Ne prestajte činiti što je uzorito
“Ne prestajmo činiti što je uzorito, jer ćemo u svoje vrijeme žeti ako se ne umorimo” (GALAĆANIMA 6:9, NS).
1. Koji je zadatak Isus dao svojim sljedbenicima?
KAKVO li uzorito djelo obavljaju kršćani kao sastavni dio svog obožavanja! Njihovo se djelovanje temelji na jednoj zapovijedi: “Idite stoga i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih ..., i učeći ih da drže sve što sam vam zapovijedio. I gle! Ja sam s vama sve dane do svršetka ovog sustava stvari” (Matej 28:19, 20, NS). Isus Krist je osobno dao svojim učenicima zadatak da širom svijeta provode ovo djelo poučavanja.
2. a) Zašto možemo reći da je stvaranje učenika bila važna i uzorita djelatnost? b) Kojoj svrsi služi djelo stvaranja učenika?
2 Zar zadatak činiti učenike – a koji se ubraja u Isusove zadnje riječi upravljene njegovim prvim učenicima prije nego je uzašao na nebo – nije bio najvažniji zadatak? Sasvim sigurno, jer se ispunjavanjem tog zadatka spašavaju životi (1. Timoteju 4:16). A to čini poučavanje uzoritom djelatnošću. Tako se osobama koje poslušaju vijest o Kraljevstvu posreduje odlično biblijsko obrazovanje, a djelo propovijedanja služi kao upozorenje onima koji zauzimaju odbijajuće držanje (Luka 10:10, 11). Dakle, po toj se djelatnosti prepoznaje prave kršćane, kao i po tome što uvažavaju sve druge Isusove nauke (Ivan 8:31).
3. a) Kako su Isusovi učenici reagirali na njegov primjer i zapovijed koju im je dao? b) Kakvo je stajalište Isus usadio u svoje učenike?
3 Isus je kao veliki Učitelj dao svojim sljedbenicima odličan primjer. On je javno poučavao i činio je učenike, tako što je propovijedao “dobru vijest o Kraljevstvu” (Matej 9:35, NS). Novi sljedbenici koji su ga oponašali odmah su i sami činili učenike, jer pravi učenik je “onaj tko prihvaća nečije nauke i pomaže u njihovu širenju”. U početku je djelo stvaranja učenika bilo ograničeno na Židove i prozelite. Jesu li Isusovi sljedbenici unatoč neprijateljskim reakcijama na tom području “stalno” udovoljavali njegovoj zapovijedi da idu “bez prestanka”? Da, oni su polazili “izgubljenim ovcama doma Izraelova” sve dok godine 36. naše ere nisu prvi ne-Židovi postali vjernici (Matej 10:5, 6; Djela apostolska 5:42, NS). Za učenike se govorilo da su “napunili Jeruzalem svojom naukom” (Djela apostolska 5:28). Oni nisu odustajali, nego su vjerno izvršavali svoje uzorito djelo.
“Njiva je svijet”
4. S kakvim su stajalištem Isusovi sljedbenici udovoljavali svom proširenom zadatku?
4 Isus je dao na znanje da njiva uključuje “ljude iz svih naroda” (Matej 28:19, NS). U usporedbi o sijanju sjemena Kraljevstva on je rekao: “Njiva je svijet” (Matej 13:38). Dakle, kršćani moraju posvuda “svjedočiti” o Kraljevstvu. Oni će opet ići “stalno”, sada “do najudaljenijeg dijela zemlje” (Djela apostolska 1:8, NS). Apostol Pavao se “sasvim zaokupio riječju”, a možemo biti sigurni da se to odnosilo i na ostale kršćane (Djela apostolska 18:5, NS).
5. Kako je Isus pokazao da očekuje od svojih učenika da do kraja sadašnjeg sustava budu marljivo zaposleni u djelu svjedočenja?
5 Isus očekuje od kršćana da budu sasvim zaokupljeni ili neumorno zaposleni u djelu svjedočenja do svršetka sadašnjeg sustava stvari. To proizlazi iz njegovog proročanstva o kršćanskom djelu propovijedanja i o području koje treba obraditi. On je rekao: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (Matej 24:14, NS).
