36. knjiga Biblije — Sefanija

 1. (a) Po čemu se vidi da je Sefanijina poruka stigla u pravo vrijeme? (b) Zašto možemo reći da je značenje njegovog imena odgovaralo tadašnjim prilikama?

MORA da je Jeruzalemljane zapanjila poruka koju je prorok Sefanija objavio početkom vladavine judejskoga kralja Jošije (659-629. pr. n. e.), kad je obožavanje Baala već uzelo maha i kad su ‘svećenici idolski’ bili predvodnici tog nečistog kulta. Premda je možda bio potomak kralja Ezekije i judejske kraljevske obitelji, bio je jako kritičan prema prilikama koje su vladale u zemlji (Sef. 1:1, 4). Njegova je poruka bila osuđujuća. Božji je narod postao neposlušan i samo mu je Jehova mogao pomoći da ga opet počne obožavati na čist način. Narod bi tako doživio blagoslove te bi ‘stekao dobro ime i pribavio si hvalu među svim narodima na zemlji’ (3:20). Sefanija je istaknuo da jedino uz Jehovinu pomoć ljudi mogu biti “zaštićeni u dan gnjeva Jehovina” (2:3). Stoga možemo reći da je proroku itekako pristajalo njegovo ime (hebrejski: Cefanjah) jer ono znači “Jehova skriva (čuva)”!

 2. Na koji je način Sefanijin trud urodio plodom, no zašto je to bilo kratkog vijeka?

² Sefanijini su napori urodili plodom. Kralj Jošija, koji je na prijestolje stupio u dobi od osam godina, započeo je u dvanaestoj godini svoje vladavine “čistiti Judu i Jeruzalem”. Iskorijenio je krivu religiju, popravio je “dom Jehovin” te je ponovno uspostavio slavljenje Pashe (2. Ljet., 34. i 35. pogl.). No reforme koje je poduzeo kralj Jošija bile su kratkoga vijeka jer su na prijestolje nakon njega došla tri njegova sina i jedan unuk, a svi su oni ‘činili ono što je zlo u očima Jehove’ (2. Ljet. 36:1-12). Zbog svega toga ispunile su se Sefanijine riječi: “Kaznit ću knezove i sinove kraljeve i (...) one koji kuću gospodara svojih pune nasiljem i prijevarom” (Sef. 1:8, 9).

 3. Kada i gdje je Sefanija prorokovao i koju dvojaku poruku sadrži njegova knjiga?

³ Iz svega navedenog možemo zaključiti da je “riječ Jehovina (...) došla Sefaniji” kratko vrijeme prije 648. pr. n. e., odnosno kratko vrijeme prije 12. godine Jošijine vladavine. Prvi redak pokazuje da je djelovao u Judi, a njegovo dobro poznavanje dijelova Jeruzalema i tamošnjih običaja potvrđuje da je živio u Judi. Poruka je njegove knjige dvojaka — i prijetnja i utjeha. Većim je dijelom knjiga govorila o danu Jehovinom, strašnom danu koji je bio neizbježan. No istovremeno je ukazala na to da će Jehova obnoviti ponizni narod “koji će naći utočište u imenu Jehovinom” (1:1, 7-18; 3:12).

 4. Što dokazuje da je Sefanijina knjiga vjerodostojna i nadahnuta od Boga?

