“Pokažite se zahvalnima!”
“Neka u vašim srcima vlada mir Kristov. ... I pokažite se zahvalnima” (KOLOŠANIMA 3:15, NS).
1. Zbog čega moraju kršćani biti oprezni u ovom nezahvalnom svijetu?
U NAŠEM nemirnom 20. stoljeću mnogi su zaboravili kako se pokazati zahvalnima. Riječi kao što su “molim” i “hvala” iz godine u godinu sve se rijeđe mogu čuti. Nezahvalnost je postala sastavnim dijelom “zraka”, to znači sebičnog duha koji prevladava kod svjetovnih ljudi (Efežanima 2:1, 2). Kršćani, doduše, “nisu dio svijeta”, no tako dugo dok postoji sadašnji sustav stvari oni moraju živjeti u njemu (Ivan 17:11, 16). Stoga moraju biti oprezni kako i njih ne bi zahvatio taj duh i prouzročio da popuštaju u pokazivanju zahvalnosti.
2. a) Koje se mogućnosti pružaju Jehovinim slugama da mu pokažu zahvalnost? b) Što je još potrebno osim izjava zahvalnosti?
2 Možda mi u razgovoru s braćom u vjeri često izražavamo svoju zahvalnost za Božju dobrotu. Većina Bogu predanih kršćana zahvaljuje svom nebeskom ocu Jehovi za njegovu dobrotu više puta dnevno u osobnoj molitvi. Zahvalnost dolazi do izražaja i na kršćanskim sastancima, u molitvama skupštine, kao i prilikom pjevanja kraljevskih pjesama. Naravno, razmjerno je jednostavno izražavati zahvalnost riječima. No, apostol Pavao je hrabrio svoju braću u Koloseji ne samo da govore kako su zahvalni, nego i da pokazuju zahvalnost u svakodnevnom životu, da to dokazuju. “Neka u vašim srcima vlada mir Kristov, jer na to ste uistinu pozvani u jednom tijelu. I pokažite se zahvalnima” (Kološanima 3:15, NS).
Mnogi razlozi za zahvalnost
3. Zašto moramo svi mi biti zahvalni Bogu?
3 Svako živo stvorenje ima puno razloga za zahvalnost. Prvenstveni razlog je život sam po sebi, jer sve što imamo ili planiramo postaje odjednom bezvrijedno ako izgubimo život. Psalmist David je podsjetio sve ljude da misle na to kako je u Jehove “izvor života” (Psalam 36:9). I apostol Pavao je podsjetio Atenjane na tu istu vječnu istinu, kad je govorio na Areopagu (Djela apostolska 17:28). Da, već samo to što smo živi za nas je veliki razlog za zahvalnost. A naše cijenjenje postaje još većim kad pogledamo sposobnosti kojima nas je Bog opremio – osjetilo okusa, opipa, mirisa i sluha – tako da se možemo radovati životu i ljepotama svijeta koji nas okružuje.
4. Što će nam pomoći da blagoslove života ne smatramo same po sebi razumjivima?
4 Ipak, mnogi smatraju ta dobra nečim samo po sebi razumljivim. Neki tek kad izgube vid ili sluh postanu svjesni blagoslova za koje nisu bili zahvalni kad su bili dobrog zdravlja. Bogu predani kršćani moraju paziti da se i kod njih ne bi pojavilo pomanjkanje cijenjenja. Morali bi se truditi da sačuvaju zahvalnost kakvu je pokazivao psalmist, koji je rekao: “Čudesa mnoga tvoriš, o Jahve, Bože moj, i namisli čudesne — ravna ti nema! Kazivat ih i objavljivat želim, al‘ odveć ih je da bi se nabrojiti mogli” (Psalam 40:5; ST, 6).