6. Kako dugo će se propovijedati Kraljevstvo i kako bi to trebalo djelovati na naše stajalište?
6 Kad je zapovijedio da se djelo objavljivanja Kraljevstva i stvaranja učenika provodi širom svijeta, on je znao da će i to uzorito djelo jednog dana dostići svoj vrhunac, jednako kao u slučaju židovske njive. No, ono će ispuniti svoju svrhu. “Tada će”, kako je rekao “doći kraj”. Stoga Jehovini svjedoci danas radosno i s pouzdanjem nastavljaju povjereno im djelo do kraja. To im pomaže da provode djelo tako dugo dok ne bude završeno.
Kako se treba izvršavati djelo
7. Koja je tema obilježavala propovjedničku djelatnost Isusa i njegovih učenika?
7 Isus je poučio svoje prve učenike kako da provode javnu službu propovijedanja. Oni su revno udovoljavali njegovoj zapovijedi: “Idite!” Kad ih je poučavao kako da svjedoče, Isus im je rekao: “A na svom putu propovijedajte i govorite: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko’” (Matej 10:7, NS). Tako je i njihova vijest dobila obilježje njegove službe propovijedanja, naime sadržavala je istu temu o Kraljevstvu. Bila je to dobra vijest za iskrene. Je li Isus završio sa svojom službom kad su učenici započeli svoje djelo? Ne, jer “kad je Isus dovršio pouku dvanaestorici svojih učenika, krenu odatle dalje da uči i propovijeda po tamošnjim gradovima” (Matej 11:1, ST).
8. a) Gdje i kako su se objavitelji Kraljevstva trebali obraćati ljudima? b) Zašto je prikladno razgovarati s ljudima o dobroj vijesti u njihovim domovima? c) Koje su prednosti povezane s prikladnim pozdravljanjem stanara?
8 Gdje i kako su se objavitelji Kraljevstva trebali obraćati ljudima? Isus ih je uputio: “Pri ulasku u kuću pozdravite ukućane” (Matej 10:12, NS). Razgovarati s nekim o dobroj vijesti u njegovu domu bilo je za njega čast, a ujedno je to bila prilika da se u sredini na koju je navikao pozabavi s viješću o Kraljevstvu. Uobičajeni i općenito prihvaćeni oblici pozdravljanja pružaju ne samo mogućnost da se na pristojan i obazriv način započne razgovor, nego prijazan i bodreći pozdrav može doprinijeti tome da nas ljudi prime s dobrodošlicom, iako smo se pojavili nepozvani. (Usporedi Matej 28:9; Luka 1:28.) Osim toga, ton glasa i odgovor dotične osobe na pozdrav otkriva mnogo o njegovom stajalištu. Obratimo li tome pažnju bit će nam moguće ono što želimo reći bolje prilagoditi potrebama kućedomaćina. (Usporedi Djela apostolska 22:1, 2; 23:6.)
9. Iz čega je vidljivo da neće svi sa cijenjenjem poslušati vijest o Kraljevstvu i kako su se Isusovi učenici trebali odnositi prema onima koji nisu pokazali zanimanje?
9 Isus je objasnio svojim učenicima da neće svi ljudi na području povoljno reagirati. Rekao je: “U koji grad ili selo uđete, potražite tko je u njemu dostojan.” Kad bi svi prihvatili vijest o Kraljevstvu tada ne bi bilo razloga za poziv “potražite”. Kako su se trebali ponijeti prema onima koji nisu pokazali zanimanje za vijest? “Tamo gdje vas ne prime i ne saslušaju vaše riječi, po izlasku iz te kuće ili toga grada otresite prašinu sa svojih nogu”, što je značilo da odu u miru, a sve ostalo da prepuste Božjoj presudi (Matej 10:11, 14, NS).
Današnja situacija
10. Što se kaže za djelo propovijedanja Kraljevstva koje provode Jehovini svjedoci?
10 Vjerni kršćanskom zadatku, Jehovini svjedoci pronose vijest o Kraljevstvu širom svijeta. A. P. Wisse, jedan novinar iz Nizozemske, piše: “Oni se razlikuju od drugih. Ta je razlika djelomično rezultat njihova revnog djela evanđeliziranja. Za njih kršćanstvo nije religija s katedralama i posjetiteljima crkava od kojih svaki ima svoje stalno mjesto, a religija ne traži od njega mnogo više nego da sluša. Rječitošću jednakom Pavlovoj oni govore svakome tko ih sluša”. A neosporno je da Jehova Bog blagoslivlja tu revnost u službi propovijedanja.
