Zašto trebamo pokazivati zahvalnost?

JESI li nekada neočekivano primio pisamce s izrazima zahvalnosti? To te sigurno jako obradovalo. Uostalom, želja da nas drugi cijene i poštuju posve je prirodna (Matej 25:19-23).

Zahvala zbližava osobu koja je daje i onu koja je prima. Osim toga, osoba koja pokazuje zahvalnost i cijenjenje oponaša Isusa Krista koji je uvijek zapažao dobra djela drugih (Marko 14:3-9; Luka 21:1-4).

Nažalost, ljudi sve rjeđe izražavaju zahvalnost. Biblija je prorekla da će “u posljednjim danima” ljudi biti nezahvalni (2. Timoteju 3:1, 2). Ako nismo oprezni, moglo bi se dogoditi da nezahvalnost koja nas okružuje uguši našu zahvalnost i spriječi nas da je izrazimo.

Što roditelji mogu poduzeti kako bi poučili svoju djecu da izražavaju zahvalnost i cijenjenje? Kome bismo trebali izraziti zahvalnost? Zašto bismo trebali biti zahvalni čak i onda kad drugi nisu?

Roditelji naporno rade kako bi zbrinuli svoju djecu. No ponekad imaju osjećaj da se njihov trud ne cijeni dovoljno. Što mogu učiniti da se to promijeni? Navest ćemo tri stvari koje im u tome mogu pomoći.

(1) Primjer. Dobar je primjer i u ovom slučaju vrlo djelotvoran. U Bibliji se spominje jedna marljiva majka iz starog Izraela. O njoj se kaže: “Djeca njezina hvale je.” Od koga su njena djeca naučila izraziti cijenjenje za sve ono što je radila za njih? Nastavak retka daje nam naslutiti odgovor na to pitanje. Ondje stoji: “I muž njezin hvali je” (Mudre izreke 31:28, New Century Version). Ako otac i majka imaju običaj pohvaliti jedno drugo, time poučavaju djecu da izražavanjem zahvalnosti mogu nekoga obradovati, da tako mogu ojačati obiteljske odnose i dokazati da su zrele osobe.

Stephen ima dvije kćeri. On kaže: “Nastojao sam svojim kćerima pružiti dobar primjer tako što sam ženi uvijek zahvalio za ukusan obrok.” Kako je to djelovalo na njih? “Moje su kćeri to primijetile i to im je pomoglo da nauče izražavati zahvalnost”, kaže Stephen. Imaš li običaj svom bračnom partneru reći “hvala” kad napravi neki svakodnevni kućanski posao koji je lako previdjeti? Imaš li naviku zahvaliti svojoj djeci i kad naprave samo ono što se očekuje od njih?

(2) Pouka. Zahvalnost možemo usporediti s cvijećem. Kao što cvijeće neće cvjetati ako ga ne njegujemo, tako ni naša zahvalnost neće doći do izražaja ako je ne razvijamo. Kako roditelji mogu pomoći djeci da budu zahvalna i da to nauče pokazivati? Mudri kralj Salamun dao je u vezi s tim jako dobar savjet: “Pravednikovo srce promišlja što će odgovoriti” (Mudre izreke 15:28).

Roditelji, možete li poučiti svoju djecu da razmišljaju o tome kolika se velikodušnost i koliki trud kriju iza svakog poklona koji dobiju? Moglo bi se reći da je takvo razmišljanje plodno tlo na kojem raste zahvalnost. Marija je odgojila troje djece. Ona kaže: “Roditelji se trebaju potruditi kako bi objasnili svojoj djeci što sve uključuje darivanje. Kad ti netko nešto pokloni, znači da je mislio na tebe i da ti želi pokazati koliko mu značiš. Vjerujem da se isplati odvojiti vrijeme kako bi se to objasnilo djeci.” Takvi razgovori pomažu djeci da nauče ne samo što trebaju reći u znak zahvalnosti nego i zašto to trebaju učiniti.

Razboriti roditelji pomoći će svojoj djeci da ne misle kako zaslužuju sve ono što dobivaju, nego da za to trebaju biti zahvalna.b Savjet iz Mudrih izreka 29:21, koji govori o tome kako postupati sa slugama, može se jednako tako primijeniti na odgoj djece: “Ako tko mazi slugu svojega od mladosti njegove, on će kasnije postati nezahvalan.”

Kako se i jako malu djecu može poučiti da izražavaju zahvalnost? Linda, koja ima troje djece, o tome kaže: “Suprug i ja uključili smo djecu u pisanje zahvalnih pisama tako što smo im dali da nešto nacrtaju ili da se jednostavno potpišu.” Istina, crteži možda neće biti najvještije nacrtani, a rukopis najčitkiji, no djeca će na taj način naučiti nešto jako važno.

