Radujte se u nadi Kraljevstva!

“Radujte se u nadi. Istrajte u nevolji” (RIMLJANIMA 12:12, “New World Translation”).

 1. Zašto možemo pronaći radost u povezanosti s Jehovom, i na što je apostol Pavao potakao kršćane?

‘SRETAN Bog’ (1. Timoteju 1:11, NW). Kako to samo dobro opisuje Jehovu! Zašto? Zato što mu sva njegova djela donose veliku sreću. Budući da je Jehova Izvor svih dobrih i usrećujućih stvari, sva njegova razumna stvorenja mogu pronaći sreću u svojoj povezanosti s njim. Apostol Pavao je prikladno poticao kršćane da cijene svoju radosnu prednost poznavanja Jehove Boga, da budu zahvalni za sve Njegove divne darove stvaranja i da se raduju u ljubaznoj dobrohotnosti koju On pokazuje prema njima. Pavao je pisao: “Radujte se svagda u Gospodinu, i opet velim: radujte se” (Filipljanima 4:4; Psalam 104:31).

 2. Koja nada donosi veliku radost, i na što su kršćani ohrabreni obzirom na tu nadu?

² Slijede li kršćani ovu Pavlovu pobudu? Zaista slijede! Duhovna braća Isusa Krista raduju se u slavnoj nadi koju im je omogućio Bog (Rimljanima 8:19-21; Filipljanima 3:20, 21). Da, oni znaju da će sudjelovati u ispunjavanju velike nade za budućnost čovječanstva, kako za žive tako i za umrle, služeći sa Kristom u njegovoj nebeskoj vladavini Kraljevstva. Zamisli samo koliko će se radovati svojim prednostima kao sunasljednici, služeći kao kraljevi i svećenici! (Otkrivenje 20:6). Kako će samo biti sretni dok budu pomagali vjernom čovječanstvu da postigne savršenstvo i dok budu pomagali u vođenju obnove Raja na Zemlji! Zaista, svi Božji sluge imaju ‘temelj nade u vječni život — život koji prije vječnih vremena obeća Bog, koji nikad ne laže’ (Titu 1:2, St). Obzirom na tu veličanstvenu nadu, apostol Pavao ohrabruje sve kršćane: “Radujte se u nadi” (Rimljanima 12:12, NW).a

Prava radost — osobina srca

 3, 4. (a) Što znači izraz “radovati se”, i kako bi se često kršćani trebali radovati? (b) Što je prava radost, i o čemu ona ovisi?

³ “Radovati se” znači osjećati i izražavati radost; to ne znači stalno stanje euforije, ili veselja. Glagoli koji odgovaraju hebrejskim i grčkim riječima koje su u Bibliji upotrijebljene za “radost”, “klicanje” i “radovanje” izražavaju i unutarnji osjećaj i vanjsko ispoljavanje radosti. Kršćane se potiče da se ‘raduju’, da se ‘svagda raduju’ (2. Korinćanima 13:11; 1. Solunjanima 5:16).

⁴ No, kako se netko može uvijek radovati? To je moguće zato što je prava radost osobina srca, duboka unutarnja osobina, duhovna osobina (5. Mojsijeva 28:47; Priče Salamunove 15:13; 17:22). Ona je plod Božjeg duha, koju je Pavao naveo odmah iza ljubavi (Galaćanima 5:22). Kao unutarnja osobina, ona nije ovisna o vanjskim stvarima, čak niti o našoj braći. Međutim, ona ovisi o Božjem svetom duhu. A proizlazi iz dubokog unutarnjeg zadovoljstva zbog spoznaje da posjeduješ istinu, nadu Kraljevstva i da činiš ono što je ugodno Jehovi. Dakle, radost nije jednostavno obilježje osobnosti s kojim smo rođeni; ona je dio ‘nove osobnosti’, niza osobina po kojima se isticao Isus Krist (Efežanima 4:24, NW; Kološanima 3:10).

 5. Kada i kako može doći do vanjskih ispoljavanja radosti?

⁵ Iako je radost osobina srca, ona se ipak može ponekad pokazati vanjštinom. Koja su ta povremena, vanjska ispoljavanja radosti? To može biti bilo što, od vedrine na licu do doslovnog poskakivanja od radosti (1. Carevima 1:40; Luka 1:44; Djela apostolska 3:8; 6:15). Znači li to da ljudi koji nisu pričljivi ili koji se stalno ne smiju nisu radosni? Ne! Prava radost ne ispoljava se u stalnom čavrljanju, smijanju, nasmiješenosti ili smješkanju. Okolnosti dovode do ispoljavanja radosti na različite načine. U Kraljevskoj dvorani nas sličnima ne čini samo radost, već prije naša bratska naklonost i ljubav.

