⁶ Druga usporedba govori o jednoj ženi. Isus je rekao: “Koja žena, ako ima deset drahmi pa izgubi jednu drahmu, ne upali svjetiljku i ne pomete kuću i ne traži pažljivo dok je ne nađe? I kad je nađe, pozove k sebi svoje prijateljice i susjede, govoreći: ‘Radujte se sa mnom, jer sam našla drahmu koju sam izgubila.’ Tako, kažem vam, biva radost među Božjim anđelima zbog jednog grešnika koji se pokaje” (Luka 15:8-10).

Izgubljeni, ali dragocjeni

8. (a) Kako su pastir i žena reagirali kad su izgubili ono što im je pripadalo? (b) Što nam njihova reakcija govori o stavu koji su imali prema onome što su izgubili?

⁸ U obje je usporedbe nešto bilo izgubljeno, no vrijedno je zapaziti kako su na to reagirali vlasnici. Pastir nije rekao: ‘Što mi znači jedna ovca kad ih imam još 99? Mogu ja i bez nje.’ Žena nije rekla: ‘Zašto da razbijam glavu zbog tog jednog novčića? Dovoljno mi je onih devet koje još imam.’ Umjesto toga, pastir je tražio svoju izgubljenu ovcu kao da je jedina koju ima. A žena je na izgubljeni novčić gledala kao da je zadnji. U oba je slučaja ono što je izgubljeno za vlasnike još uvijek bilo dragocjeno. Što se time želi reći?

9. Što odražava zabrinutost koju su osjećali pastir i žena?

⁹ Obrati pažnju na Isusov zaključak u oba slučaja: “Tako [će] biti veća radost na nebu zbog jednog grešnika koji se pokaje” i “tako, kažem vam, biva radost među Božjim anđelima zbog jednog grešnika koji se pokaje”. Dakle, zabrinutost pastira i žene u malome odražava osjećaje Jehove i njegovih nebeskih stvorenja. Baš kao što je ono što je bilo izgubljeno ostalo dragocjeno u očima pastira i žene, tako su i oni koji su skrenuli s pravog puta te više nisu povezani s Božjim narodom i dalje dragocjeni u Jehovinim očima (Jeremija 31:3). Ti pojedinci možda jesu duhovno slabi, ali to ne mora značiti da su buntovni. Iako su oslabili, možda u izvjesnoj mjeri još uvijek čine ono što Jehova traži od njih (Psalam 119:176; Djela apostolska 15:29). Zato ih Jehova, baš kao što je postupao i u prošlosti, neće odmah ‘odbaciti daleko od svoga lica’ (2. Kraljevima 13:23, St).

10, 11. (a) Kako trebamo gledati na one koji su napustili skupštinu? (b) Kako u skladu s Isusovim dvjema usporedbama možemo pokazati da nam je stalo do tih osoba?

¹⁰ Poput Jehove i Isusa i mi smo iskreno zainteresirani za one koji su slabi i ne dolaze u kršćansku skupštinu (Ezehijel 34:16; Luka 19:10). Na duhovno slabog pojedinca gledamo kao na izgubljenu ovcu — ne kao na izgubljen slučaj. Mi ne razmišljamo na sljedeći način: ‘Zašto da se brinem zbog nekoga tko je slab? Skupština može i bez njega.’ Za razliku od toga, mi, baš kao i Jehova, smatramo dragocjenima one koji su skrenuli s pravog puta, a žele se vratiti.