Da li se Biblija protuslovi?

BIBLIJA kaže: “Bogu nije moguće slagati” Jevrejima 6:18). Kako bi se dakle neka knjiga mogla nazvati Riječju Božjom, ako očigledno ne slijedi jasan pravac i ako je u stvari puna protuslovlja? To bi bilo nemoguće. “Zašto su te neskladnosti?” mogli bi se pitati.

Nije isključivo da se u nekoj knjizi, koja se stoljećima marljivo prepisivala rukom i prevodila na narodni jezik tadašnjeg vremena, pojave izvjesna odstupanja. Ali, ova nemaju takav opseg i takovu težinu da bi sumnje u cjelini bile opravdane u nadahnuće i autoritet Biblije. Pažljivim ispitivanjem može se razumjeti da i za naizgledne proturiječnosti postoji jednostavno rješenje. Često puta ljudi koji tvrde da se Biblija protuslovi, uopće nisu temeljito istraživali, nego su to shvaćanje preuzeli od osoba koje niti vjeruju u Bibliju niti se žele dati voditi od nje. “Tko odgovara prije nego čuje, to mu je ludost i sramota”, upozorava Biblija u Pričama Salamunovim 18:13.

Ponekad se iznosi prigovor da biblijski pisci nisu izgleda uvijek bili jedinstveni, s obzirom na brojke, redosljed događaja, vjerno ponavljanje nečijih citata, itd. No, razmislimo o slijedećem: Ako bismo zamolili više očevidaca nekog događaja da zapišu ono što su vidjeli, bi li se tada svi izvještaji potpuno slagali u formiranju riječi i pojedinostima? Ako bi to bio slučaj, zar ne bi sumnjali da su se pisci međusobno dogovarali? Tako je i biblijskim piscima od Boga dopušteno da zadrže svoj osobni stil i svoj način izražavanja, dok je On pazio na to da njegove misli i korisne činjenice budu točno posredovane.

Iz ranijih spisa uzeti citati lako su mogli biti izmijenjeni da bi poslužili potrebama i svrsi novog pisca, pri čemu su prvobitni smisao i namjera bili i dalje očuvani. Isto bi se moglo reći o redosljedu događaja. Jedan pisac se možda drži točnog kronološkog redosljeda, međutim, drugi je navodio događaje tako kako su bili povezani s određenim mislima. Izostavljanja se na sličan način mogu svoditi na stanovište pisca kao i na to kako je on sažeo izvještaj. Tako na primjer, Matej govori da je Isus izliječio dva slijepca, dok Marko i Luka spominju samo jednog (Matej 20:29-34; Marko 10:46; Luka 18:35). Ali, izvještaj Mateja ni u kom slučaju nije protuslovan. Matej je samo točniji što se tiče broja; međutim, Marko i Luka se usredotočuju na čovjeka s kojim je Isus razgovarao.

Postojale su i različite metode računanja vremena. Židovska nacija je upotrebljavala dva kalendara – sveti i građanski ili poljodjelski kalendar – svaki je započinjao u različita doba godine. Nađu li se, dakle, kod pisaca koji su se osvrtali na jedan te isti događaj razlike s obzirom na mjesece i dane, lako bi moglo biti da su samo upotrebljavali različite kalendare. Orijentalni pisci su rijetko navodili dijelove godina, nego su ih računali kao cijele godine. Zaokruživali su ih na najbliži cijeli broj. Na primjer, to je vidljivo iz izvještaja rodoslovlja iz 1. Mojsijeve, poglavlje 5.

Razjasniti “protuslovlja”

No, zar u Bibliji nema tekstova koji izriču upravo suprotnost onome što stoji u drugim tekstovima? Pogledajmo nekoliko takvih primjera, koje navode biblijski kritičari.

U Ivanu 3:22 piše da je Isus “krštavao”, dok se malo kasnije u Ivanu 4:2, izvještava da “Isus pak sam ne krštavaše”. U istom se tekstu, ustvari, ukazuje da su u stvarnosti Isusovi učenici provodili krštavanje u njegovo ime i pod njegovim vodstvom. To bi se moglo usporediti kao da bi neki poslovni čovjek i njegova sekretarica tvrdili da su napisali neko određeno pismo.

