108. POGLAVLJE
Nisu ga uspjeli uhvatiti u zamku
MATEJ 22:15-40 MARKO 12:13-34 LUKA 20:20-40
CARU CAREVO
HOĆE LI SE USKRSNULI ŽENITI I UDAVATI?
DVIJE NAJVEĆE ZAPOVIJEDI
Isusovi neprijatelji bili su bijesni jer je pomoću nekoliko usporedbi razotkrio njihovu zloću. Zato su skovali plan da ga namame u zamku. Farizeji su platili svojim učenicima da ga pokušaju navesti da kaže nešto zbog čega bi ga mogli izručiti rimskom upravitelju (Luka 6:7).
“Učitelju”, rekli su mu, “znamo da ispravno govoriš i učiš te da nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjem. Je li nam dopušteno plaćati porez caru ili nije?” (Luka 20:21, 22). Isus se nije dao zavarati njihovim laskavim riječima iza kojih se krilo podmuklo licemjerje. Dobro je znao da bi bio proglašen krivim za pobunu protiv Rima kad bi im rekao da nisu dužni plaćati porez. S druge strane, da im je izravno rekao da trebaju plaćati porez, narod bi to mogao krivo shvatiti i okrenuti se protiv njega jer su bili kivni na rimski jaram. Što im je odgovorio?
“Zašto me iskušavate, licemjeri?” upitao ih je. “Pokažite mi porezni novac!” I donijeli su mu denar. A on im je rekao: “Čiji je ovo lik i natpis?” Odgovorili su: “Carev.” Tada im je rekao: “Vratite dakle caru carevo, a Bogu Božje!” (Matej 22:18-21).
Kad su čuli kako im je mudro odgovorio, bili su zadivljeni. Ne znajući što bi mu odvratili, otišli su. No dan još nije bio gotov i oni nisu odustali od svojih podlih namjera. Vidjevši da farizeji nisu ništa postigli, vođe jedne druge vjerske sljedbe odlučili su pristupiti Isusu.
Saduceji, koji nisu vjerovali u uskrsnuće, postavili su mu pitanje o uskrsnuću i djeverskom braku. Rekli su mu: “Učitelju, Mojsije je rekao: ‘Ako tko umre bez djece, neka se brat njegov oženi ženom njegovom i podigne potomstvo bratu svojemu.’ Tako je kod nas bilo sedmero braće. Prvi se oženio i umro, a kako nije imao potomstva, ostavio je ženu svoju bratu svojemu. Tako je bilo i s drugim i s trećim, sve do sedmoga. Posljednja od svih umrla je žena. Dakle, kojem će od te sedmorice o uskrsnuću ona biti žena? Jer svi su je imali” (Matej 22:24-28).
Osvrćući se na Mojsijeve spise, koje su saduceji priznavali, Isus je odgovorio: “Niste li u zabludi zbog toga što ne poznate ni Pisma ni Božju moć? Jer kad ustanu iz mrtvih, neće se ženiti niti udavati, nego će biti kao anđeli na nebesima. A o mrtvima, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj, u zapisu o grmu, kako mu je Bog rekao: ‘Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev’? A on nije Bog mrtvih, nego živih. U velikoj ste zabludi” (Marko 12:24-27; 2. Mojsijeva 3:1-6). Njegov je odgovor ostavio snažan dojam na mnoštvo koje ga je slušalo.
Budući da je Isus ušutkao i farizeje i saduceje, oni su se udružili i zajedno mu pristupili kako bi ga ponovno iskušali. Jedan ga je pismoznanac upitao: “Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?” (Matej 22:36).
Isus je odgovorio: “Prva je: ‘Čuj, Izraele, Jehova, Bog naš, jedan je Jehova, i ljubi Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim i svom snagom svojom!’ Druga je ova: ‘Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe!’ Nema druge zapovijedi veće od ovih” (Marko 12:29-31).
Kad je čuo što je odgovorio, pismoznanac se složio: “Učitelju, dobro je i istinito što si rekao: ‘On je jedan i nema drugoga osim njega.’ I ljubiti ga svim srcem i svim razumom i svom snagom i ljubiti bližnjega kao samoga sebe vrijedi mnogo više od svih paljenica i drugih žrtava.” Vidjevši da je pametno odgovorio, Isus mu je rekao: “Nisi daleko od kraljevstva Božjeg” (Marko 12:32-34).
Tako je Isus već tri dana (od 9. do 11. nisana) poučavao u hramu. Neki su ga, poput spomenutog pismoznanca, s užitkom slušali. Ali ne i vjerski vođe, koji ga se više nisu usudili išta pitati.