Isus tom usporedbom nije opravdavao metode kojima se upravitelj poslužio niti je poticao svoje slušatelje da nepošteno posluju. Što je onda htio poručiti? Svojim je učenicima savjetovao: “Stecite prijatelje nepravednim bogatstvom, da bi vas, kad ono nestane, primili u vječna obitavališta!” (Luka 16:9). Da, želio je da budu mudri i da razmišljaju o budućnosti. Božji sluge, “sinovi svjetla”, moraju mudro koristiti svoja materijalna sredstva imajući na umu vječnu budućnost.

Naime, samo Jehova i njegov Sin mogu primiti ljude u nebesko Kraljevstvo ili u raj na Zemlji koji će postojati pod vlašću tog Kraljevstva. Zato bismo trebali dati sve od sebe da steknemo njihovo prijateljstvo koristeći svoju imovinu za podupiranje Kraljevstva. Budemo li to činili, kad zlato, srebro i druge materijalne vrijednosti propadnu, nećemo se morati brinuti za budućnost jer će nam vječni život biti zajamčen.

Isus je svojim učenicima htio dati do znanja da će se puno tražiti od onih koji žele biti primljeni “u vječna obitavališta”. Ne možemo biti pravi Božji sluge i istovremeno robovati nepravednom, materijalnom, bogatstvu. U zaključku je rekao: “Nijedan sluga ne može robovati dvojici gospodara, jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će jednome biti privržen, a drugoga će prezirati. Ne možete robovati Bogu i bogatstvu” (Luka 16:9, 13).