⁴ Vjerodostojnost Sefanijine knjige ne može se pobiti. Jeruzalem je bio razoren 607. pr. n. e., više od 40 godina nakon što je to Sefanija prorekao. Ne samo da to potvrđuje svjetovna povijest već i u samoj Bibliji nalazimo dokaze da se to dogodilo upravo onako kako je to Sefanija i prorekao. Ubrzo nakon razorenja Jeruzalema Jeremija je napisao Tužaljke, u kojima je opisao proživljene strahote koje su mu još bile u živom sjećanju. Usporedba nekih odlomaka pokazuje da je Sefanijina poruka doista ‘nadahnuta od Boga’. Sefanija je ukazao na potrebu da se narod pokaje ‘prije nego dođe na njega usplamtjeli gnjev Jehovin’, a Jeremija je govorio o nečemu što se već dogodilo, kad je rekao: ‘Jehova je izlio usplamtjeli gnjev svoj’ (Sef. 2:2; Tuž. 4:11). Sefanija je prenio sljedeće Jehovine proročanske riječi: “Pustit ću nevolju na ljude, te će hodati kao slijepci (...). I krv će se njihova prosuti kao prašina” (Sef. 1:17). A Jeremija je o tome govorio kao o gotovoj činjenici: “Kao slijepi lutali su ulicama. Okaljali su se krvlju” (Tuž. 4:14; usporedi i: Sef. 1:13 — Tuž. 5:2; Sef. 2:8, 10 — Tuž. 1:9, 16 i 3:61).

 5. Kako je povijest potvrdila da se Sefanijino proročanstvo ispunilo?

⁵ Slično tome, povijesne su činjenice da su poganski narodi Moapci i Amonci istrijebljeni te da je Asirija sa svojom prijestolnicom Ninivom doživjela propast, upravo kako je Sefanija po Božjem nalogu i prorekao. Kao što je prorok Nahum prorekao uništenje Ninive (Nah. 1:1; 2:10), tako je i Sefanija objavio da će Jehova “Ninivu (...) u pustoš pretvoriti, u bezvodni kraj poput pustinje” (Sef. 2:13). To je uništenje bilo tako temeljito da je nepunih 200 godina kasnije povjesničar Herodot napisao da je Tigris rijeka “na kojoj je bio grad Ninos [Niniva] sagrađen”.a Oko 150. n. e. grčki pisac Lukijan napisao je: “Od nje nema niti traga.”b A u knjizi The New Westminster Dictionary of the Bible (1970) na 669. stranici stoji da je osvajačkoj vojsci “jako pomoglo naglo podizanje Tigrisa, koji je odnio velik dio gradskog zida, i tako je grad ostao nezaštićen. (...) Razaranje je bilo tako temeljito da se u grčko i rimsko doba Ninivu gotovo smatralo mitom. No za sve to vrijeme dio grada ležao je zakopan pod brežuljcima koje se smatralo smetlištem.” Na 627. stranici iste knjige stoji da je i Moab bio uništen kao što je bilo prorečeno: “Nebukadnezar je podjarmio Moapce.” I Josip Flavije također piše o podjarmljivanju Amonaca.c I Moapci i Amonci na koncu su nestali kao narod.

 6. Što pokazuje da je Sefanijina knjiga sastavni dio biblijskog kanona?

⁶ Židovi su Sefanijinu knjigu uvijek smatrali sastavnim dijelom nadahnutog biblijskog kanona. Objave koje je on iznosio u Jehovino ime ispunile su se na upečatljiv način, a Jehova se time proslavio.

 7. Kako će proći Jehovini neprijatelji kad dođe veliki dan Jehovin?

⁷ Blizu je dan Jehovin (1:1-18). Knjiga započinje u zloslutnom tonu. “‘Sve ću istrijebiti s lica zemlje’, kaže Jehova” (1:2). Ni čovjek ni životinja neće se spasiti. Štovatelji Baala, idolski svećenici, ljudi koji su se na krovovima svojih kuća klanjali nebeskoj vojsci, oni koji su štovanje Jehove miješali sa štovanjem Malkama, oni koji su odstupili od Jehove i nisu ga željeli tražiti — svi su trebali izginuti. Prorok je zapovjedio: “Šutite pred Svevišnjim Gospodinom Jehovom! Jer je dan Jehovin blizu” (1:7). Jehova je pripremio žrtvu. Knezovi, nasilnici, varalice, oni koji su bili neodlučni u srcu — svi su trebali biti kažnjeni, a njihovo blago i imovina propasti. Prorok kaže da je blizu veliki dan Jehovin! To će biti “dan gnjeva, dan nevolje i tjeskobe, dan oluje i pustošenja, dan tame i mraka, dan oblaka i guste tame”. Krv onih koji su zgriješili Jehovi prosut će se kao prašina. “Ni srebro njihovo ni zlato njihovo neće ih moći izbaviti u dan gnjeva Jehovina. Vatra revnosti njegove proždrijet će svu zemlju” (1:15, 18).

