Opraštaj od srca
“Jednako tako će i moj nebeski Otac postupiti s vama ako od srca ne oprostite svaki svome bratu” (MATEJ 18:35).
1, 2. (a) Na koji je način žena poznata kao grešnica izrazila Isusu svoju zahvalnost? (b) Koju je misao Isus istaknuo u svom odgovoru?
ONA je, po svoj prilici, bila prostitutka, netko koga čovjek ne bi očekivao da će sresti u domu religiozne osobe. Ako su se neki zaprepastili vidjevši je tamo, ono što je učinila izazvalo je još veće zaprepaštenje. Prišla je čovjeku koji je zastupao najviša moralna načela i, izražavajući mu zahvalnost za njegova djela, svojim suzama oprala mu noge i osušila ih svojom kosom.
2 Ovaj čovjek, Isus, nije osjećao odbojnost prema toj ženi, “koja je u gradu bila poznata kao grešnica”. Ali farizeju Šimunu, u čijem su se domu nalazili, smetalo je to što je ona grešnica. Isus je, odgovarajući na to, ispričao priču o dva čovjeka koja su bila dužna nekom zajmodavcu. Jedan je imao velik dug — svotu koja je bila otprilike jednaka dvogodišnjoj radničkoj plaći. Drugi je dugovao desetinu od toga — manje od iznosa za tromjesečnu plaću. Budući da nijedan od njih nije mogao vratiti dug, zajmodavac je ‘spremno oprostio obojici’. Jasno je da je onaj kome je više oprošteno imao i više razloga da na to s ljubavlju reagira. Povezavši tu priču s dobrohotnim činom ove žene, Isus je naveo načelo: “Kome je malo oprošteno, malo ljubi.” Zatim joj je rekao: “Oprošteni su ti grijesi” (Luka 7:36-48).
3. U kom pogledu se trebamo preispitati?
3 Upitaj se: ‘Da sam se ja nalazio na mjestu te žene ili u nekoj sličnoj situaciji i da mi je iskazano milosrđe, da li bih tada bio krut prema drugima, ne želeći im opraštati?’ Možda ćeš odgovoriti: ‘Naravno da ne bih!’ Pa ipak, da li iskreno vjeruješ da si sklon opraštati? Je li to osnovno obilježje tvoje naravi? Jesi li često bio spreman oprostiti i bi li te drugi opisali kao osobu koja rado prašta? Pogledajmo zašto bi se svatko od nas trebao otvoreno preispitati u tom pogledu.
Oproštenje nam je potrebno — oproštenje nam se i daje
4. Koju bismo činjenicu o sebi trebali priznati?
4 Kao što i sam vrlo dobro znaš, nesavršen si. Kad bi te netko upitao o tome, vjerojatno bi čak to i priznao, prisjećajući se riječi iz 1. Ivanove 1:8: “Ako kažemo: ‘Nemamo grijeha’, zavaravamo sami sebe i istina nije u nama” (Rimljanima 3:23; 5:12). Neki svoju grešnost ispoljavaju tako što čine vrlo ozbiljne, šokantne grijehe. No čak i ako ti svjesno ne činiš takve grijehe, sigurno u mnogim prilikama i u mnogim pogledima ne uspijevaš zadovoljiti Božja mjerila — odnosno griješiš. Nije li tako?
5. Na čemu bismo trebali biti zahvalni Bogu?
5 Stoga bi tvoja situacija mogla odgovarati opisu koji je naveo apostol Pavao: “Iako ste bili mrtvi u svojim prijestupima i u neobrezanosti svoga tijela, Bog vas je oživio zajedno s njim [Isusom]. Dobrohotno nam je oprostio sve naše prijestupe” (Kološanima 2:13; Efežanima 2:1-3). Obrati pažnju na to da je “oprostio sve naše prijestupe”. To obuhvaća mnogo toga. Svatko od nas ima dovoljno razloga da poput Davida usrdno moli: “Radi imena svojega, Jehova, oprosti grijeh moj, jer je velik” (Psalam 25:11).