(3) Upornost. Svi smo po prirodi skloni sebičnosti i zbog toga možda ne pokazujemo zahvalnost u dovoljnoj mjeri (1. Mojsijeva 8:21; Matej 15:19). No Biblija savjetuje Božje sluge: ‘Trebate se obnavljati u sili koja pokreće vaš um i obući novu osobnost koja je stvorena po Božjoj volji’ (Efežanima 4:23, 24).

Međutim, roditelji dobro znaju da nije jednostavno pomagati djeci “obući novu osobnost”. Stephen, kojeg smo već spomenuli, kaže: “Činilo nam se da naše kćeri nikada neće naučiti reći ‘hvala’, a da ih na to ne moramo podsjećati.” No Stephen i njegova supruga nisu odustali. On dalje kaže: “Bili smo uporni, pa su naše kćeri shvatile koliko je to važno. Sada smo ponosni na njih jer drugima spremno izražavaju zahvalnost.”

Možda nismo nezahvalne osobe, ali ipak zaboravimo reći “hvala”. Je li baš toliko važno izraziti zahvalnost? Nije li dovoljno to što je osjećamo? Da bismo odgovorili na ta pitanja, razmotrimo jedan događaj iz Isusovog života.

Dok je putovao u Jeruzalem, Isus je sreo deset gubavaca. Biblija kaže: “I povikali su: ‘Isuse, Učitelju, smiluj nam se!’ Kad ih je ugledao, rekao im je: ‘Idite i pokažite se svećenicima!’ I dok su odlazili, očistili su se. A jedan od njih, vidjevši da je izliječen, vratio se slaveći Boga na sav glas. I pao je ničice pred noge Isusove i zahvalio mu. A bio je Samarićanin” (Luka 17:11-16).

Je li Isus smatrao nevažnim to što mu ostala devetorica nisu zahvalila za izlječenje? U izvještaju dalje stoji: “Tada je Isus rekao: ‘Nije li ih se očistilo deset? Gdje je onda ostalih devet? Zar se nijedan od njih nije vratio da bi dao slavu Bogu, osim ovog čovjeka iz drugog naroda?’” (Luka 17:17, 18).

Ostala devetorica gubavaca nisu bili loši ljudi. Prije svog izlječenja jasno su rekli da vjeruju u Isusa i spremno ga poslušali kad im je rekao da odu u Jeruzalem i pokažu se svećenicima. Iako su nesumnjivo jako cijenili Isusovu dobrotu koju je pokazao izliječivši ih, nisu mu zahvalili za to. Time su ga razočarali. A kako je s nama? Jesmo li spremni odmah zahvaliti nekome tko je dobar prema nama ili mu pokazati zahvalnost na neki drugi prikladan način?

Biblija kaže da ljubav “nije nepristojna, ne traži svoje” (1. Korinćanima 13:5, Jeruzalemska Biblija). Stoga se može reći da se iskrenim izražavanjem zahvalnosti ne pokazuje samo pristojnost nego i ljubav. Iz događaja s gubavcima možemo naučiti da svi koji žele ugoditi Kristu trebaju izražavati takvu ljubav i zahvalnost svima, bez obzira na njihovu nacionalnu, rasnu ili vjersku pripadnost.

Upitaj se: “Kad sam posljednji put zahvalio nekome na poslu, u školi, kod liječnika, u susjedstvu, u trgovini ili negdje drugdje?” Pokušaj dan-dva bilježiti koliko si puta rekao “hvala” ili na neki drugi način izrazio zahvalnost. Tako ćeš lakše vidjeti kako se možeš u tome poboljšati.

Naravno, Jehova Bog zaslužuje našu zahvalnost više od ikoga drugog. Od njega dolazi “svaki dobar dar i svaki savršen poklon” (Jakov 1:17). Kad si posljednji put od srca zahvalio Bogu za nešto što je učinio za tebe? (1. Solunjanima 5:17, 18).

Međutim, moglo bi se dogoditi da nama drugi ne zahvale kad učinimo nešto za njih. Zašto je ipak dobro da izražavamo zahvalnost iako to drugi ne čine? Spomenimo samo jedan razlog.

Činimo li dobro nezahvalnim ljudima, oponašamo svog milostivog Stvoritelja, Jehovu Boga. Premda mnogi ne cijene ljubav koju im Jehova pokazuje, on im i dalje čini dobro (Rimljanima 5:8; 1. Ivanova 4:9, 10). “On daje da sunce njegovo izlazi zlima i dobrima i da kiša pada pravednima i nepravednima.” Budemo li izražavali zahvalnost drugima usprkos nezahvalnosti koja nas okružuje, pokazat ćemo da smo “sinovi Oca svojega koji je na nebesima” (Matej 5:45).