Jesi li vjeran u svemu?

 1. Kako Jehova pokazuje da je vjeran?

JESI li ikada primijetio što se događa sa sjenom stabla kako dan prolazi? Mijenja se njena veličina i položaj. Ljudska nastojanja i obećanja često su nestalna poput sjene. S druge strane, Jehova Bog ne mijenja se kako vrijeme prolazi. Nazivajući ga ‘Ocem nebeskih svjetlosti’, učenik Jakov kaže: “Kod njega nema promjene okretanja sjene” (Jakov 1:17). Jehova je postojan i pouzdan, čak i što se tiče najmanjih pojedinosti. On je ‘vjeran Bog’ (5. Mojsijeva 32:4).

 2. (a) Zašto trebamo ispitati jesmo li vjerni? (b) Koja ćemo pitanja o vjernosti razmotriti?

² Kako Bog gleda na pouzdanost svojih slugu? Jednako kao što je gledao David, koji je o njima rekao: “Oči su moje obraćene na vjerne na zemlji, da bi sjedjeli sa mnom. Tko hodi putem pravim, taj služi meni” (Psalam 101:6). Da, Jehovu raduje vjernost njegovih slugu. Apostol Pavao je s pravom napisao: ‘Od upravitelja se traži da se svaki pokaže vjernim’ (1. Korinćanima 4:2). Što uključuje vjernost? Na kojim područjima života trebamo biti vjerni? Koje blagoslove dobivamo kad ‘hodimo pravim putem’?

 3. Po čemu se vidi jesmo li vjerni?

³ “Mojsije je kao sluga bio vjeran”, piše u Hebrejima 3:5. Na temelju čega se za proroka Mojsija može reći da je bio vjeran? U vezi s gradnjom i postavljanjem svetog šatora kaže se da je ‘učinio sve kako mu zapovjedi Jehova, sve je tako učinio’ (2. Mojsijeva 40:16). Kao Jehovini sluge vjernost pokazujemo tako da mu poslušno služimo. To svakako podrazumijeva da mu ostanemo odani dok se suočavamo s teškim ispitima vjere ili velikim kušnjama. Međutim, to hoćemo li prebroditi velike kušnje nije jedini pokazatelj naše vjernosti. “Tko je vjeran u najmanjem, vjeran je i u mnogom”, rekao je Isus, “a tko je nepravedan u najmanjem, nepravedan je i u mnogom” (Luka 16:10). Moramo ostati vjerni čak i u naizgled malim stvarima.

4, 5. Što otkrivamo time što smo vjerni “u najmanjem”?

⁴ Iz dva je razloga važno da svaki dan budemo poslušni “u najmanjem”. Prvo, time otkrivamo što mislimo o Jehovinom pravu vladanja. Sjeti se ispita vjernosti koji je stajao pred prvim ljudskim parom, Adamom i Evom. Taj zahtjev za njih uopće nije bio težak. Smjeli su jesti svu hranu u edenskom vrtu osim plodova sa samo jednog drveta — “s drveta od znanja dobra i zla” (1. Mojsijeva 2:16, 17). Da su pokazali vjernost i poslušali tu jednostavnu zapovijed, dokazali bi da podržavaju Jehovinu vlast. Slijedeći Jehovine upute u svom svakodnevnom životu, pokazujemo da podržavamo Jehovino pravo vladanja.

⁵ Drugo, to kako postupamo “u najmanjem” utječe na naše postupanje “u mnogom”, odnosno na to što ćemo učiniti kad se u životu suočimo s većim ispitima vjere. Prisjeti se što se dogodilo Danijelu te trojici vjernih Hebreja, njegovim prijateljima Ananiji, Mizaelu i Azariji. Godine 617. pr. n. e. odvedeni su u izgnanstvo u Babilon. Kad su dovedeni na dvor kralja Nabuhodonozora, bili su mladi, vjerojatno još tinejdžeri. Tamo su dobivali “obrok na dan od jela kraljevskoga i od vina koje on pijaše, da se hrane tri godine a poslije da stoje pred kraljem” (Danijel 1:3-5).

 6. S kojom su se kušnjom Danijel i njegova tri hebrejska prijatelja suočili na babilonskom dvoru?

⁶ Međutim, ishrana koju je odredio babilonski kralj četvorici mladih Hebreja predstavljala je problem. Kraljeva jela sigurno su uključivala hranu zabranjenu Mojsijevim zakonom (5. Mojsijeva 14:3-20). Zaklane životinje možda nisu pravilno iskrvarile, a jedenjem takvog mesa kršilo se Božji Zakon (5. Mojsijeva 12:23-25). Možda se hranu prinosilo idolima, što je bio običaj u babilonskoj religiji prije nego što bi je se pojelo na zajedničkom obroku.

 7. Što su Danijel i njegova tri prijatelja pokazali svojom poslušnošću?

