Vodiš li djelotvorne razgovore na temelju Pisma?

“Pavao, po svom običaju, uđe onamo te je tri subote raspravljao s njima na temelju Pisama” (DJELA APOSTOLSKA 17:2, ST).

 1. Zašto je Biblija za nas dragocjena?

KAKO li je dragocjena Riječ Božja! Ona odgovara na važna pitanja, na koja ne možemo nigdje drugdje naći odgovor. Biblija ne sadrži jednostavno bilo kakvo gledište o životu; ona sadrži istinu. Jehova nam kroz svoju Riječ daje na znanje što on traži od nas, a svi su njegovi zahtjevi za naše dobro (Psalam 19:7-11; Izaija 48:17).

 2. a) Kako možemo ljudima kojima svjedočimo, izričito ukazivati na izvor naše vijesti? b) Koja pitanja moramo osobno odvagnuti?

² Budući da su Jehovini svjedoci uvjereni da Biblija uistinu potječe od Boga, te da njen sadržaj ima moć usmjeriti ljude na dobro, oni revno upoznavaju druge s njenim sadržajem (Jevrejima 4:12). Želja im je da prilikom javnog svjedočenja predoče ljudima kako vijest koju oni objavljuju ne potječe od njih, nego iz Božje vlastite Riječi. Stoga upotrebljavaju Bibliju čitajući drugima direktno iz nje, kada god im je to moguće. Da li ti osobno upotrebljavaš Bibliju na taj način? Možeš li s iskrenim ljudima na temelju Biblije voditi razgovore, koji će im pomoći razumjeti i uvažiti u njoj sadržane nauke? (2. Timoteju 2:15).

 3, 4. a) Kako je u Jeremijino vrijeme bila istaknuta važnost da se govori Božja vlastita riječ? b) Na koga ili na što želimo ukazivati ljudima koje poučavamo?

³ U vrijeme proroka Jeremije bilo je naglašeno koliko je važno umjesto osobnog mišljenja posredovati ljudima ono što Bog kaže. To je povjesno razdoblje od proročanskog značaja za naše vrijeme. Većina proroka u Jeruzalemu davala je svoja objašnjenja, koja su prema njihovu mišljenju, odgovarala ljudima, ali oni nisu lojalno objavljivali Jehovinu riječ. Jehova je rekao za takove: “Objavljuju viđenja srca svoga, a ne što dolazi iz usta Jahvinih”. Zatim je izričito dodao: “A u koga je riječ moja, neka po istini objavljuje riječ moju” (Jeremija 23:16-28, ST).

⁴ Jeremija je ‘po istini objavljivao riječ Jehovinu’. I mi se moramo osjećati obaveznima tijesno se držati Pisma dok poučavamo druge. Mi ne želimo da ljudi postanu našim učenicima. Želja nam je da oni postanu obožavateljima Jehove, da hodaju stopama Isusa Krista i da cijene organizaciju preko koje Jehova vodi danas svoje sluge. (Usporedi 1. Korinćanima 1:11-13; 3:5-7.)

 5. Kako izvještaj iz Ivana 7:16-18 daje vodstvo a) za starješine, b) za sve koji sudjeluju u službi propovijedanja?

⁵ Isus je rekao: “Moja nauka nije od mene, nego od onoga koji me je poslao. Ako tko htjedne vršiti volju NJEGOVU, znat će da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe. Tko govori sam od sebe taj traži svoju vlastitu slavu” (Ivan 7:16-18, ST), Čak je savršeni sin Božji savjesno izbjegavao da govori sam od sebe. Koliko to više moramo mi izbjegavati! Stoga je starješinama dano odgovarajuće upozorenje da ‘se čvrsto drže pouzdane riječi što se tiče umijeća poučavanja’ (Titu 1:9, NS). Koliko li je također odgovarajući savjet iz 2. Timoteju 4:2: “Propovijedaj Riječ”! Mi se čvrsto držimo tog mjerila bilo unutar skupštine, bilo dok razgovaramo s ljudima u službi propovijedanja.