11, 12. a) Koji su rezultati postignuti u službi propovijedanja posljednjih godina? b) Što se događa s područjem službe propovijedanja dok brojčano rastemo? c) Koja se pitanja postavljaju?
11 Preko 3 000 000 objavitelja Kraljevstva sada revno djeluje u 210 zemalja. Zabilježen je lijep porast novih učenika, jer se u proteklih sedam godina krstilo 1 246 204 osobe. Očigledno je da na tim marljivim nastojanjima počiva Jehovin blagoslov (Izaija 60:8-10, 22). U najmanje 40 zemalja i otoka dolazi jedan svjedok na 300 ili manje stanovnika – to znači jedan Svjedok na 100 domaćinstava. A u nekim područjima određenih zemalja kao što su Kanada i Guadelupe ima skupštinskih područja gdje je odnos broja objavitelja prema broju stanovnika 1 prema 45 ili 50, što znači da svaki objavitelj ima za posjetiti samo 15 ili čak manje domova! Mnoga od tih područja obrađuju se svaki mjesec. Čak u zemljama gdje je odnos nešto veći, neka se gradska područja jako često obrađuju – primjerice u Seoulu (Republika Koreja) neka se područja obrađuju svakih pet dana! Budući da brojčano rastemo i da stalno sve veći broj Svjedoka prihvaća opću ili pomoćnu pionirsku službu, mi ćemo se sve češće pojavljivati na vratima naših bližnjih. Proizlaze li iz toga neki problemi?
12 Točno je da u nekim područjima iskrsavaju problemi, i to kako za nas kao Jehovine svjedoke tako i za one koje posjećujemo. Problem predstavlja i sve veća ravnodušnost ljudi u mnogim zemljama. I dok brojčano rastemo, prestajemo li postepeno izvršavati naše uzorito djelo? Zaključujemo li da je naše djelo gotovo završeno i da smo već ‘potražili’ i pronašli sve koji prihvaćaju vijest i žele postati učenicima? Jesi li se umorio dok uvijek iznova posjećuješ jedne te iste osobe koje ne prihvaćaju? Da li si možda čak obeshrabren radi toga? Što je moguće učiniti da bismo sačuvali odličan nivo naše službe?
Sačuvati ispravno stajalište
13, 14. a) Kako da gledamo na okolnost da je sve više područja koja se često obrađuju? b) Zašto se nećemo dati zaplašiti od onih koji su “bez odaziva”? c) Kako možemo oponašati primjer apostola kad naiđemo na osobe koje srdito reagiraju na naš posjet?
13 Bitnu ulogu igra naše stajalište. Kao Jehovini svjedoci gledajmo na stvar uvijek s pozitivne strane. Dok naše djelo dostiže svoj vrhunac neizbježno je da će zbog sve povoljnijeg broja objavitelja prema broju stanovnika, doći na mnogim mjestima do češćeg obrađivanja područja. Ali, zar se nismo molili za to? (2. Solunjanima 3:1). Ovo što danas vidimo trebalo bi nas radovati, jer je to dokaz da se nalazimo u završnoj fazi djela stvaranja učenika. Kraljevstvo se propovijeda, kako je to Isus prorekao. I čak tamo ‘gdje ne slušaju naše riječi’, naše objavljivanje Kraljevstva služi opominjanju ljudi. Ne zaboravimo, osim što činimo učenike, mi objavljujemo dobru vijest “za svjedočanstvo” (Matej 10:14; 24:14).
14 Osim toga, za očekivati je da će, što je bliže kraj, tim više rasti broj onih koji odbijaju vijest o Kraljevstvu. Proročanstva daju jasno na znanje da će ljudi biti “bez odaziva” i ‘neosjetljiva’ srca, kako to potvrđuju i sama iskustva Isusa i apostola Pavla. Stoga moramo danas paziti da mi ne budemo “bez odaziva” prema našem zadatku. Mi moramo uvijek iznova odlaziti čak onima koji su bez odaziva (Izaija 6:9-11; Matej 13:14, 15, NS; Priče Salamunove 10:21). Istina, potrebna je hrabrost da bi se moglo često odlaziti osobama koje srdito reagiraju na naše posjete. Ali, neka nas bilo koja situacija na području ne navede da ‘prestanemo govoriti’. Naprotiv, trebamo poput apostola moliti za hrabrost da bismo – unatoč srditim ili neprijateljskim reakcijama – ‘nastavljali govoriti’ dok djelo ne bude izvršeno (Djela apostolska 4:18-20, 24-31).