⁷ Dvorani babilonskog kralja sigurno se nisu zamarali tim ograničenjima u prehrani. Međutim, Danijel i njegovi prijatelji u srcu su odlučili da se neće onečistiti hranom zabranjenom Zakonom koji je Bog dao Izraelu. To je bilo pitanje njihove vjernosti Bogu. Zato su zatražili da jedu povrće i piju vodu, što im je i odobreno (Danijel 1:9-14). Odluka te četvorice mladića danas nekima možda djeluje beznačajno. No poslušnošću Bogu pokazali su kakav je njihov stav po pitanju Jehovinog prava vladanja.

 8. (a) S kojim su se velikim ispitom vjernosti suočila trojica Hebreja? (b) Kako je završila kušnja, i što to pokazuje?

⁸ Vjernost u onome što bi se možda moglo smatrati manje važnim pripremila je Danijelova tri prijatelja za veću kušnju. Otvori 3. poglavlje biblijske knjige Danijela i pročitaj kako su se tri Hebreja suočila sa smrtnom kaznom jer nisu željeli obožavati zlatni lik koji je podigao kralj Nabuhodonozor. Kad su bili dovedeni pred kralja, odlučno su rekli: “Evo, Bog naš, kojemu mi služimo, može nas izbaviti iz peći ognjene užarene; i izbaviće nas iz tvojih ruku, kralju. A i da ne bi, znaj, kralju, da bogovima tvojim nećemo služiti niti ćemo se pokloniti zlatnom liku, koji si postavio” (Danijel 3:17, 18). Je li ih Jehova izbavio? Čuvari koji su tri vjerna Hebreja bacili u užarenu peć izgubili su život, dok su njih trojica izašli živi — čak nisu dobili ni najmanju opeklinu! To što su dotad postupali vjerno pomoglo im je da budu vjerni i tokom te teške kušnje. Zar to ne pokazuje koliko je važno biti vjeran u malome?

 9. Što je još Isus rekao u povezanosti s Lukom 16:10?

⁹ Prije nego što je naveo načelo da će onaj tko je vjeran u naizgled malim stvarima biti vjeran i u važnim, Isus je savjetovao svojim slušaocima: “Načinite sebi prijatelje pomoću nepravednog bogatstva, da bi vas, kad ono zataji, primili u vječna obitavališta.” Nakon toga je govorio o vjernosti u najmanjem te rekao: “Stoga, ako se niste pokazali vjernima u vezi s nepravednim bogatstvom, tko će vam povjeriti ono istinsko? (...) Nijedan kućni sluga ne može biti rob dvojici gospodara; jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga prionuti, a drugoga prezirati. Ne možete biti robovi Bogu i Bogatstvu” (Luka 16:9-13).

10. Kako se možemo pokazati vjernima u korištenju “nepravednog bogatstva”?

¹⁰ Kontekst pokazuje da je Isus riječi iz Luke 16:10 izrekao prvenstveno u povezanosti s korištenjem “nepravednog bogatstva”, naših materijalnih sredstava, odnosno imetka. Njih se naziva nepravednima jer materijalnim dobrima — naročito novcem — upravljaju grešni ljudi. Osim toga, želja za stjecanjem bogatstva može dovesti do nepravednih djela. Vjernost pokazujemo mudro koristeći materijalna dobra. Umjesto da ih koristimo u sebične svrhe, trebali bismo ih koristiti za unapređivanje Kraljevstva i pomaganje onima u nevolji. Kad smo vjerni u tom pogledu, postajemo prijatelji Jehove Boga i Isusa Krista, a oni posjeduju “vječna obitavališta”. Oni će nas primiti u njih i dati nam vječni život bilo na nebu bilo u Raju na Zemlji.

11. Zašto ne trebamo oklijevati reći ljudima da primamo priloge za svjetsko djelo Jehovinih svjedoka?

¹¹ Razmisli i o tome što omogućujemo ljudima kojima damo Bibliju ili biblijsku literaturu dok objavljujemo poruku o Kraljevstvu te im objasnimo da primamo priloge za djelo koje Jehovin narod vrši diljem svijeta. Zar im time ne omogućujemo da mudro koriste svoja materijalna sredstva? Premda se Luka 16:10 prvenstveno odnosi na korištenje materijalnih sredstava, načelo iz tog retka odnosi se i na druga područja života.

12, 13. Na kojim područjima možemo pokazati da smo pošteni?

¹² Apostol Pavao je napisao: ‘Uvjereni smo da imamo poštenu savjest, jer se u svemu želimo pošteno vladati’ (Hebrejima 13:18). Izraz “u svemu” svakako uključuje sve što je povezano s novčanim sredstvima. Mi vraćamo dugove te plaćamo poreze na vrijeme i pošteno. Zašto? Zbog svoje savjesti, a prije svega zbog ljubavi prema Bogu te iz poslušnosti njegovim zapovijedima (Rimljanima 13:5, 6). Što učinimo kad nađemo nešto što nije naše? Nastojimo to vratiti pravom vlasniku. Kakvo samo dobro svjedočanstvo dajemo kad kažemo što nas je potaknulo da osobi vratimo ono što je izgubila!

