Gradivo iz izvora u Radnim listovima (Naš kršćanski život i služba)
7-13. svibnja
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | MARKO 7-8
“Nosiš li svoj mučenički stup i slijediš li Isusa bez prestanka?”
Mk 8:34, bilješka iz nwtsty
neka se odrekne sebe: Ili “neka odustane od svakog prava na samog sebe”. To je kao da Bogu kažemo: “Moj život više nije moj, nego pripada tebi.” Na taj način, simbolično govoreći, kormilo prepuštamo u Božje ruke i dopuštamo njemu da nas vodi kroz život. Grčki izraz “odreći se sebe” upućuje na to da osoba mora biti u stanju sama sebi reći “ne”. Drugim riječima, moramo biti spremni odreći se svoje udobnosti te svojim snovima, željama i interesima reći “ne” (2Ko 5:14, 15). Marko je isti grčki glagol upotrijebio i kad je pisao o tome kako se Petar odrekao Isusa (Mk 14:30, 31, 72).
14-20. svibnja
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | MARKO 9-10
“Vizija koja jača vjeru”
Mk 9:7, bilješka iz nwtsty
glas: Ovo je drugo od tri mjesta na kojima se u evanđeljima spominje da se Jehova izravno obraća ljudima (vidi i Mk 1:11 i Iv 12:28).
Tragajmo za duhovnim blagom
Mk 10:17, 18, bilješke iz nwtsty
Učitelju dobri: Mladi je poglavar taj izraz očito upotrijebio kao laskavu titulu, kao svečane riječi kojima je čovjek dužan obratiti se uvaženoj ličnosti. Vjerski su vođe obično zahtijevali da im se na takav način odaje počast. Iako Isus nije imao ništa protiv kad su mu se ljudi na doličan način obraćali s “Učitelju” i “Gospodine” (Iv 13:13), on je uvijek isticao da sva čast pripada njegovom Ocu.
Nitko nije dobar, osim jednoga, Boga: Isus je time otkrio da jedino Jehova može definirati što je istinski dobro, jer on jedini ima neotuđivo pravo postavljati mjerila i zakone te određivati što je dobro, a što zlo. Kad su unatoč Božjoj zabrani pojeli plod s drveta spoznaje dobra i zla, Adam i Eva zapravo su pokušali prisvojiti to pravo. Za razliku od njih, Isus je bio ponizan i poštovao je pravo svog Oca da odlučuje o tome što je dobro, a što ne. Bog nam otkriva što je dobro i ispravno putem zakona i načela koje je dao zapisati u svojoj Riječi (Mk 10:19).
ŽIVIMO KAO KRŠĆANI
“Neka nitko ne rastavlja ono što je Bog združio!”
Mk 10:4, bilješka iz nwtsty
potvrdu o razvodu: Ili “potvrdu o otpuštanju”. Muškarac koji se htio razvesti od svoje žene bio je dužan pripremiti pravni dokument i vjerojatno se morao posavjetovati sa starješinama. Na taj mu je način Zakon dao vremena da ponovno razmisli o tako ozbiljnoj odluci. Namjera je očito bila da se spriječi donošenje impulzivnih, ishitrenih odluka te da se ženama omogući određena pravna zaštita (5Mo 24:1). Međutim, vjerski vođe Isusovog vremena od toga su napravili pravu farsu — tko god je htio, lako je mogao “otpustiti” svoju ženu. Josip Flavije, povjesničar i farizej iz 1. stoljeća, koji je i sam bio razveden, rekao je da je razvod dopušten “iz bilo kojeg razloga (a muškarci pronalaze mnogo takvih razloga)”.
Mk 10:11, bilješke iz nwtsty
razvede od žene svoje: Ili “otpusti ženu svoju”. Isusove riječi koje je zapisao Marko treba promotriti u svjetlu slične izjave koja je citirana u Mt 19:9, gdje nalazimo i dodatno objašnjenje: “osim zbog bluda” (grčki: porneía). Isusove riječi o razvodu koje je Marko citirao odnose se na sve situacije u kojima temelj za razvod nije blud nevjernog bračnog partnera.