5. Kako su se ponašali Izraelci unatoč dodatnim blagoslovima, koje im je Jehova osigurao?
5 U Psalmu 106 nabrojena su u stihovima moćna djela koja je Jehova prouzročio u korist svog naroda Izraela. Njegov način postupanja s Izraelcima nadmašuje dobrotu i životne blagoslove koje on ionako pokazuje ljudima u općenitom. Prema riječima psalmista, Izraelci unatoč toj prednosti nisu pokazivali cijenjenje za jedinstvene blagoslove koje su primili. U stihu 13. (NS) čitamo: “Brzo su zaboravili djela njegova; nisu čekali na njegov savjet.” Njihove zahvalnosti nije postepeno nestajalo, tako da nakon desetljeća nebi više znali što je Bog učinio za njih. Ne, oni su brzo, već nakon nekoliko tjedana zaboravili koja je izvanredna čuda Jehova prouzročio u njihovu korist u Crvenom moru (2. Mojsijeva 16:1-3). Kasniji događaji su nažalost pokazali da je njihov život bio prožet nezahvalnošću.
Kako su se trebali pokazati zahvalnima
6. Zašto odredba o desetku nije bila nemilosrdan zahtjev?
6 Jehova je do u pojedinosti pokazao Izraelcima da moraju na tri načina pokazivati pravo cijenjenje njegove dobrote. Jedan od njegovih zahtjeva sastojao se u tome da uvažavaju uredbu o desetku, što znači da su bili obavezni davati Jehovi desetak od svih prinosa i od stoke (3. Mojsijeva 27:30-32). To nije bio nemilosrdan zahtjev, jer su oni trebali biti zahvalni Bogu za sunce, plodno tlo, kišu i za čudo rasta. Time što su svećenicima koji su služili u Jehovinoj svetinji davali desetak, na praktičan su način pokazivali svoju zahvalnost Jehovi.
7. a) Koja je bitna razlika postojala između davanja desetka i prinosa za Jehovu? b) Što su Izraelci mogli izraziti na taj način?
7 Daljnji zahtjev se sastojao u davanju prinosa, a količina istog ovisila je o stajalištu srca dotičnog Izraelca. Iako nije bila utvrđena određena količina, prinosi su trebali biti prvine, što znači prvo od žita, vina i vune od ovaca (4. Mojsijeva 15:17-21; 5. Mojsijeva 18:4). Osim toga, Jehova je izričito ukazao da njegov narod ne smije davati “oklijevajući” nego treba dati “prvine od prvoga roda zemlje” (2. Mojsijeva 22:29; 23:19). Tako su Izraelci dobili priliku da na praktičan način pokažu svoju zahvalnost Jehovi. A količina prinešenog svjedočila je o dubini njihove zahvalnosti. Hoće li priložiti samo jedan grozd? Ili će ih velikodušno srce navesti da dadu punu košaru? Tako se svaki pojedinac ili obitelj mogla pokazati zahvalnom bez ikakve prisile.
8. a) Koja je dvostruka korist proizlazila iz pripreme pabirčenja? b) Kako su svi koji su imali udjela u pripremi pabirčenja mogli pokazati svoju velikodušnost i zahvalnost?
8 Treći poseban način pokazivanja zahvalnosti bio je u vezi s od Boga učinjenom pripremom pabirčenja. U vrijeme žetve morali su određeni dijelovi polja ostati nepožnjeveni u korist siromašnih. Time je bilo istaknuto ne samo suosjećanje i obazrivost prema siromašnima, nego i osigurano da oni ne žive samo od obeshrabrujuće milostinje, bez da se sami naprežu (3. Mojsijeva 19:9, 10). Koliko će se prepustiti siromašnima nije bilo izričito utvrđeno. No, ako su izraelski poljoprivrednici pokazali velikodušnost, time što su mnogo ostavljali na rubovima svojih polja, podupirući tako siromašne, oni su na taj način proslavili Boga (Priče Salamunove 14:31). Njima samima je bilo prepušteno hoće li ostaviti nepožnjevenim uski ili široki komad zemlje. Ali, Bog ih je jasno pozvao na velikodušno davanje, time što je naredio da snop žita koji je slučajno bio zaboravljen na polju, plod voća ili vinove loze ostane za one koji su pabirčili (5. Mojsijeva 24:19-22). A te su osobe mogle opet pokazati svoju zahvalnost Jehovi za tu pripremu tako što su na mjestu obožavanja mogle priložiti desetak od svega što su napabirčile.