 6. Što je obično potrebno osim samo čitanja stihova/redaka iz Biblije? Objasni.

⁶ To ne znači da jednostavno samo pročitamo citate iz Biblije i da potom ne kažemo ništa više. Da bi ljudi mogli razumjeti puno značenje teksta važno je da shvate njegovu primjenu. Bilo je tako i u slučaju uškopljenika o kojem se govori u Djelima apostolskim 8:26-38. Taj je čovjek čitao proročanstvo Izaije, ali nije razumio što ono znači. No, čim je bilo odgovoreno na njegovo pitanje, kad je shvatio značenje pročitanoga i razumio kako se to odnosi na njega osobno, postao je kršćaninom. I danas moramo na sličan način pomagati tražiteljima istine, pazeći uvijek na to da ispravno rukujemo riječju istine.

Kako se Isus služio Pismima

 7. Čiji primjer nam može posebno pomoći da poboljšamo svoju sposobnost razlučivanja na temelju Pisma?

⁷ Isus je dao najbolji primjer što se tiče djelotvorne upotrebe Pisama (Matej 7:28, 29; Ivan 7:45, 46). Ako istražimo njegov način poučavanja, poboljšat ćemo svoju sposobnost vođenja razgovora na temelju Pisma. Razmotrimo slijedeće primjere:

 8. a) Koje je pitanje postavio Isusu “neki učitelj Zakona”? b) Kako je postupio Isus u vezi s tim pitanjem i zašto?

⁸ U 10. poglavlju evađelja po Luki u recima 25-28 čitamo o “nekom učitelju Zakona”, koji je želio iskušati Isusa, pa ga je upitao: “Učitelju, što moram učiniti da baštinim život vječni?” Što bi ti na to odgovorio? Kako je postupio Isus? On je bez daljnjega mogao direktno odgovoriti na to pitanje, no shvatio je da je taj čovjek već usvojio određeno stajalište u toj stvari. Stoga ga je Isus upitao kako bi on odgovorio na to pitanje, rekavši: “Što stoji pisano u ZAKONU? Što ti tamo čitaš?” Čovjek je rekao: “‘Ljubi Gospodina (Jehovu) Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svom pameću svojom’ a ‘svoga bližnjega kao samoga sebe!’” (ST). Potom mu je Isus rekao: “Pravo si odgovorio”, a zatim je Isus djelomično naveo 3. Mojsijevu 18:5, dodavši: “To vrši pa ćeš živjeti!’” Jednom je drugom prilikom Isus citirao obje zapovijedi čak kao odgovor na pitanje (Marko 12:28-31). Ali, u ovom je slučaju čovjek s kojim je razgovarao poznavao Mojsijev zakon, pa je očito želio utvrditi je li Isus suglasan s onime što je on naučio. Isus je pružio čovjeku zadovoljstvo da sam odgovori.

 9. a) Što je učinio Isus da bi pomogao čovjeku shvatiti smisao citiranih redaka iz Pisma? b) Zašto je ta metoda bila djelotvorna?

⁹ No, taj čovjek nije shvatio puno značenje biblijskih misli koje je citirao. Ali, “želeći se pokazati pravednim zapita Isusa: ‘Tko je onda moj bližnji?’”. Odgovarajući na to pitanje Isus nije nastavio citirati Bibliju. Niti je dao samo definiciju, kojoj bi čovjek mogao prigovoriti. Umjesto toga upotrijebio je predodžbu — odličnu predodžbu koja je uistinu odgovarala potrebama tog čovjeka i pomogla mu da razmišlja o značenju Pisma. Isus je pričao o nekom Samarjaninu koji je bio spreman pomoći. On je priskočio u pomoć jednom opljačkanom i pretučenom putniku, dok svećenik i levit nisu tako postupili. Ova je usporedba pomogla čovjeku da kao nikada ranije shvati značenje izraza “bližnji”; cilj je bio dostići njegovo srce. Na kraju je Isus postavio jedno pitanje kako bi se uvjerio je li čovjek ispravno razumio stvar, a zatim ga je naveo da to o čemu je bilo govora primijeni u svom životu (Luka 10:29-37, ST).