čini preljub prema prvoj: Isus ovom izjavom pobija općeprihvaćeno rabinsko učenje da se muškarac smije razvesti “iz bilo kojeg razloga” (Mt 19:3, 9). Sama pomisao da muškarac može počiniti preljub prema svojoj ženi većini je Židova bila potpuno strana. Rabini su naučavali da muž, ako i prevari svoju ženu, nije učinio preljub prema njoj. Drugim riječima, ženama se bračna nevjera računala kao preljub, a muškarcima nije. S druge strane, Isus je učio da i za muškarca i za ženu vrijede ista moralna načela. Time je pokazao da poštuje dostojanstvo žena i da ih smatra vrijednima.
21-27. svibnja
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | MARKO 11-12
“Ubacila je više od svih”
Mk 12:41, 42, bilješke iz nwtsty
posuda za priloge: Prema drevnim židovskim zapisima, posude za priloge na vrhu su očito imale male otvore te su bile nalik na trubu ili rog. Na posudama je bilo naznačeno za koju je svrhu namijenjen novac koji se u njih ubacivao. Grčka riječ koja se ovdje koristi pojavljuje se i u Iv 8:20, gdje je prevedena s “riznica”. Taj se izraz očito odnosi na mjesto, ili prostoriju, unutar Dvorišta za žene. (Vidi 15. cjelinu u brošuri Istražujmo Božju Riječ!) Rabinski spisi pokazuju da se uza zidove tog dvorišta nalazilo 13 posuda za priloge. Smatra se da je u hramu postojala i glavna riznica, u koju se donosio novac iz posuda za priloge.
dva novčića: Doslovno: “dvije lepte, to jest kvadrant”. “Lepta” je množina od grčke riječi leptón, koja označava nešto maleno i tanko. Lepton je bio židovski bakreni ili brončani novčić koji je očito imao najmanju vrijednost. Jedan denar iznosio je 128 leptona. Grčka riječ kodrántes (od latinske riječi quadrans) odnosi se na rimski bakreni ili brončani novčić, kvadrant. Jedan denar vrijedio je 64 kvadranta. Marko ovdje pomoću rimskih novčanih jedinica objašnjava vrijednost židovskih novčića. (Vidi i 18. cjelinu u brošuri Istražujmo Božju Riječ!)
Tragajmo za duhovnim blagom
Mk 11:17, bilješka iz nwtsty
dom molitve za sve narode: Od trojice evanđelista koji citiraju Iza 56:7, jedino Marko navodi cijeli izraz, koji glasi “dom molitve za sve narode” (Mt 21:13; Lk 19:46). Jeruzalemski hram trebao je biti mjesto na kojem su i Izraelci i bogobojazni tuđinci mogli štovati Jehovu i moliti mu se (1Kr 8:41-43). Isus je s pravom osudio Židove koji su se ponašali kao da je hram njihova tržnica te tako od njega načinili “pećinu razbojničku”. Time su mnoge ljude iz svih naroda odvraćali od štovanja Jehove u njegovom domu molitve te im uskraćivali priliku da ga upoznaju.
28. svibnja — 3. lipnja
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | MARKO 13-14
“Ne daj da te svlada strah od ljudi!”
it-2-E 619 odl. 6
Petar je uz pomoć jednog učenika, koji je očito išao za njim ili mu se pridružio na putu, ušao ravno u dvorište velikog svećenika (Iv 18:15, 16). Petar se nije povukao u neki mračni kutak kako bi bio što manje uočljiv, nego se priključio ljudima koji su se grijali kraj vatre. No uz svjetlost vatre drugi su brzo prepoznali da je on jedan od Isusovih učenika, a zbog njegovog galilejskog naglaska bili su još sigurniji u to. Kad je čuo njihove optužbe, Petar je tri puta porekao da uopće poznaje Isusa te se čak zaklinjao da nema nikakve veze s njim. Negdje u gradu pijetao je zakukurikao po drugi put, a Isus se “okrenuo i pogledao Petra”. Tada je Petar izašao van i, slomljen, gorko zaplakao (Mt 26:69-75; Mk 14:66-72; Lk 22:54-62; Iv 18:17, 18). Međutim, budući da se Isus ranije molio za Petra, njegova vjera nije posve oslabila (Lk 22:31, 32).