6. U što možemo biti sigurni kad se radi o Jehovi i opraštanju?
6 Na koji način možeš ti — ili svatko od nas — dobiti oproštenje? Ključ leži u tome što je Jehova Bog sklon opraštanju. To je obilježje njegove osobnosti (2. Mojsijeva 34:6, 7; Psalam 86:5). Naravno, Bog od nas očekuje da mu se obratimo u molitvi i tražimo da nam oprosti (2. Dnevnika 6:21; Psalam 103:3, 10, 14). K tome se pobrinuo i da postoji pravni temelj za davanje takvog oproštenja — Isusova otkupna žrtva (Rimljanima 3:24; 1. Petrova 1:18, 19; 1. Ivanova 4:9, 14).
7. U kom pogledu bi trebao oponašati Jehovu?
7 Činjenicu da je Bog spreman opraštati trebao bi uzeti kao primjer koji ti pokazuje kako se trebaš ophoditi prema drugima. Pavao je skrenuo pažnju na to, napisavši: “Budite dobrohotni jedni prema drugima, puni duboke samilosti, spremno opraštajući jedni drugima kao što je i Bog preko Krista spremno oprostio vama” (Efežanima 4:32). Misao koju Pavao želi istaknuti svakako podrazumijeva učenje iz Božjeg primjera, jer idući redak nastavlja: “Stoga oponašajte Boga, kao ljubljena djeca” (Efežanima 5:1). Uočavaš li vezu između toga? Jehova Bog je oprostio tebi i stoga bi ti — Pavao argumentirano zaključuje — trebao oponašati Njega i biti ‘pun duboke samilosti i spremno opraštati’ drugima. No pitaj se: ‘Činim li ja to? Ako nisam tome po prirodi sklon, radim li na tome, istinski se trudeći da u svom opraštanju oponašam Boga?’
Moramo raditi na opraštanju
8. Čega moramo biti svjesni kad se radi o ljudima koji sačinjavaju našu skupštinu?
8 Bilo bi lijepo živjeti s uvjerenjem kako se u kršćanskoj skupštini malokad pojave prilike kada moramo božanski način opraštanja provesti u djelo. No stvarnost je nešto sasvim drugo. Istina, naša kršćanska braća i sestre trude se slijediti Isusov primjer ljubavi (Ivan 13:35; 15:12, 13; Galaćanima 6:2). Oni već dugo vremena rade na tome da odbace način razmišljanja, izražavanja i postupanja koji je uobičajen u ovom zlom svijetu i još uvijek se trude u tome. Od srca žele ispoljavati novu osobnost (Kološanima 3:9, 10). Pa ipak, ne možemo zanemariti činjenicu da se svijetom raširena skupština, kao i svaka mjesna skupština, sastoji od nesavršenih ljudi. U cjelini gledano, oni su svakako bolji nego što su nekad bili, no i dalje su nesavršeni.
9, 10. Zašto nas ne treba iznenaditi ako se među braćom jave problemi?
9 Bog nam putem Biblije s razlogom kaže da u skupštini, među svojom braćom i sestrama, možemo očekivati nesavršenost. Naprimjer, promisli o Pavlovim riječima zapisanim u Kološanima 3:13: “Podnosite jedan drugoga i spremno opraštajte jedan drugome ako tko ima razlog za pritužbu na koga. Kao što je Jehova spremno oprostio vama, tako činite i vi.”
10 Važno je zapaziti da nas Biblija ovdje podsjeća na vezu između toga što Bog oprašta nama i naše dužnosti i obaveze da opraštamo drugima. Zašto je to za nas izazov? Zato što je Pavao priznao da netko može imati “razlog za pritužbu na koga”. Bio je svjestan toga da će takvih razloga biti. Sigurno ih je bilo u prvom stoljeću, i to čak među kršćanskim “svetima”, koji su imali ‘nadu za njih sačuvanu na nebesima’ (Kološanima 1:2, 5). Prema tome, imamo li razloga vjerovati da bi trebalo biti drugačije danas kada većina pravih kršćana nema svjedočanstvo duha da su “Božji izabrani, sveti i ljubljeni”? (Kološanima 3:12). Dakle, ne bismo trebali zaključiti da je nešto posebno čudno ako u našoj skupštini postoje razlozi za pritužbu — povrijeđeni osjećaji zbog stvarnih ili naizglednih uvreda.