10. a) Što učimo iz tog primjera poučavanja? b) Kako možemo neke od tih točaka koristiti u službi propovijedanja, upotrebljavajući Biblijske govorne teme?

¹⁰ Što možemo mi naučiti iz ovog primjera? Jesi li shvatio sljedeće? 1) Odgovarajući na uvodno pitanje ovog čovjeka, Isus je obratio pažnju na Pisma. 2) Isus je pozvao čovjeka da se sam izjasni, a zatim ga je srdačno pohvalio za dobar odgovor. 3) Kao što proizlazi iz 28. retka, Isus je utvrdio da u žarištu ostaje veza između pitanja i biblijskih citata. 4) Poslužio se usporedbom koja je dirnula srce, kako bi se uvjerio je li čovjek shvatio stvarno značenje odgovora. Budemo li slijedili taj primjer i mi ćemo biti sposobni voditi s drugima djelotvorne razgovore na temelju Biblije.

“Učitelju, dobro si kazao”

11. a) Kad su Isusu saduceji postavili pitanje o braku, a u vezi s uskrsnućem, koji im je odgovarajući odgovor dao? b) Zašto nije ostao pri tome?

¹¹ U 20. poglavlju evanđelja po Luki, u recima 27-40, zabilježen je jedan drugi istaknuti primjer djelotvorne upotrebe Riječi Božje. Neki su se saduceji obratili Isusu jednim pitanjem. Opisali su mu situaciju, koja je prema njihovu mišljenju pokazivala koliko je ludo vjerovati u uskrsnuće mrtvih. Izvijestili su ga o jednoj ženi koja se sedam puta udavala. “Komu će od njih pripasti ta žena o uskrsnuću?” upitali su. Oni izgleda uopće nisu računali na odgovor koji im je Isus dao. Očito nisu još nikada razmatrali mogućnost da se uskrsnuli neće ženiti, nego da će u tom pogledu biti poput anđela. Ipak, bilo je više potrebno da bi ih odgovor uvjerio.

12. a) Da bi Isus podupro nadu u uskrsnuće, koji je zaključak izveo? b) Zašto je to bilo posebno prikladno za saduceje?

¹² Isus je shvatio da stvarni problem leži u tome što saduceji ne vjeruju u uskrsnuće. Stoga im je svratio osobitu pažnju baš na to. Njegov je argument potjecao iz Mojsijevih knjiga — iz 2. Mojsijeve 3:6 — u koje su saduceji navodno vjerovali. Zaključio je: “A da će mrtvi uskrsnuti, to i Mojsije kaza na mjestu ‘o grmu’, u kojem naziva Gospodina (Jehovu, NS) ‘Bogom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim’” (ST). No, jesu li saduceji mogli razumjeti da te riječi ukazuju na uskrsnuće? Da, ali tek nakon što je Isus dodao: “A Bog nije Bog mrtvih, nego živih, jer za nj svi žive”. To je bilo jasno. Beživotni predmeti, također i ljudi mogu imati Stvoritelja, ali samo živi ljudi mogu imati Boga, nekoga kome pripada njihovo predanje i obožavanje. Da su Abraham, Izak i Jakov umrli i bili pokopani bez daljnjeg izgleda na život, Jehova bi možda bio rekao Mojsiju: “Ja sam bio njihov Bog.” Ali, on nije tako rekao. Stoga nije čudo da su neki učitelji zakona nakon što im je Isus dokazivao na temelju Pisama, rekli: “Učitelju, dobro si kazao.”

13. Koje nam mjere mogu pomoći razvijati sposobnost razgovarati s drugima na temelju Pisma? Objasni zašto smatraš sve to važnim.