15. Na što nas hrabri Galaćanima 6:9 i kako bi to trebalo utjecati na nas dok posjećujemo naše bližnje donoseći im dobru vijest?
15 U osnovi, u svim našim područjima postoje samo dvije vrste ljudi; oni koji tog trenutka pokažu zanimanje i oni kod kojih to nije slučaj. Prema tome, ne preostaje nam ništa drugo do ‘potražiti tko je dostojan’. To je jedno od mnogih istaknutih djela koje moramo kao kršćani izvršavati da bismo dokazali našu ljubav i lojalnost prema Jehovi. Stoga, “ne prestajmo činiti što je uzorito, jer ćemo u svoje vrijeme žeti ako se ne umorimo” (Galaćanima 6:9, NS). Budući da stojimo neposredno pred svršetkom sadašnjeg sustava, ne smijemo ni u kom slučaju popustiti ili umoriti se, nego moramo nastaviti posjećivati naše bližnje s dobrom vijesti o Kraljevstvu. Jehova još uvijek nije rekao da je djelo završeno.
Zašto trebamo ‘nastaviti govoriti’
16. a) Zbog kojih okolnosti bi moglo doći do promjene odaziva na našem području? b) Koje primjere izmijenjenog odaziva možeš navesti?
16 Ako mislimo na to da revnim sudjelovanjem u djelu Kraljevstva pokazujemo svoju lojalnost prema Jehovi, to će nam pomoći sačuvati ispravno stajalište. Osim toga, u područjima se stalno događaju neke promjene u različitom smislu. Neki se ljudi sele, ili se mijenjaju njihove okolnosti. Možda prilikom naše zadnje posjete nisu bili zainteresirani, ali će zbog neke druge situacije, kao što je gubitak posla, smrt člana obitelji, značajni obrat u rivalstvu super sila ili neka ozbiljna bolest prouzročiti da prilikom slijedeće posjete budu prijemljivi za istinu. Neki su saznali da je njihov prijatelj ili rođak postao Jehovin svjedok, pa bi možda željeli od nas saznati kako su naša vjerska gledišta mogla prouzročiti tu promjenu.
17. Kako neki reagiraju danas na vijest o Kraljevstvu? Navedi mjesne primjere.
17 Sjetimo se također da su mnogi posljednjih godina odrasli, danas oni imaju svoje obitelji, pa vrlo vjerojatno ne gledaju više tako olako na život kao ranije. Možda si sada postavljaju pitanja na koja im može odgovoriti samo Riječ Božja. Neka je mlada majka primjerice pristupila dvojici Svjedoka i rekla im: “Kao djevojčica nisam mogla razumjeti zašto moja majka odbija Jehovine svjedoke s objašnjenjem da nije zainteresirana, iako su oni samo željeli razgovarati o Bibliji. Stoga sam odlučila da čim odrastem, udam se i dobijem svoj stan, pozovem Jehovine svjedoke i zamolim ih da mi objasne Bibliju.”
18. Kako promjena na religioznoj sceni utječe na područje u kojem propovijedamo i poučavamo?
18 Jesi li primijetio da neke osobe koje godinama nisu htjele razgovarati s nama i koje su mislile da su “spašene”, sada postavljaju iskrena pitanja? Zašto? Jer su promijenile svoj religiozni stav. Kao što same kažu, prilično su razočarane i zaprepaštene političkim djelovanjem nekih uglednih televizijskih propovjednika u koje su nekad imale povjerenja. Također razotkrivanjem njihova nemoralnog načina života i zbog pronevjere crkvenog novca. Vjerojatno će se događati još mnoge slične stvari dok se dalje pogoršavaju prilike u Babilonu velikom, sve do vremena njegova uništenja (Otkrivenje 18:1-8).
19, 20. Iz čega je vidljivo da nas ne smije obeshrabriti što uvijek iznova odlazimo k ljudima koji odbijaju vijest?