Zatim je tu tekst iz 1. Mojsijeve 2:2 gdje piše da je Bog počinuo “od svih svojih djela”. Nasuprot tome, Isus je prema Ivanu 5:17 rekao da Bog “neprestano radi”. Ali, iz povezanosti je vidljivo da se izvještaj iz 1. Mojsijeve odnosi prije svega na Božje materijalno stvaralaštvo; međutim, Isus je govorio o djelima koja su se odnosila na božansko poučavanje i njegovu skrb za čovječanstvo.

Daljnje naizgledno protuslovlje moglo bi se pretpostaviti u usporedbi 2. Mojsijeve 34:7, sa Ezekijelom 18:20. U prvom tekstu se kaže da Bog “pohodi grijehe otačke na sinovima i na unucima”, dok se u drugom tekstu kaže da “sin neće nositi bezakonja očina”. Zašto ovi tekstovi izgledaju protuslovno? Zato, jer su istrgnuti iz povezanosti. Kod proučavanja gradiva i okolnosti koje su s tim povezane, postaje jasno da je Bog govorio o kazni ne samo za očeve nego i za sinove i unuke – o kazni koju će dobiti Izraelci kao nacija, ako bi protiv njega griješili i bili odvedeni u zarobljeništvo. Suprotno tome, kada je spomenuo da sin nije odgovoran za grijehe (prijestupe) svog oca, govorio je o osobnoj odgovornosti.

Ima još drugih odstupanja, kao na primjer u izvještajima o Isusovom rođenju, koji su zabilježeni u Mateju 1:18-25 i Luki 1:26-28. Dakle, da li su to stvarno protuslovlja?

Ako je netko već jednom pročitao dvije biografije o istoj poznatoj ličnosti, utvrdio je da se ove mogu međusobno razlikovati bez da se proturječe. Takve su razlike često zasnovane na osobnom utisku pisca ili na izvorima koje je upotrijebio. Presudno je i to što autor smatra dovoljno važnim da spomene u svom djelu, gledište (aspekt) koje želi naglasiti i ponekad misli i na čitaoce kojima je namijenio svoje djelo. Tako se izvještaji, koji su pisani za poganske čitaoce mogu potpuno razlikovati od onih koji su bili namijenjeni židovskim čitateljima, koji su već razumjeli i prihvatili određene činjenice.

To je samo nekoliko primjera iz biblijskih odlomaka, koji se naizgled proturječe, dok ih se iscrpno ne analizira. No, kad ih se pažljivo ispita i pri tome u mislima zadrži pisca i povezanost, tada ni u kom slučaju ne predstavljaju proturječja, nego su samo odlomci koji iziskuju dodatno proučavanje. Većina ljudi propušta uložiti taj potreban trud, jer je mnogo lakše jednostavno reći da se Biblija protuslovi.

Zaslužuje naše povjerenje

Božji sveti duh je biblijskim piscima kod zapisivanja njihovih izvještaja dopustio veliku slobodu djelovanja (Djela apostolska 3:21). Tako su mogli stvoriti šarolik i živahan opis onog što su imali za reći. Njihova raznolikost upravo potvrđuje njihovu vjerodostojnost i ljubav prema istini, budući da ih se ne može okriviti za obmanu ni dogovor za prijevaru (2. Petrova 1:16-21). Pisci su se, doduše, razlikovali u načinu razlaganje, ali svi su upućivali u isti pravac i slijedili isti cilj: pokazati ljudima što će Jehova učiniti da postignu Božju naklonost (Priče Salamunove 2:3-6,9).

Biblija je knjiga koja zahtijeva razmišljanje. Ona tvori potpuno zaokruženu cjelinu i ne protuslovi se. Svih 66 knjiga (1 189 poglavlja ili 31 173 citata prema King James Version) zaslužuje naše potpuno povjerenje. Da, Bibliji možemo vjerovati!

[Okvir na stranici 17]

Ako u Bibliji naiđeš na “proturječje”, da li bi moglo biti...

▪ da ti nisu poznate određene povijesne činjenice ili običaji starog doba?

▪ da si propustio uzeti u obzir povezanost?

▪ da nisi obratio pažnju na stanovište pisca?

▪ da pokušavaš krive religiozne predodžbe uskladiti sa onim što zaista govori Biblija?

▪ da upotrebljavaš netočan ili zastarjeli biblijski prijevod?