 6. Zašto se kršćani mogu uvijek radovati, čak i kad se susreću sa neugodnim okolnostima?

⁶ Stalno obilježje radosti je njena unutarnja trajnost kao jedne srdačne crte nove kršćanske osobnosti. To omogućuje da se bude uvijek radostan. Naravno, povremeno nas nešto može uznemiriti, ili se možemo suočiti sa neugodnim okolnostima. Ali mi još uvijek možemo imati radost u srcu. Neki rani kršćani bili su robovi koji su imali gospodare kojima je bilo teško ugoditi. Jesu li se takvi kršćani mogli stalno radovati? Jesu, zbog svoje nade Kraljevstva i radosti u srcu (Ivan 15:11; 16:24; 17:13).

 7. (a) Što je Isus rekao o radosti u nevolji? (b) Što nam pomaže da ustrajemo u nevolji, i tko je u tom pogledu pružio najbolji primjer?

⁷ Odmah nakon što je rekao: “Radujte se u nadi”, apostol Pavao je dodao: “Istrajte u nevolji” (Rimljanima 12:12, NW). Isus je također govorio o radosti u nevolji kad je rekao u Mateju 5:11, 12: “Sretni ste kad vas ljudi kude i progone (...) Radujte se i poskakujte od radosti, jer je velika vaša nagrada na nebesima” (NW). Radovanje i poskakivanje od radosti u ovom slučaju ne mora biti doslovno vanjsko ispoljavanje; to je u prvom redu duboko unutarnje zadovoljstvo koje netko ima zbog ugađanja Jehovi i Isusu Kristu kad ne popusti u kušnji (Djela apostolska 5:41). Ustvari, radost je ono što nam pomaže ustrajati kad smo u nevolji (1. Solunjanima 1:6). Isus je ostavio najbolji primjer. Biblija nam kaže: “Zbog radosti koja je bila postavljena pred njega podnio je mučenički stup” (Hebrejima 12:2, NW).

Radovati se u nadi unatoč problemima

 8. Sa kojim se problemima mogu suočiti kršćani, no zašto problemi ne oduzimaju kršćansku radost?

⁸ Ako je netko Jehovin sluga, to ga ne oslobađa problema. Možda su tu obiteljski problemi, ekonomske poteškoće, narušeno zdravlje ili smrt voljene osobe. Iako takve stvari mogu izazvati žalost, one nam ne oduzimaju temelj za radovanje u nadi Kraljevstva, unutarnju radost koju imamo u srcu (1. Solunjanima 4:13).

 9. Koje je probleme imao Abraham, i kako znamo da je imao radost u srcu?

⁹ Razmotrimo, naprimjer, Abrahama. Život mu nije uvijek bio ugodan. Imao je obiteljskih problema. Njegova konkubina, Agara, i njegova žena, Sara, nisu se slagale. Bilo je zadjevice (1. Mojsijeva 16:4, 5). Izmael je ismijavao Izaka, progoneći ga (1. Mojsijeva 21:8, 9; Galaćanima 4:29). Konačno, Abrahamova ljubljena supruga Sara je umrla (1. Mojsijeva 23:2). Unatoč tim problemima, Abraham se radovao u nadi u Sjeme Kraljevstva, Abrahamovo Sjeme, kroz koje će se blagosloviti sve obitelji na Zemlji (1. Mojsijeva 22:15-18). S radošću u srcu, on je ustrajao u Jehovinoj službi stotinu godina nakon što je napustio svoj rodni grad Ur. Zato je o njemu zapisano: “Očekivao [je] grad koji ima prave temelje, čiji je graditelj i tvorac Bog.” Zbog Abrahamove vjere u dolazeće Mesijansko Kraljevstvo, Gospodin Isus je, kad je već bio imenovan od Boga da bude Kralj, mogao reći: “Abraham (...) vrlo se radovao izgledu da će vidjeti moj dan, i vidio ga je i obradovao se” (Hebrejima 11:10; Ivan 8:56, NW).