19 Mi se ni u kom slučaju ne smijemo obeshrabriti ako većina ljudi ne prihvaća istinu. Oni nas vjerojatno ne zaboravljaju baš tako brzo kad odemo od njih. U Kanadi su dva Svjedoka posjetila jednu ženu koja im je prilično jasno pokazala da nije zainteresirana. Ali, nešto kasnije je razmišljala o riječima tih Svjedoka, pa ih je željela pronaći da bi im postavila neka pitanja. Sjela je u automobil i kružila susjedstvom da bi ih pronašla, ali bez uspjeha. Je li se predala? Ne, odvezla se jednoj prijateljici i raspitivala se jesu li bili kod nje. Nisu, ali joj je prijateljica spomenula da ona radi s jednom Svjedokinjom i obećala zainteresiranu ženu povezati s tom Svjedokinjom. To je vodilo do nekoliko posjeta u stanu zainteresirane žene, na koje je ona pozvala neke prijateljice, susjede, rođake i kolegice s posla. Ponekad je tu bilo prisutno čak 15 osoba. Tokom vremena Svjedokinja je tu dala na čitanje 430 knjiga i Biblija, te 2 015 časopisa.
20 Mnogi cijene naše posjete. U jednom pismu podružnici Udruženja Kule stražare jedna je žena napisala: “Želim vam zahvaliti što ste pripadnicima vaše vjerske zajednice ulili takvo predanje srca. Mnogo hvala što dolaze ... i što Gospodinovu ljubav posreduju i drugima. Taj jednostavni čin donosi drugima jako mnogo. ... Neki su, doduše, grubi, drugi ravnodušni, no ima i onih koji to znaju cijeniti. Nevjerojatno da se netko ne bi dobro osjećao kad dođe netko da ga podsjeti na duhovne stvari. Ja smatram lijepim kad se može međusobno razgovarati o Gospodinu.” U jednom drugom pismu jedan stanar nas je zamolio da ne napuštamo ljude, bez obzira kako se oni ponašali prema nama. “Stoga ne prestajmo činiti što je uzorito, jer ćemo u svoje vrijeme žeti ako se ne umorimo” (Galaćanima 6:9, NS). Ovo djelo uživa Jehovino priznanje i blagoslov, a mi svojim sudjelovanjem u njemu dokazujemo svoju ljubav prema njemu i našim bližnjima (Matej 22:37-39). Zato, izvršimo ga do kraja. (Usporedi Filipljanima 1:6.)
21. a) Što je djelomično razlogom što izgleda teško uvijek iznova ići na često obrađivana područja? b) O čemu će biti govora u slijedećem članku?
21 Mi moramo biti svjesni činjenice da nisu uvijek ljudi razlogom zašto nam češće obrađivanje područja može izgledati teškim. Katkada smo to mi sami. Krećemo li na djelo s negativnim pretpostavkama – misleći kako ih sve već poznamo, također način na koji će reagirati? To bi moglo utjecati na naše stajalište, a možda i na ton našeg glasa, na naš izraz lica. Da li se još uvijek koristimo istim metodama i formulacijama kao pred mnogo godina? Budući da su se na našem području zbivale promjene, možda ono sa čime smo prije imali uspjeha ne odgovara onima ‘koji su dostojni’. Možda bismo morali drugačije postupati, gledati na naše djelo s novog kuta gledanja. U slijedećem članku ćemo objasniti što možemo učiniti da se ‘ne umorimo, nego da u svoje vrijeme žanjemo’.
Možeš li objasniti slijedeće?
◻ Zašto ne smijemo “prestati” odlaziti našim bližnjima s dobrom vijesti?
◻ Tko nam je zapovijedio da činimo učenike na način kako to radimo, i u čemu se sastoje glavna obilježja ove metode?
◻ Do kakvog je razvoja situacije došlo u mnogim područjima i što će nam pomoći sačuvati ispravno stajalište?
◻ Zašto moramo “bez prestanka” ‘nastaviti’ govoriti o dobroj vijesti?
[Okvir na stranici 23]
NEĆEMO “PRESTATI” PROPOVIJEDATI KRALJEVSTVO AKO ZADRŽIMO U MISLIMA:
◻ tko nam je dao taj zadatak i uputstva kako da izvršavamo djelo
◻ da Jehovin blagoslov počiva na onome što je već učinjeno širom svijeta
◻ da unatoč ljudima koji su “bez odaziva” moramo sačuvati ispravno stajalište
◻ da moramo poput apostola moliti da bismo mogli ‘nastaviti govoriti’