni su roditelji bili jako pogođeni i žestoko su se protivili. Međutim, pošto je njena majka nije mogla uvjeriti da se predomisli, odlučila je proučavati Bibliju samo da vidi zašto je njena kćer donijela takvu odluku. Tri mjeseca kasnije roditelji su je posjetili. Kad je njen otac vidio kako se ostali svjedoci dobro brinu o njoj, bio je duboko dirnut i plakao je kad nije bilo nikoga. Uskoro je i on počeo proučavati Bibliju. Na kraju su se oba roditelja ove mlade žene krstila i počela vjerno služiti Jehovi. Nije li Jehova tu kršćanku preobilno blagoslovio?

Njihove su molitve uslišane

Sjećaš li se riječi žene spomenute na početku prethodnog članka? Ona nije nikad osjetila ispunjenje svojih molitvi. Ipak, kasnije je uvidjela da je Bog uslišao njene molitve. Ta je žena zapisivala glavne misli svojih molitvi. Jednog je dana pogledala u svoju bilježnicu i shvatila da je Jehova čuo većinu njenih molitvi, čak i one koje je već i sama zaboravila! Sada je znala da je Bog brinuo za nju i da je na njene molitve odgovarao na obziran način koji je za nju bio najkorisniji.

Ako misliš da na svoje molitve ne dobivaš odgovor, zapitaj se: ‘Imam li ja osobni odnos s Jehovom, koji “sluša molitve”? Ako nemam, poduzimam li korake da ga upoznam i postanem jednim od njegovih predanih slugu?’ On uslišuje molitve onih koji ga ljube i vrše njegovu volju. Oni ‘su ustrajni u molitvi’ i uslišani su, kao što je to bio i Isus (Rimljanima 12:12, St). Dakle, “izlivajte pred [Jehovu] srce svoje” i vršite njegovu volju (Psalam 62:8). Tada će vaše molitve biti uslišane.

Danas se milijuni ljudi mole za nešto posebno. Da, i njihove su molitve saslušane. Pogledajmo zašto možemo biti sigurni da će takve molitve biti uslišane.