 8. (a) Što mora činiti onaj tko želi biti zaštićen u dan Jehovin? (b) Što stoji u osudi izrečenoj nad narodima?

⁸ Tražiti Jehovu; uništenje raznih naroda (2:1-15). Krotkima je savjetovano da prije nego dan prođe kao pljeva trebaju ‘tražiti Jehovu, tražiti pravednost, tražiti krotkost i mogli bi biti zaštićeni u dan gnjeva Jehovina’ (2:3). Jehovina se objava nastavila osudom filistejske zemlje. “Ti će krajevi pripasti preostalima od doma Judina.” Ponosni Moab i Amon bit će opustošeni poput Sodome i Gomore “jer su sramotili narod Jehove nad vojskama i oholo mu prijetili”. A njihovi će bogovi nestati zajedno s njima (2:7, 10). Jehovin će ‘mač’ pobiti i Etiopljane. A što će biti s neprijateljem koji je na sjeveru — s Asirijom i njenom prijestolnicom Ninivom? Pretvorit će se u golu pustoš u kojoj će prebivati samo divlje životinje. Bit će “grozan prizor” i “tko god prođe pokraj njega u čudu će zviždati” (2:12, 15).

 9. (a) Zašto se Jeruzalemu spremala nevolja i što je Jehova odlučio u vezi s narodima? (b) Što pridaje vedar ton završnom dijelu proročanstva?

⁹ Buntovni Jeruzalem pozvan na odgovornost; blagoslov za ponizni ostatak (3:1-20). Nevolja se spremala i Jeruzalemu, buntovnom i nasilničkom gradu. Njegovi su knezovi bili kao “lavovi koji riču”, a njegovi su proroci bili “ljudi nevjerni”. Nitko se od stanovnika nije uzdao u svog Boga Jehovu. Zbog svega toga trebali su biti pozvani na odgovornost. Jesu li se Jeruzalemljani pobojali Jehove i prihvatili njegovu pouku? Nisu. “Nisu oklijevali u svemu činiti zlo” (3:3, 4, 7). Zato je Jehova odlučio skupiti narode i izliti na njih sav svoj usplamtjeli gnjev. Rekao je da će vatra njegove revnosti proždrijeti svu zemlju. No dao je i divno obećanje: ‘Promijenit ću jezik narodima u čist jezik, da bi svi prizivali ime moje i složno mi služili’ (3:9). Svi oholi hvalisavci bit će uklonjeni, a ponizni ostatak koji postupa pravedno naći će utočište u Jehovinom imenu. Na Sionu će se čuti radosna vika, veselje i klicanje jer će Jehova, kralj Izraelov, biti usred svog naroda. To više neće biti vrijeme da se narod boji ili da mu klonu ruke, jer će ih Jehova spasiti i klicat će zbog njih zato što će ih ljubiti i radovati im se. Jehova je obećao: “Stvorit ću vam dobro ime i pribaviti hvalu među svim narodima na zemlji, kad vratim zarobljeni narod vaš pred očima vašim” (3:20).

