Znate li?

Prema izvještaju iz Evanđelja po Luki, kad je car August izdao naredbu da se širom Rimskog carstva provede popis stanovništva, “svi su išli na popis, svaki u svoj grad” (Luka 2:1-3). Kako bi udovoljili carevoj naredbi, Marija i Isusov poočim Josip otišli su u Betlehem, Josipov rodni grad, te se tako Isus ondje rodio. Takvi su popisi olakšavali prikupljanje poreza i novačenje za vojsku.

Rimljani su 30. pr. n. e. osvojili Egipat, a ondje se popisivanje stanovništva provodilo već godinama. Povjesničari smatraju da su Rimljani preuzeli egipatski sustav popisivanja stanovništva te su ga primjenjivali i u drugim dijelovima svog carstva.

Jedan proglas koji potječe iz 104. n. e., a izdao ga je rimski upravitelj Egipta služi kao dokaz da su se takvi popisi doista provodili. Na jednom primjerku tog proglasa, koji se čuva u Britanskoj knjižnici, stoji: “Gaj Vibije Maksim, egipatski prefekt (kaže): Budući da je došlo vrijeme da se od kuće do kuće popiše stanovništvo, potrebno je primorati sve one koji iz bilo kojih razloga ne borave u svom kraju da se vrate svojim domovima kako bi se mogli podvrgnuti redovitom popisu i savjesno se pobrinuti za zemlju koju su dobili da je obrađuju.”

Prema Matejevom evanđelju, Josip je saznao da je Marija trudna dok je ‘bila zaručena s njim, prije nego što su se vjenčali’. Budući da nije znao da je Marija zatrudnjela “po svetom duhu”, Josip je sigurno zaključio da mu je bila nevjerna, te se namjeravao razvesti od nje (Matej 1:18-20).

Za Židove su zaručeni parovi bili kao da su već u braku. No zaručnici nisu živjeli zajedno kao muž i žena sve dok nije bio izvršen obred sklapanja braka. Zaruke se smatralo tako ozbiljnim zavjetom da se, u slučaju da brak nije bio sklopljen bilo zato što se mladoženja predomislio bilo iz nekog drugog valjanog razloga, djevojka nije mogla udati za nekog drugog dok nije dobila potvrdu o razvodu. Ako bi njen zaručnik prije vjenčanja umro, nju bi se smatralo udovicom. S druge strane ako bi kao zaručena žena počinila blud, smatrala bi se preljubnicom te bi bila pogubljena (5. Mojsijeva 22:23, 24).

Josip je očigledno razmišljao o posljedicama s kojima bi se Marija mogla suočiti ako bi zbog svoje trudnoće bila javno osramoćena. Premda je smatrao da je dužan slučaj iznijeti pred ovlaštene osobe, htio ju je zaštititi i poštedjeti sramote. Stoga je odlučio tajno se razvesti od nje. U krajnjoj liniji, samohrana majka koja je posjedovala potvrdu o razvodu barem je mogla dokazati da je već bila udana.