10, 11. (a) Koju borbu moramo voditi kao kršćani, i kako smo izbavljeni? (b) Što nadoknađuje našu nesposobnost da se savršeno borimo protiv svog grešnog tijela?

¹⁰ Kao nesavršeni ljudi, i mi se moramo nositi sa svojim grešnim tijelom, a ta borba da činimo što je ispravno može biti vrlo bolna. Ipak, naša borba protiv svojih slabosti ne znači da nemamo nadu. Pavao se osjećao nesretnim zbog tog sukoba, te je rekao: “Tko će me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela? Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu!” (Rimljanima 7:24, 25, St). Izbavljeni smo preko Isusa Krista i otkupnine koju je pružio (Rimljanima 5:19-21).

¹¹ Kristova otkupna žrtva nadoknađuje našu nemoć da savršeno vodimo tu borbu. Možemo se radovati toj otkupnini zato što omogućuje očišćenu savjest i oproštenje naših grijeha. Pavao u Jevrejima 9:14 govori o ‘krvi Kristovoj’ koja ima moć da ‘čisti savjest našu od mrtvih djela’. Dakle, kršćani ne trebaju opterećivati svoju savjest osuđivanjem i osjećajima krivnje. To, zajedno s nadom koju imamo, predstavlja veliku snagu za radosnu sreću (Psalam 103:8-14; Rimljanima 8:1, 2, 32). Duboko razmišljajući o svojoj nadi, svi ćemo biti ohrabreni da uspješno vodimo tu borbu.

Čvrsto zadržati u mislima svoju nadu

12. Koju nadu mogu imati pred očima pomazani kršćani?

¹² Važno je da i duhom pomazani ostatak i druge ovce zadrže u mislima svoju ‘nadu spasenja’, noseći je poput zaštitne kacige (1. Solunjanima 5:8). Pomazani kršćani mogu imati pred očima svoju divnu prednost postizanja besmrtnosti na nebu, gdje će imati pristup Jehovi Bogu i radovati se osobnom druženju sa proslavljenim Isusom Kristom, apostolima i svima ostalima od 144 000, koji su sačuvali svoju besprijekornost kroz stoljeća. Kakvo neopisivo bogatstvo druženja!

13. Što pomazanici koji su još uvijek na Zemlji osjećaju u vezi svoje nade?

¹³ Što ono malo pomazanika koji su još na Zemlji osjeća u vezi svoje nade Kraljevstva? Ti osjećaji mogli bi se sažeti u riječima F. W. Franza, predsjednika Društva Kula stražara, koji je kršten 1913: “Naša nada je sigurna stvar, a u potpunosti će biti ispunjena na svakom preostalom od 144 000 članova malog stada u omjeru u kojem nismo ni zamišljali. Mi preostali koji smo bili prisutni godine 1914. kad smo očekivali da ćemo svi poći na nebo, nismo izgubili osjećaj za vrijednost te nade. Zbog nje smo jaki kao što smo uvijek bili i cijenimo je sve više što duže moramo čekati na nju. To je nešto što se isplati čekati, čak ako zahtijeva i milijun godina. Našu nadu cijenim više nego ikad prije, i ne želim nikada izgubiti svoje cijenjenje za nju. Nada malog stada pruža i jamstvo da će očekivanje velikog mnoštva drugih ovaca, bez i najmanje mogućnosti promašaja, biti ispunjeno sjajnije nego što to možemo zamisliti. Zbog toga smo ustrajali sve do sada i nastavit ćemo biti ustrajni sve dok Bog uistinu ne dokaže da je vjeran svojim ‘časnim i prevelikim obećanjima’ ” (2. Petrova 1:4; 4. Mojsijeva 23:19; Rimljanima 5:5).

Radovati se sada u nadi Raja

14. Koju nadu veliko mnoštvo treba zadržati u mislima?

¹⁴ Takvo ispoljavanje radosne vjere ispunjava one koji pripadaju velikom mnoštvu drugih ovaca veličanstvenim razlozima za radovanje (Otkrivenje 7:15, 16). Takvi trebaju zadržati u mislima nadu preživljavanja Harmagedona. Da, željno iščekuj da vidiš kako Božje Kraljevstvo opravdava univerzalnu suverenost Jehove Boga i posvećuje njegovo slavno ime kroz veliku nevolju, koja će očistiti Zemlju od zlih ljudi čiji je bog Đavo. Kakva će samo radost biti preživjeti tu veliku nevolju! (Danijel 2:44; Otkrivenje 7:14).