10. Zašto je bilo dobro što je kralj Jošija ozbiljno shvatio Sefanijino proročanstvo?

¹⁰ Bilo je jako dobro što je kralj Jošija poslušao Sefanijino upozorenje i poruku. Započeo je veliku vjersku reformu. Na svjetlo dana tada je došla i knjiga Zakona, koja je bila zagubljena zato što je Jehovin dom bio zapušten. Jošija se ražalostio kad su mu iz te knjige pročitali kakve će biti posljedice neposlušnosti. Na taj je način ono što je Sefanija sve to vrijeme prorokovao zapravo bilo potvrđeno ustima još jednog svjedoka — Mojsija. Jošija se tada ponizio pred Bogom i Jehova mu je zato obećao da prorečeno uništenje neće doći za njegova života (5. Mojs., 28-30. pogl.; 2. Kralj. 22:8-20). Zemlja je bila pošteđena! Ali ne zadugo, jer Jošijini sinovi nisu oponašali njegov dobar primjer. No za Jošiju i njegov narod bilo je jako dobro što su poslušali ‘riječ Jehovinu koja je došla Sefaniji’ (Sef. 1:1).

11. (a) Koje važne opomene slične Sefanijinim nalazimo u Propovijedi na gori, a koje u Pavlovom pismu Hebrejima? (b) Zašto je Sefanija rekao “vjerojatno ćete biti zaštićeni”?

¹¹ U svojoj glasovitoj Propovijedi na gori Isus Krist — najveći Božji prorok — potvrdio je da je Sefanija bio pravi Jehovin prorok, jer je izrekao riječi koje su izrazito slične Sefanijinom savjetu iz 3. retka 2. poglavlja njegove knjige: “Tražite Jehovu, svi krotki na zemlji (...)! Tražite pravednost, tražite krotkost.” Isus je, naime, potaknuo one koji su ga slušali: “Tražite najprije kraljevstvo i Božju pravednost” (Mat. 6:33). Oni koji najprije traže Božje Kraljevstvo moraju se čuvati da ne postanu ravnodušni, na što je i Sefanija upozorio, spomenuvši “one koji odstupaju od Jehove, koji ne traže Jehovu niti ga za savjet pitaju” i “koji govore u srcu svojemu: ‘Jehova neće učiniti ni dobro ni zlo’” (Sef. 1:6, 12). U pismu Hebrejima Pavao je također govorio o dolasku dana suda i potaknuo je kršćane da ne uzmaknu. Potom je dodao: “A mi nismo od onih koji uzmiču te odlaze u propast, nego od onih koji vjeruju te spašavaju svoj život” (Hebr. 10:30, 37-39). Sefanija je rekao i ovo: “Vjerojatno ćete biti zaštićeni u dan gnjeva Jehovina.” No to nije kazao onima koji brzo odustaju ili koji ne cijene Jehovu, nego onima koji su krotki i koji u vjeri traže Jehovu. No zašto je upotrijebio izraz “vjerojatno”? Zato što spasenje ovisi o našim postupcima (Mat. 24:13). Osim toga, time nas podsjeća da ne možemo iskorištavati Božje milosrđe. Sefanijino proročanstvo jasno pokazuje da će Jehovin dan iznenaditi one koji ništa ne slute (Sef. 2:3; 1:14, 15; 3:8).

12. Kako Sefanijine riječi hrabre one koji ‘traže Jehovu’?

¹² Dakle, Sefanijina poruka onima koji griješe Jehovi pretkazuje uništenje, a pokajnicima koji ‘traže Jehovu’ obećava divne blagoslove. Te pokajnike hrabre sljedeće Sefanijine riječi: “Jehova, kralj Izraelov, usred tebe je.” Sefanija je Sionu poručio da nije vrijeme da se boji ili da postane neaktivan i da mu klonu ruke, nego da je vrijeme za pouzdanje u Jehovu. Rekao mu je: “Moćan je i spasit će te. Klicat će zbog tebe radosno. Umirit će se u ljubavi svojoj. Radovat će ti se veselo uzvikujući.” Radosni mogu biti i svi oni koji ‘najprije traže Božje kraljevstvo’ dok očekuju da ih Bog s ljubavlju zaštiti i podari im vječne blagoslove! (3:15-17).