11. Na što nas je upozorio učenik Jakov?
11 Riječi Isusovog polubrata Jakova također pokazuju kako moramo očekivati da ćemo barem povremeno doći u situacije koje će od nas zahtijevati da opraštamo svojoj braći. “Tko je među vama mudar i ima razumijevanje? Neka svojim dobrim vladanjem pokaže svoja djela s blagošću koja pripada mudrosti. Ali ako imate gorku ljubomoru i svadljivost u svojim srcima, nemojte se hvalisati i ne lažite protiv istine” (Jakov 3:13, 14). ‘Gorka ljubomora i svadljivost’ u srcu pravih kršćana? Da, Jakovljeve riječi jasno pokazuju da su takvi osjećaji znali doći do izražaja u skupštini prvog stoljeća te da će jednako biti i danas.
12. Kakav se problem pojavio u drevnoj skupštini u Filipima?
12 Jedan konkretan primjer bio je slučaj dviju pomazanih kršćanki koje su bile na dobrom glasu jer su se naprezale radeći rame uz rame s Pavlom. Možda se sjećaš da si čitao o Evodiji i Sintihi, članicama skupštine u Filipima. Premda se ne navodi što se točno dogodilo, izvještaj iz Filipljanima 4:2, 3 pokazuje da je između njih izbio neki problem. Je li stvar započela s nekom nepromišljenom, neljubaznom primjedbom, naizglednom uvredom nanesenom nekom od njihovih rođaka ili ispoljavanjem natjecateljske ljubomore? O kakvoj god vrsti problema da se radilo, on je postao toliko ozbiljan da je Pavao čak u Rimu čuo za to. Možda se stvorila ledena šutnja između tih dviju duhovnih sestara, što je dovelo do toga da su se možda na sastancima držale na distanci ili su pred svojim prijateljima davale grube primjedbe jedna o drugoj.
13. Na koji su način Evodija i Sintiha vjerojatno riješile svoj problem, i što mi učimo iz toga?
13 Da li ti bilo što od toga zvuči poznato, podsjeća te na nešto što se dogodilo između nekih članova tvoje skupštine ili pak na nešto u što si sam bio uključen? Možda je i sad u određenoj mjeri prisutan neki takav problem. Što možemo poduzeti? Pavao je u ovom slučaju iz prošlosti ohrabrio te dvije predane sestre “da budu istih misli u Gospodinu”. Možda su odlučile porazgovarati o problemu, raščistiti stvar, jedna drugoj dati do znanja da su spremne oprostiti i zatim uistinu oponašati Jehovino opraštanje. Nemamo razloga zaključiti da Evodija i Sintiha nisu u tome uspjele, stoga, ako su uspjele one, možemo i mi. Takav se način opraštanja u današnje vrijeme može uspješno primjenjivati.
Uspostavi mir — opraštaj
14. Zašto je obično moguće, a i najbolje, jednostavno prijeći preko osobnih nesuglasica?
14 Što zapravo moraš učiniti da bi oprostio kad se između tebe i drugog kršćanina javi problem? Iskreno govoreći, za to ne postoji neka jednostavna metoda, no Biblija pruža korisne primjere i realne savjete. Ključni je savjet — premda ga nije lako prihvatiti i primjenjivati — da se spor naprosto zaboravi, da se prijeđe preko njega. Kada je prisutan neki problem, poput onog između Evodije i Sintihe, obično svaka od osoba smatra da je ona druga u krivu ili da snosi većinu odgovornosti. Stoga je lako moguće da ćeš u takvoj situaciji smatrati kako je onaj drugi kršćanin glavni krivac ili da je on učinio najviše štete. No, možeš li usprkos tome opraštanjem jednostavno zaključiti to poglavlje? Znaj da ako taj drugi kršćanin i jest najvećim dijelom ili posve kriv za problem, a i to je veliko pitanje, onda si ti u najboljoj poziciji da opraštajući prijeđeš preko tog spora i okončaš ga.
15, 16. (a) Kako je Mihej opisao Jehovu? (b) Što znači to da Bog ‘prelazi preko prijestupa’?