15. (a) Koje je djelo liječenja provodio Isus dok je bio na Zemlji, i zašto? (b) Kakve će biti zdravstvene potrebe preživjelih iz Harmagedona, i zašto se one razlikuju od potreba onih koji će uskrsnuti?

¹⁵ Obzirom na veliko mnoštvo, u Otkrivenju 7:17 stoji: “Janje (...) vodit će ih na izvore vodâ života. I Bog će otrti svaku suzu s njihovih očiju” (NW). Iako ovo proročanstvo ima sada duhovno ispunjenje, preživjeli iz Harmagedona doživjet će doslovno ispunjenje. Kako to? Pa, što je Isus činio dok je bio na Zemlji? Liječio je sakate, činio da hromi hodaju, otvarao uši gluhima i oči slijepima, a liječio je i gubave, uzete i “svaku bolest i svaku nemoć” (Matej 9:35; 15:30, 31). Nije li to ono što je potrebno današnjim kršćanima? Veliko mnoštvo prenijet će sa sobom slabosti i nemoći starog svijeta u novi svijet. Što očekujemo da će Janje učiniti u vezi toga? Potrebe preživjelih iz Harmagedona bit će posve drugačije od potreba onih koji će uskrsnuti. Uskrsnuli će vjerojatno biti ponovno stvoreni sa potpunim, čilim, zdravim tijelom, iako još neće imati ljudsko savršenstvo. Zbog čuda uskrsnuća, oni nakon toga očito neće trebati ispravljanje bilo koje ranije slabosti kroz čudo liječenja. S druge strane, zbog njihovog jedinstvenog iskustva preživljavanja Harmagedona, čudotvorna izlječenja trebat će mnogima iz velikog mnoštva, a oni će to i doživjeti. Zaista, glavna namjera Isusovih liječenja bila je da zorno prikažu, velikom mnoštvu za ohrabrenje, radostan izgled da će, ne samo preživjeti, nego i biti izliječeni nakon toga.

16. (a) Kada može započeti čudotvorno liječenje preživjelih iz Harmagedona, i do čega će to dovesti? (b) U kojoj nadi ćemo se nastaviti radovati za vrijeme Milenija?

¹⁶ Takva čudotvorna izlječenja među preživjelima iz Harmagedona logično će se odigrati srazmjerno brzo nakon Harmagedona i dosta prije početka uskrsnuća (Izaija 33:24; 35:5, 6; Otkrivenje 21:4; usporedi Marko 5:25-29). Tada će ljudi odbaciti naočale, štapove, štake, invalidska kolica, umjetna zubala, slušna pomagala i slično. Kakvog li razloga za radovanje! Kako samo dobro takva Isusova rana obnoviteljska djelatnost pristaje uz ulogu preživjelih iz Harmagedona kao temelja nove zemlje! Onesposobljavajuće bolesti bit će otklonjene s puta kako bi preživjeli mogli s veseljem krenuti dalje, željno iščekujući divnu djelatnost Milenija koji će ležati pred njima, neopterećeni nevoljama koje im je stari svijet možda nanosio. I kroz cijeli Milenij će se radovati u nadi dostizanja punine savršenog ljudskog života na kraju tih tisuću godina.

17. Kakva će biti radost dok bude napredovalo djelo obnavljanja Raja?

¹⁷ Ako je to i tvoja nada, promisli i o radosti sudjelovanja u obnavljanju Raja na Zemlji (Luka 23:42, 43). Nema sumnje da će preživjeli iz Harmagedona pomoći da se očisti Zemlja i time pripremi ugodna mjesta gdje će uskrsnuti umrli. Pogrebi će moći biti zamijenjeni programima dobrodošlice onima koji budu podignuti u uskrsnuću, uključujući i naše drage umrle. Razmisli i o obilnom druženju sa vjernim ljudima i ženama iz prošlih stoljeća. S kime bi posebno želio razgovarati? Je li to Abel, Enoh, Noa, Job, Abraham, Sara, Izak, Jakov, Josip, Mojsije, Jozua, Rahaba, Debora, Samson, David, Ilija, Elizej, Jeremija, Ezehijel, Danijel ili Ivan Krstitelj? U tom slučaju je i taj prekrasni izgled dio tvoje nade. Bit ćeš u stanju razgovarati s njima, učiti od njih i zajedno s njima raditi na pretvaranju cijele Zemlje u raj.