¹³ Biti vjeran i pošten u svemu uključuje i poštenje na radnom mjestu. Tako skrećemo pažnju na Boga kojeg zastupamo. Mi ne “krademo” vrijeme tako da ljenčarimo. Umjesto toga, mi radimo naporno, kao Jehovi (Efežanima 4:28; Kološanima 3:23). Procijenjeno je da u jednoj europskoj zemlji trećina zaposlenika vara kad od liječnika zatraži bolovanje. Pravi Božji sluge ne izmišljaju izgovore samo da ne bi išli na posao. Katkad Jehovini svjedoci dobiju promaknuće jer poslodavci vide da su pošteni i marljivi radnici (Priče Salamunove 10:4).

14, 15. Navedi neke načine na koje možemo pokazivati vjernost u službi propovijedanja.

¹⁴ Kako pokazujemo vjernost u službi koja nam je povjerena? “Uvijek prinosimo Bogu žrtvu hvale”, kaže Biblija, “to jest plod usana koje daju javnu izjavu za njegovo ime!” (Hebrejima 13:15). Najbolji način kako pokazivati vjernost u službi propovijedanja jest da redovito sudjelujemo u njoj. Zar ćemo dozvoliti da prođe mjesec, a da nismo svjedočili o Jehovi i njegovom naumu? Redovito sudjelovanje u službi propovijedanja ujedno nam pomaže da budemo vještiji i djelotvorniji propovjednici.

¹⁵ Još jedan dobar način kako pokazivati vjernost u službi propovijedanja jest primjena prijedloga iz Kule stražare i Naše službe za Kraljevstvo. Zar ne uviđamo da je naša služba uspješnija kad pripremimo i koristimo dobivene prezentacije ili one koje su prikladne za naše područje? Kad naiđemo na nekoga tko je zainteresiran za poruku o Kraljevstvu, da li što prije izvršimo ponovni posjet? A što je s biblijskim studijima koje smo možda započeli sa zainteresiranim ljudima? Da li ih vodimo savjesno i redovito? Ako se dokažemo vjernima u službi, možemo spasiti život sebi i onima koji nas slušaju (1. Timoteju 4:15, 16).

16, 17. Na koje načine možemo pokazati da smo odijeljeni od svijeta?

¹⁶ U molitvi Bogu Isus je o svojim sljedbenicima rekao: “Ja sam im dao tvoju riječ, a svijet ih je zamrzio, jer nisu dio svijeta, kao što ni ja nisam dio svijeta. Ne molim te da ih uzmeš iz svijeta, nego da ih čuvaš zbog zloga. Oni nisu dio svijeta, kao što ni ja nisam dio svijeta” (Ivan 17:14-16). Vjerojatno smo odlučni ostati odijeljeni od svijeta u velikim pitanjima, kao što su neutralnost, vjerski blagdani i običaji te nemoral. No što je s manjim stvarima? Utječe li možda svijet na nas, a da toga nismo ni svjesni? Naprimjer, ako ne pazimo, lako se može desiti da se počnemo odijevati nedolično i nepristojno. Vjernost zahtijeva da budemo ‘skromni i zdravih misli’ što se tiče odjeće i cjelokupnog izgleda (1. Timoteju 2:9, 10). Da, “nikako ni u čemu ne dajemo povoda za spoticanje, da se našoj službi ne bi pronašla zamjerka; nego se u svemu preporučujemo kao Božji sluge” (2. Korinćanima 6:3, 4).

¹⁷ Zato što želimo slaviti Jehovu, za skupštinske sastanke odijevamo se na dostojanstven način. Isto je i kad se sastajemo na velikim skupovima kao što su sastanci pokrajine i kongresi. Naša odjeća treba biti prikladna i pristojna. To služi kao svjedočanstvo onima koji nas promatraju. Čak i anđeli primjećuju što radimo, kao što je bilo i u slučaju Pavla i njegovih sukršćana (1. Korinćanima 4:9). Ustvari, uvijek trebamo biti prikladno odjeveni. Nekima vjernost u vezi s odijevanjem može izgledati manje važnom, no u Božjim očima to je itekako važno.

18, 19. Koji blagoslovi usljeđuju zbog vjernosti?

¹⁸ Za prave se kršćane kaže da su “dobri upravitelji Božje nezaslužene dobrohotnosti koja se izražava na razne načine”. Kao takvi, ‘ovisni su o snazi koju daje Bog’ (1. Petrova 4:10, 11). Osim toga, kao upraviteljima povjereno nam je nešto što zapravo ne pripada nama osobno, a to su izrazi Božje nezaslužene dobrote, među koje spada i služba. Da smo dobri upravitelji dokazujemo tako što se oslanjamo na snagu koju daje Bog, ‘snagu koja nadilazi uobičajenu’ (2. Korinćanima 4:7). Tako postajemo spremniji suočiti se sa svim kušnjama koje nas mogu čekati u budućnosti.

¹⁹ Psalmist je pjevao: “Ljubite Jehovu, svi koji ste mu vjerni! Jehova čuva vjerne” (Psalam 31:23, NS). Pokažimo se vjernima, potpuno uvjereni da je Jehova “Spasitelj svih vrsta ljudi, posebno onih koji su vjerni”! (1. Timoteju 4:10).