Što kaže Biblija?
Što trebaš učiniti kad nekoga uvrijediš
NEŠTO nije u redu. Naprosto to znaš. Tvoj te kršćanski brat namjerno izbjegava. Nije rekao što ga smeta, no jedva da te hoće pozdraviti — a i to čini samo kad ti njega prvi pozdraviš! Trebaš li mu prići kako bi saznao što nije u redu?
‘To je njegov problem’, možda misliš. ‘Ako ima nešto protiv mene, trebao bi doći i razgovarati sa mnom o tome.’ Dakako, Biblija potiče uvrijeđenu osobu da preuzme inicijativu kako bi se pomirila sa svojim bratom. (Usporedi Mateja 18:15-17.) No što je s onim koji je nanio uvredu? Kakva se odgovornost, ako je ima, pripisuje njemu?
Isus je u svojoj Propovijedi na gori rekao: “Za to dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i ondje se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te, ostavi ondje dar svoj pred oltarom, i idi prije te se pomiri s bratom svojijem, pa onda dodji i prinesi dar svoj” (Matej 5:23, 24). Zapazi da su Isusove riječi upućene onom koji je nanio uvredu. Koja je njegova odgovornost u rješavanju problema? Da bismo na to odgovorili, razmotrimo što su Isusove riječi značile njegovim židovskim slušaocima u prvom stoljeću.
‘Prinošenje dara svog k oltaru’
Isus ovdje daje slikovit opis: Židovski obožavatelj došao je u Jeruzalem na jedan od godišnjih praznika. Donio je dar — vjerojatno neku životinju — kako bi ga prinio Jehovi kao žrtvu.a Prinošenje žrtve nipošto nije bio beznačajan ritual. Knjiga Judaism—Practice and Belief objašnjava: “Odabiranje pretiline, neokaljanih žrtava, nastojanje oko toga da ih pregledaju stručne osobe, hodanje s njima sve do nekoliko metara od zapaljenog oltara, dodavanje žrtava, polaganje ruku na njihovu glavu, ispovijedanje nečistoće ili krivnje, ili posvećivanje životinje na neki drugi način, rezanje njenog grla, ili čak samo držanje žrtve na rukama — to je jamčilo značajnost tog trenutka i strahopoštovanje koje on ulijeva. (...) Nitko tko je vjerovao da je Bog zapovjedio čitav taj obred (...) nije ga mogao obaviti a da ga duboko emotivno ne proživi.”
Stoga Isusove riječi iz Mateja 5:23, 24 njegovim slušaocima živo dočaravaju trenutak koji je za židovskog obožavatelja imao duboki smisao te mu je ulijevao strahopoštovanje. Jedan izučavatelj Biblije opisuje to na ovaj način: “Obožavatelj je ušao u Hram; prošao je kroz niz dvorišta, kroz Dvorište neznabožaca, Dvorište za žene, Dvorište za muškarce. Iza toga prostire se Dvorište svećenikâ u koje nesvećenik nije smio ući. Obožavatelj je stajao kod ograde, spreman predati svećeniku svoju žrtvu; ruke su mu položene na [glavu životinje] da bi se ispovjedio.”
U tom ključnom trenutku obožavatelj se sjeti da njegov brat ima neku pritužbu na njega. Možda mu to govori njegova savjest, ili je možda po načinu na koji se brat ponaša prema njemu osjetio da je ovaj na neki način uvrijeđen. Što treba učiniti?
“Ostavi (...) dar svoj (...) i idi”
“Ostavi ondje dar svoj pred oltarom”, objašnjava Isus, “i idi.” Zašto? Što bi u tom trenutku moglo biti važnije od prinošenja žrtve Jehovi? “Idi prije te se pomiri s bratom svojijem”, objašnjava nadalje Isus, “pa onda dodji i prinesi dar svoj.” Tako obožavatelj svoju žrtvu živu ostavlja kod oltara žrtava paljenica i kreće u potragu za svojim uvrijeđenim bratom.
Budući da je vrijeme praznika, uvrijeđeni brat nesumnjivo se nalazi među hodočasnicima koji su se okupili u Jeruzalemu. Sa svojim uskim ulicama i tijesno zbijenim kućama, Jeruzalem ima prilično mnogo stanovnika. No sada je vrijeme praznika i grad je pun posjetitelja.b
Čak i ako su ljudi iz istog grada putovali i utaborili se zajedno, probiti se kroz grad prepun ljudi i pronaći neku osobu iziskivalo bi izvjestan trud. Naprimjer, za vrijeme Praznika sjenica, posjetioci bi napravili sjenice po čitavom gradu te na cestama i u vrtovima oko Jeruzalema (3. Mojsijeva 23:34, 42, 43). Bilo kako bilo, židovski obožavatelj treba tražiti svog uvrijeđenog brata sve dok ga ne pronađe. A što da potom učini?
“Pomiri [se] s bratom svojijem”, kaže Isus. Grčki izraz preveden “pomiri [se]” dolazi od glagola (diallásso) koji znači “‘učiniti promjenu, izmijeniti’ te stoga ‘pomiriti’”. Poduzevši prilično velik napor kako bi pronašao svog uvrijeđenog brata, židovski obožavatelj nastoji se s njim pomiriti. Nakon toga, kaže Isus, može se vratiti u hram i prinijeti svoj dar, jer će ga sada Bog prihvatiti.
Isusove riječi iz Mateja 5:23, 24 tako pružaju ključnu pouku: Pomirenje, ili mir, dolazi prije žrtve. Način na koji se ophodimo sa suobožavateljima neposredno utječe na naš odnos s Bogom (1. Ivanova 4:20).
Što trebaš učiniti kada nekoga uvrijediš
Dakle, što ako se nađeš u situaciji koja je opisana na početku ovog članka — ako osjećaš da si uvrijedio svog suobožavatelja? Što bi trebao učiniti?
Primjenjujući Isusov savjet, preuzmi inicijativu i pristupi svom bratu. S kojim ciljem? Uvjeriti ga kako nema razloga osjećati se uvrijeđenim? Nipošto! Problem može biti u nečem što nije samo puki nesporazum. “Pomiri [se]”, rekao je Isus. Ukloni, ako je to moguće, ozlojeđenost iz njegovog srca (Rimljanima 14:19). Da bi to postigao, možda ćeš morati priznati, a ne poricati, da se on osjeća povrijeđen. Možda bi ujedno trebao pitati: ‘Što mogu učiniti da bih ispravio stvari?’ Često je dovoljna samo iskrena isprika. No u nekim slučajevima uvrijeđenoj će osobi trebati izvjesno vrijeme kako bi se riješila tih svojih osjećaja.
No što ako, unatoč ponavljanim naporima, ne možeš postići izmirenje? U Rimljanima 12:18 stoji: “Ako je moguće, koliko do vas stoji, imajte mir sa svijem ljudima” (naglašeno od nas). Stoga možeš biti uvjeren da će, kad si se potrudio da bi se pomirio, Jehova rado prihvatiti tvoje obožavanje.
[Bilješke]
a Žrtveni darovi obično su se prinosili u vrijeme tri godišnja praznika — Pashe, Pentekosta i Praznika sjenica (5. Mojsijeva 16:16, 17).
b Postoje različite procjene s obzirom na broj hodočasnika koji su se za praznike okupljali u drevnom Jeruzalemu. Židovski povjesničar iz prvog stoljeća po imenu Josip procijenio je da je Pashi prisustvovalo skoro tri milijuna Židova (The Jewish War, II, 280 [xiv, 3]; VI, 425 [ix, 3]).