¹³ Kako možeš steći ili dalje razvijati sposobnost da na taj način vodiš razgovore na temelju Pisma? Za to je potrebno sljedeće: 1) Ti moraš dobro poznavati Pismo. Redovitost u osobnom studiju i u posjećivanju sastanaka važan je činilac u postizanju te spoznaje. 2) Uzmi si vremena za razmišljanje, istražujući naučeno s različitih stajališta i razvijajući cijenjenje za to. 3) Kad proučavaš traži ne samo objašnjenje citata, nego i biblijske razloge za takvo objašnjenje. Zabilježi si to pored teksta kojeg želiš objasniti. 4) Razmišljaj kako bi biblijske misli mogao objasniti različitim vrstama ljudi. 5) Razmišljaj o tome kako bi mogao predočiti određene točke. Sve je to važno, ako želimo razvijati sposobnost razgovarati s drugima na temelju Pisma.

Razgovore prilagoditi slušateljima

14. Na koja spomena vrijedna gledišta Pavlove metode poučavanja ukazuje izvještaj iz Djela apostolskih 17:2, 3?

¹⁴ I apostol Pavao je bio istaknuti učitelj, od kojega možemo puno naučiti. Neko je vrijeme s njime putovao liječnik Luka, stoga zavređuje pažnju njegov opis Pavlova putovanja. On izvještava: “Stigoše u Solun, gdje su Židovi imali sinagogu. Pavao, po svom običaju, uđe onamo te je tri subote raspravljao (razgovarao, NS) s njima na temelju Pisama, tumačeći i dokazujući kako je trebalo da Mesija trpi i uskrsne od mrtvih. ‘A taj Mesija — govorio je — jest Isus koga vam ja navješćujem’”. I što je bilo rezultat toga? Jehova je blagoslovio Pavlov trud. “I neki se od njih uvjeriše ...; isto tako i veliko mnoštvo Grka — priznavalaca pravoga Boga — i priličan broj uglednih žena.” Posebnu pažnju zavređuje metoda poučavanja kojom se služio Pavao; on se nije ograničio samo na to da pročita biblijske citate; razgovarao je sa slušaocima na temelju tog teksta prilagođavajući se njima. On im nije jednostavno samo pričao dobru vijest, nego ju je i objašnjavao, iznoseći dokaze iz nadahnute Riječi Božje (Djela apostolska 17:1-4, ST). Razmotrimo dva primjera Pavlove metode poučavanja:

15. a) Kako je Pavao nastojao stvoriti zajednički temelj, dok je govorio židovskim slušateljima u Antiohiji u Pizidiji? b) Zašto i mi mislimo da je stvaranje zajedničkog temelja važno u našem djelu svjedočenja?

¹⁵ U Djelima apostolskim 13:16-41 zabilježen je govor kojeg je Pavao održao pred židovskim slušateljstvom u Antiohiji u Pizidiji. Najprije se potrudio da stvori zajednički temelj. (Vidi retke 16, 17.) Zašto je to učinio? Zato jer im je trebalo pomoći da spremno razmišljaju o temi o kojoj im je želio govoriti. On im se nije predstavio kao pripadnik kršćanske skupštine, koji im želi posredovati vijest o Isusu Kristu. Budući da je razgovarao sa Židovima uzeo je u obzir njihov način razmišljanja. Uzeo je u obzir da su njegovi slušatelji bile osobe, koje su se bojale Boga, dajući im razumjeti da su većina od njih po rođenju Hebreji, kao i on sam. Osim toga, dao im je pregled značajnog razdoblja povijesti izraelskog naroda. Ali, kako se pridržavao zajedničkog temelja dok je govorio o Isusu Kristu?

