Što možemo naučiti od Ivane

MNOGI ljudi znaju da je Isus imao 12 apostola. No možda ne znaju da je među njegovim ostalim učenicima bilo i žena koje su blisko surađivale s njim. Jedna od njih bila je i Ivana (Mat. 27:55; Luka 8:3).

Kako je Ivana pomagala Isusu u njegovoj službi i što možemo naučiti od nje?

Ivana je bila “žena Herodova nadstojnika Huze”. Huza je možda vodio brigu o kućanstvu Heroda Antipe. Ivana je bila jedna od žena koje je Isus izliječio od njihovih bolesti. Ona je zajedno s tim drugim ženama pratila Isusa i njegove apostole na njihovim putovanjima (Luka 8:1-3).

Židovski rabini naučavali su da se žene ne smiju družiti s muškarcima koji im nisu rod, a kamoli putovati s njima. Ustvari, Židovi nisu smjeli puno razgovarati sa ženama. No Isus nije mario za takve predaje, pa je dopustio Ivani i drugim bogobojaznim ženama da putuju s njim i njegovim sljedbenicima.

Družeći se s Isusom i njegovim apostolima, Ivana se izložila opasnosti da naiđe na osudu svojih sunarodnjaka. Svatko tko je krenuo na put s Isusom morao je biti spreman učiniti promjene u svom životu. No govoreći o onima koji su ga slijedili, Isus je rekao: “Majka moja i braća moja jesu ovi koji slušaju riječ Božju i vrše je” (Luka 8:19-21; 18:28-30). Nije li ohrabrujuće znati da je Isus tako prisan s onima koji su spremni na žrtve kako bi išli njegovim stopama?

Ivana i mnoge druge žene služile su Isusu i apostolima “svojom imovinom” (Luka 8:3). “Luka nije htio reći da su te žene kuhale, prale posuđe i krpale odjeću”, kaže jedan bibličar. “One možda jesu obavljale takve poslove, (...) ali to nije ono što je Luka htio reći.” Po svemu sudeći, te su žene svojim suputnicima stavljale na raspolaganje svoj novac, dobra i imovinu.

Ni Isus ni njegovi apostoli nisu radili tijekom svojih propovjedničkih putovanja. Stoga vjerojatno nisu imali novca za hranu i sve ostalo što je trebalo njihovoj skupini, koja je vjerojatno brojila oko 20 ljudi. Premda su ih ljudi možda spremno ugošćivali, činjenica da su Isus i apostoli sa sobom nosili “kutiju za novac” pokazuje da se nisu uvijek oslanjali na tuđu gostoljubivost (Ivan 12:6; 13:28, 29). Ivana i druge žene možda su im davale priloge kako bi im pomogle podmiriti troškove.

Neki tvrde da u židovskom narodu žene nisu imale nikakva financijska sredstva. No zapisi iz onog doba upućuju na zaključak da je Židovka mogla doći do novca na nekoliko načina: (1) mogla ga je naslijediti od oca ako je on umro ne ostavivši iza sebe nijednog sina, (2) mogla ga je dobiti na poklon, (3) mogla ga je dobiti nakon razvoda na temelju bračnog ugovora, (4) mogao joj ga je oporučno ostaviti suprug ili ga je (5) mogla zaraditi sama.

Isusovi sljedbenici nesumnjivo su prilagali onoliko materijalnih dobara koliko su mogli. Među onima koji su pratili Isusa na putovanjima možda je bilo i dobrostojećih žena. Budući da je Ivana tada ili prije bila udana za Herodovog nadstojnika, neki smatraju da je bila prilično imućna. Netko poput nje mogao je dati napraviti skupocjenu haljinu bez šavova koju je nosio Isus. Jedna bibličarka istaknula je da izradu takve haljine “ne bi mogle platiti žene ribara” (Ivan 19:23, 24).

Biblija ne spominje izričito da je Ivana novčano pomagala Isusu i apostolima. No ona im je pomagala onako kako je mogla, a iz toga možemo nešto naučiti. O nama ovisi kako ćemo svojom imovinom podupirati djelo Kraljevstva i hoćemo li to činiti. Bogu je važno da radosno činimo ono što možemo (Mat. 6:33; Mar. 14:8; 2. Kor. 9:7).

Po svemu sudeći, Ivana je prisustvovala Isusovom pogubljenju zajedno s drugim ženama “koje su ga pratile i služile mu kad je bio u Galileji” i s onima “koje su zajedno s njim došle u Jeruzalem” (Mar. 15:41). Kad je Isusovo tijelo bilo skinuto sa stupa kako bi se pripremilo za ukop, “žene koje su došle s njim iz Galileje pratile su to i vidjele grob i kako je položeno njegovo tijelo” te su se potom “vratile da pripreme mirisna ulja i druge mirisne tvari”. Luka navodi da su to bile “Marija Magdalena, Ivana i Marija, majka Jakovljeva”. One su se vratile nakon dana počinka i vidjele anđele koji su im rekli da je Isus uskrsnuo (Luka 23:55–24:10).

Moguće je da je Ivana zajedno s Isusovom majkom i braćom bila među učenicima koji su se na Pedesetnicu 33. godine okupili u Jeruzalemu (Djela 1:12-14). Budući da je imala veze na dvoru, možda je upravo ona Luki proslijedila pojedinosti o Herodu Antipi. Tome u prilog govori i činjenica da je Luka jedini evanđelist koji Ivanu spominje po imenu (Luka 8:3; 9:7-9; 23:8-12; 24:10).

Iz biblijskog izvještaja o Ivani možemo izvući neke vrijedne pouke. Ona je služila Isusu najbolje što je mogla. Sigurno je bila sretna što je svojom imovinom mogla pomagati njemu, njegovim apostolima i drugim učenicima tijekom njihovih propovjedničkih putovanja. Osim toga, Ivana je bila odana Isusu u teškim trenucima. Današnje se kršćanke svakako mogu ugledati na tu bogobojaznu ženu.