15 Nemojmo izgubiti iz vida da nam u pogledu opraštanja Bog služi kao primjer (Efežanima 4:32–5:1). Govoreći o tome kako On pruža primjer time što prelazi preko prijestupâ, prorok Mihej je napisao: “Tko je Bog kao ti? koji prašta bezakonje i prolazi prijestupe ostatku od nasljedstva svojega, ne drži dovijeka gnjeva svojega, jer mu je mila milost” (Mihej 7:18).
16 Opisujući Jehovu kao onoga tko ‘prelazi preko prijestupa’, Biblija ne želi reći da on nije u stanju sjetiti se krivih postupaka, kao da ima neku vrstu selektivne amnezije. Razmisli o slučaju Samsona i Davida, koji su obojica počinili ozbiljne grijehe. Bog se još dugo nakon toga sjećao tih grijeha; neki njihovi grijesi poznati su čak i nama, jer ih je Jehova dao zapisati u Bibliju. Pa ipak, naš je Bog koji rado prašta iskazao milosrđe toj dvojici, navodeći ih kao primjer vjere koji bismo trebali oponašati (Hebrejima 11:32; 12:1).
17. (a) Kakav će nam stav pomoći da prelazimo preko tuđih grešaka ili uvreda? (b) U čemu ćemo oponašati Jehovu ako se trudimo tako postupati? (Vidi fusnotu.)
17 Da, Jehova je mogao ‘prijeći’a preko prijestupa, kao što ga je David uvijek iznova i molio (2. Samuelova 12:13; 24:10). Možemo li mi u tome oponašati Boga tako da smo spremni prijeći preko omalovažavanja ili uvreda koje nam drugi Božji sluge kao nesavršeni ljudi znaju nanijeti? Zamisli da se nalaziš u avionu koji se kreće pistom, spremajući se za uzlijetanje. Gledajući kroz prozor, u blizini piste ugledaš neku poznanicu kako nekome djetinjasto i nepristojno plazi jezik. Znaš da je bila uzrujana i možda je tebi uputila tu grimasu. Ili možda uopće nije mislila na tebe. U svakom slučaju, dok avion kruži da bi postigao željenu visinu, ti se dižeš visoko iznad te žene koja ti sada izgleda poput točkice. Nakon sat vremena već si stotine kilometara udaljen od tog mjesta i njezina neugodna grimasa odavno je već iza tebe. Slično tome, u mnogim će nam situacijama biti lakše oprostiti budemo li nastojali biti poput Jehove i mudro prelaziti preko uvreda (Priče Salamunove 19:11). Neće li nam ta uvreda za deset godina ili nakon što prođe dvjesto godina u Mileniju izgledati posve beznačajna? Zašto ne bi jednostavno prešao preko nje?
18. Koji savjet možemo primijeniti ako nam se čini da ne možemo prijeći preko uvrede?
18 Međutim, u nekim se rijetkim prilikama može dogoditi da se moliš u vezi s nekim problemom i pokušavaš oprostiti, ali imaš osjećaj da ne možeš. Što tada? Isus je savjetovao da treba otići k drugoj osobi i nasamo pokušati riješiti tu nesuglasicu kako bi se uspostavio mir. “Ako, dakle, donosiš svoj dar na žrtvenik i tamo se sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi svoj dar tamo pred žrtvenikom, i otiđi; prvo se pomiri sa svojim bratom, a onda se vrati i prinesi svoj dar” (Matej 5:23, 24).
19. Kakav bismo stav trebali imati, a kakav bismo trebali izbjegavati, kada nastojimo uspostaviti mir sa svojim bratom?
19 Važno je zapaziti da Isus nije rekao da trebaš otići k bratu kako bi ga uvjerio da si ti bio u pravu, a on u krivu. Možda je on stvarno bio u krivu. No, vjerojatnije je da obje strane snose određeni dio krivnje. U svakom slučaju, cilj ne bi smio biti prisiliti drugu stranu da prizna, da takoreći puzi pred tobom. Ako tako pristupiš razgovoru, neuspjeh je gotovo zagarantiran. Isto tako, cilj ne mora nužno biti da se pretrese svaka pojedinost povezana s tom stvarnom ili umišljenom uvredom. Kada se u smirenom razgovoru u duhu kršćanske ljubavi ustanovi da se srž problema nalazi u nesretnom nesporazumu, tada zajedno možete pokušati raščistiti stvar. No čak i ako se u razgovoru ne uspijete u potpunosti razumjeti, je li to baš uvijek neophodno? Ne bi li bilo bolje kad biste se barem mogli složiti da oboje iskreno želite služiti našem Bogu koji prašta? Kada se suočite s tom činjenicom, možda će vam i jednom i drugom biti jednostavnije od srca reći: “Žao mi je da je zbog naše nesavršenosti došlo do ove nesuglasice. Molim te, neka to ostane iza nas.”