16. Kako se Pavao pridržavao zajedničkog temelja, dok je govorio Židovima o Isusu?

¹⁶ Pavao je predstavio Isusa kao Davidovog potomka, kao onoga čiji je identitet utvrdio Ivan Krstitelj, koga je narod u općenitom smatrao Božjim prorokom (Djela apostolska 13:22-25; Luka 20:4-6). Ali, Pavao nije previdio da je njegovim slušateljima bilo poznato da su židovski vođe odbacili Isusa, pa je stoga počeo razgovarati baš o toj stvari. Čak je objasnio činjenicu da odbacivanje Isusa i pogubljenje predstavlja ispunjenje proročanstva (Djela apostolska 13:27-29). Ukazao je da je Bog potom djelovao u Isusovu korist, uskrsnuvši ga iz mrtvih, te da je među Židovima bilo svjedoka činjenice Isusova uskrsnuća (Djela apostolska 13:30, 31). Pavao je predobro znao da mnogi to jedva prihvaćaju, stoga je objasnio da je ovo o čemu govori “radosna vijest da je obećanje dano našim ocima”. Za potvrdu istinitosti toga citirao je prvo Psalam 2:7, zatim Izaiju 55:3, i konačno Psalam 16:10. Dokazivao je na temelju zadnjeg od spomenutih citata, pokazujući da se nije mogao ispuniti na Davidu, jer je on “ugledao trulež”. Stoga se morao odnositi na onoga koji “nije ugledao truleži”, jer ga je Bog uskrsnuo iz mrtvih (Djela apostolska 13:32-37). Nakon što je objasnio ovu točku, Pavao izgovara potičuće zaključne riječi. On je znao da je za ljude od životne važnosti da ozbiljno shvate sve što su čuli. Mnogi su povoljno reagirali na to (Djela apostolska 13:38-43).

17. a) Zašto je Pavao u Ateni iznosio istinu na jedan drugi način? b) Što mi učimo iz njegova načina postupanja u toj prilici?

¹⁷ Kada je Pavao jednom drugom prilikom govorio nežidovskim slušateljima, primjenjivao je slične metode poučavanja. Stoga je svoje izlaganje na areopagu (Atena, Grčka) prilagodio okolnostima i načinu razmišljanja Atenjana. Da bi stvorio zajednički temelj, pohvalio ih je za njihovu pobožnost. Govorio je o jednom oltaru u gradu na kojem je pisalo: “Bogu nepoznatome”. To je Bog, objasnio je Pavao, kojeg im on javlja (Djela apostolska 17:22, 23). Na kraju je objasnio neke dijelove nadahnutih Pisama, iskoristivši to kao temelj za razgovor s njima. Budući da je Pavao poznavao i grčku literaturu mogao je citirati i njihove pjesnike, doduše, ne kao mjerodavni autoritet, nego da bi im pokazao kako određene točke koje on spominje nalaze priznanje i u njihovoj literaturi. Rezultat toga bio je da su neki postali vjernici (Djela apostolska 17:24-31, 34).

18. Što nam može pomoći da postignemo dobre rezultate, dok se trudimo razgovarati s drugima na temelju Pisma?

¹⁸ Dobra vijest koju je Pavao propovijedao u Ateni bila je jednaka onoj koju je objavljivao u Antiohiji. On je izabrao različite načine izlaganja, jer je shvatio što je bilo potrebno da bi uopće mogao razgovarati s ljudima. On je bio toliko zainteresiran za njih, da je poduzeo za to potrebne dodatne napore. A taj je napor vodio do dobrih rezultata. Uložimo i mi potrebna naprezanja, tražeći Božji blagoslov u našim nastojanjima da razgovaramo s drugima na temelju Pisma, posredujući dobru vijest svim vrstama ljudi (1. Korinćanima 9:19-23).

Što smo naučili?

◻ Zašto je važno da u našoj službi direktno upotrebljavamo Bibliju?

◻ Koje su odlične metode poučavanja objašnjene u Luki 10:25-37?

◻ Koje nam mjere mogu pomoći razvijati sposobnost razlučivanja na temelju Pisma?

◻ Do koje mjere može porijeklo ljudi utjecati na naš postupak, dok razgovaramo s njima?