18. O kojim daljnjim radostima možemo promisliti?

¹⁸ Zamisli također zdravu hranu, čistu vodu i čisti zrak, a Zemlju obnovljenu u svojoj savršenoj ekološkoj ravnoteži na način na koji je to Jehova stvorio. Život tada neće biti samo pasivno uživanje savršenstva, već aktivno i smisaono sudjelovanje u radosnim aktivnostima. Promisli o svjetskoj zajednici ljudi oslobođenih od zločina, sebičnosti, zavisti i svađe — bratstvu u kojem svi razvijaju i donose plod duha. Kako uzbudljivo! (Galaćanima 5:22, 23).

Nada zbog koje se isplati živjeti

19. (a) Kada se treba doživjeti radovanje spomenuto u Rimljanima 12:12? (b) Zašto trebamo biti odlučni da nam pritisci života ne udalje našu nadu?

¹⁹ Ostvareno očekivanje više nije nada, pa se zato radovanje na koje je potakao Pavao u Rimljanima 12:12 mora doživjeti sada (Rimljanima 8:24). Sama pomisao na buduće blagoslove koje će donijeti Božje Kraljevstvo razlog je da se radujemo u toj nadi sada. Stoga budi odlučan da ne dozvoliš životnim pritiscima pokvarenog svijeta da udalje od tebe tvoju slavnu nadu. Nemoj se umoriti i predati, gubeći iz vida nadu koja je pred tobom (Jevrejima 12:3). Napuštanje kršćanskog načina života neće riješiti tvoje probleme. Upamti, ako netko prestane služiti Bogu zbog sadašnjih životnih pritisaka, on je još uvijek opterećen tim pritiscima, ali gubi nadu i mogućnost radovanja divnim izgledima koji su pred njim.

20. Kakav učinak ima nada Kraljevstva na one koji je prihvate, i zašto?

²⁰ Jehovin narod ima sve razloge za sretan život. Njihova svijetla, nadahnjujuća nada čini život vrijednim življenja. A oni ne zadržavaju tu sretnu nadu za sebe. Ne, oni su željni podijeliti je s drugima (2. Korinćanima 3:12). Zbog toga su oni koji prihvaćaju nadu Kraljevstva narod pun povjerenja, a nastoje ohrabriti i druge tako što im govore dobru vijest od Boga. To život onih koji prihvate tu poruku ispunjava najdivnijom nadom koja je ikad bila pružena čovječanstvu općenito — nadom da će Kraljevstvo obnoviti Raj na Zemlji. Ako ljudi i ne prihvate tu vijest, mi se ipak nastavljamo radovati zato što imamo nadu. Oni koji zatvore uši gube; mi ne (2. Korinćanima 4:3, 4).

21. Što je veoma blizu, i kako bismo trebali procijeniti svoju nadu?

²¹ Božje obećanje glasi: “Gle! Sve novo tvorim” (Otkrivenje 21:5, NW). Blizu je novi svijet sa svim svojim oduševljavajućim i beskrajnim blagoslovima. Naša nada — za život na nebu ili na rajskoj Zemlji — dragocjena je; čvrsto se drži nje. U ovim kritičnim posljednjim danima, više nego ikad prije, gledaj na nju kao na “pouzdano i čvrsto sidro duše”. Sa našom nadom usidrenom u Jehovi, ‘Stijeni vječnoj’, zaista imamo jak i potičuć razlog da se upravo sada ‘radujemo u nadi’ koja je postavljena pred nas (Hebrejima 6:19; Izaija 26:4, St).

[Bilješka]

Pitanja za ponavljanje

◻ Koja je najveća nada čovječanstva?

◻ Što je prava radost?

◻ Kada će se vjerojatno odigrati čudotvorno izlječenje preživjelih iz Harmagedona?

◻ Zašto ne bismo trebali dozvoliti pritiscima života da udalje od nas našu nadu?

◻ Koje radosti željno očekuješ u novom svijetu?

[Slika na stranici 9]

Da si bio svjedok liječenja koja je provodio Isus, zar to ne bi ispunilo tvoje srce radošću?

[Slika na stranici 10]

Oni koji se raduju Kraljevstvu ohrabruju druge prenoseći im svoju nadu