U Jeremiji 31:15 piše: “Ovako kaže Jehova: ‘U Rami se glas čuje, naricanje i plač gorak. Rahela plače za sinovima svojim. Ne da se utješiti za sinovima svojim, jer ih više nema.’”

Bilo kako bilo, riječi “Rahela plače za sinovima svojim” zapravo su proročanstvo koje se odnosi na ono što se zbilo nekoliko stoljeća kasnije, kad se Isus kao dijete našao u životnoj opasnosti. Kralj Herod naredio je da se u Betlehemu, koji se nalazio južno od Jeruzalema, pogube svi dječaci od dvije godine naniže. Kad su ti dječaci bili ubijeni, moglo se reći da “Rahelinih” sinova “više nema”. Možemo samo zamisliti koliko su majke ubijenih dječaka gorko plakale za svojom djecom! Njihov plač i naricanje mogli su se, slikovito govoreći, čuti sve do Rame, koja se nalazila sjeverno od Jeruzalema (Mat. 2:16-18).

Dakle, izraz “Rahela plače za sinovima svojim” doista na prikladan način opisuje silnu tugu koju su židovske majke u Jeremijino i u Isusovo vrijeme osjećale zbog smrti svoje djece. Naravno, oni koji su izgubili život i tako u simboličnom smislu otišli u “zemlju neprijateljsku” možda će biti izbavljeni iz zatočeništva ljudskog “neprijatelja”, smrti, kad Jehova bude uskrsavao mrtve (Jer. 31:16; 1. Kor. 15:26).