20. Što možemo naučiti iz primjera apostolâ?
20 Sjeti se da je i među apostolima znalo doći do neslaganja, kao naprimjer onda kad su neki od njih željeli veću čast (Marko 10:35-39; Luka 9:46; 22:24-26). To je stvorilo napetost i možda izazvalo povrijeđene osjećaje ili čak duboku uvrijeđenost. No oni su uspjeli prijeći preko takvih neslaganja i nastaviti surađivati. Kasnije je jedan od njih napisao: “Onaj tko bi volio živjeti i vidjeti dobre dane, neka zadrži svoj jezik od onoga što je zlo i svoje usne da ne govore prijevare, i neka se uklanja od onoga što je zlo i čini što je dobro; neka traži mir i ide za njim” (1. Petrova 3:10, 11).
21. Koji je snažan savjet o opraštanju dao Isus?
21 U početku smo zapazili jednu fazu u tom krugu: Bog je nama oprostio mnoge grijehe koje smo počinili u prošlosti, pa bismo mi trebali oponašati njega i opraštati svojoj braći (Psalam 103:12; Izaija 43:25). No taj krug ima još jednu fazu. Nakon što je naveo uzor-molitvu, Isus je rekao: “Ako oprostite ljudima njihove prijestupe, i vaš će nebeski Otac oprostiti vama.” Više od godinu dana nakon toga ponovio je srž te poruke, poučavajući svoje učenike kako da se mole: “Oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo svakome tko nam je dužan” (Matej 6:12, 14; Luka 11:4). Zatim je, samo nekoliko dana prije svoje smrti, Isus dodao: “Kad stojite i molite se, oprostite sve što imate protiv koga; da bi i vaš Otac koji je na nebesima oprostio vama vaše prijestupe” (Marko 11:25).
22, 23. Na koji način naša spremnost da opraštamo može utjecati na našu budućnost?
22 Da, hoćemo li i dalje dobivati Božje oproštenje uvelike ovisi o tome jesmo li spremni opraštati svojoj braći. Kad se među kršćanima pojavi neki problem osobne prirode, pitaj se: ‘Nije li dobivanje Božjeg oproštenja daleko važnije od toga hoću li ja dokazati da su neki brat ili sestra krivi za neku nevažnu neljubaznu gestu, sitnu uvredu ili neki drugi izraz ljudske nesavršenosti?’ Ti znaš odgovor.
23 Međutim, što ako se ne radi samo o manjoj osobnoj uvredi ili problemu, nego o nečem ozbiljnijem? I kada treba primijeniti Isusov savjet iz Mateja 18:15-18? Razmotrimo sada ta pitanja.
[Bilješka]
a Jedan stručnjak navodi da je hebrejska metafora upotrijebljena u Miheju 7:18 “uzeta iz ponašanja putnika koji prolazi, ne primjećujući objekt kojem ne želi obratiti pažnju. Misao koju se želi prenijeti nije da Bog ne primjećuje grijeh, niti da ga smatra gotovo ili posve nevažnim, već da ga u određenim slučajevima ne zapaža zato da bi kažnjavao; on ne kažnjava, već oprašta” (Suci 3:26; 1. Samuelova 16:8).
Sjećaš li se?
◻ Kako nam u pogledu opraštanja Jehova pruža primjer koji trebamo slijediti?
◻ Što moramo zadržati na umu s obzirom na članove skupštine?
◻ Kako bismo u većini slučajeva trebali reagirati na neljubazne postupke ili uvrede?
◻ Što možemo učiniti da bismo uspostavili mir s bratom, ako to bude potrebno?
[Slika na stranici 15]
Ako između tebe i drugog kršćanina dođe do nesuglasice, nastoj prijeći preko nje; s vremenom će taj spor postepeno postati beznačajan