15-17. (a) Kako je otac reagirao kada je vidio svog sina? (b) Što označavaju haljina, prsten i sandale koje je otac dao svom sinu? (c) Što je vidljivo iz toga što je otac priredio gozbu?

¹⁵ “Kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov, i sažali mu se, i potrčavši zagrli ga i cjeliva ga. A sin mu reče: oče! sagriješih nebu i tebi, i već nijesam dostojan nazvati se sin tvoj. A otac reče slugama svojijem: iznesite najljepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuću na noge. I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo. Jer ovaj moj sin bješe mrtav, i oživje; i izgubljen bješe, i nadje se. I stadoše se veseliti” (Luka 15:20-24).

¹⁷ Kada je otac stigao do svog sina, zagrlio ga je i nježno poljubio. Zatim je svojim robovima zapovjedio da njegovom sinu daju haljinu, prsten i sandale. Ta haljina nije bila tek neki jednostavni odjevni predmet, već je bila ‘najljepša’ — možda se radilo o bogato izvezenoj gornjoj haljini kakva se iznosila nekom uglednom gostu. Budući da nije bio običaj vidjeti da robovi nose prsten i sandale, otac je jasno dao do znanja da se njegov sin ponovno prima kao punopravni član obitelji. No to još nije bilo sve što je otac učinio. Zapovjedio je da se priredi gozba kako bi proslavio povratak svog sina. Sasvim očito, taj čovjek nije oprostio svom sinu preko volje ili samo zato što je osjećao obavezu to učiniti jer mu se sin vratio; on mu je želio oprostiti. To mu je pričinjavalo radost.