Od srca velikodušni
9. Kako su Izraelci u stvarnosti sami bili oštećeni kad su pokazivali sebično stajalište?
9 Kad su Izraelci velikodušno prinosili, na njihovim je domovima počivao Jehovin blagoslov. (Usporedi Ezekijel 44:30; Malahija 3:10.) No, unatoč bogatim žetvama često nisu davali priloge. Tada ih je Bog opominjao preko kraljeva i proroka, kako bi ponovo oživio njihovu zahvalnost. U stvarnosti time su sebični Izraelci sami bili oštećeni, jer Jehova nije mogao blagosloviti nikoga tko je uskratio priloge određene za njegovo obožavanje ili za siromašne.
10. a) Do kojih radosnih rezultata je dovelo opominjanje kralja Ezekije da treba biti zahvalan? b) Je li to stanje potrajalo?
10 Jednom su opomene kralja Ezekije doprinijele tome da su Izraelci s veseljem svetkovali 14-dnevnu svečanost u Jeruzalemu. Oni su tada duhovno oživjeli. Najprije su uništili sve ostatke idolopoklonstva, a potom su darivali “hrpu na hrpu. ... Onda je došao Ezekija s knezovima, i ugledavši hrpe, blagosloviše Jahvu i njegov izraelski narod” (2. Dnevnika 30:1, 21-23, ST; 31:1, 6-8). Nakon tog ponovnog oživljavanja osjećaja zahvalnosti, Izraelci su nažalost uvijek iznova padali natrag u nezahvalnost. Kad je Jehovinom strpljenju konačno došao kraj, dopustio je da njegov narod bude odveden u zarobljeništvo u Babilon, a grad Jeruzalem i njegov krasan hram bili su razoreni (2. Dnevnika 36:17-21). Kasnije, nakon povratka iz zarobljeništva, iznova su loše postupali, tako da je na uskogrudnost Židova Jehova gledao kao da njega kradu ili pljačkaju (Malahija 3:8).
11. Što kršćani danas načelno uče iz povijesti izraelskog naroda?
11 Što učimo načelno iz prevrtljive povijesti Izraelaca? Slijedeće: Tako dugo dok su gajili u srcima duboku zahvalnost, dokazivali su to time što su davali Jehovi radosno “hrpu na hrpu”. No, kad su zaboravili pokazivati zahvalnost ili su jako popustili u tome, praktično su prestali s radosnim materijalnim davanjem. Da li bi se i danas moglo dogoditi da Bogu predani kršćani pokažu takvo loše stajalište? Da, jer smo mi ljudi još uvijek nesavršeni. Kako moramo biti sretni što je Bog dao zapisati na koji je način postupao s Izraelom, da bismo mi koji živimo neposredno pred svršetkom ovog sustava stvari mogli izvući pouku iz toga! (Rimljanima 15:4; 1. Korinćanima 10:11).
12. a) Kako se Jehovin narod nalazi danas u sličnoj situaciji kao nekada Izrael? b) Koja si pitanja moramo postaviti?
12 Jehovin narod ima danas, jednako kao Izraelci, puno razloga za zahvalnost. I mi uživamo veće blagoslove od naših suvremenika. Mi znamo o Jehovinim naumima čak više od Izraelaca. Znamo da je Bog spremno žrtvovao svog Sina, te koji blagoslovi iz toga proizlaze za sve koji steknu Božje priznanje. Osim toga, imamo prednost biti u duhovnom raju, jer je Jehova od 1919. stvorio za svoj narod krasnu duhovnu zemlju. Da, kao Jehovini svjedoci mi imamo puno dodatnih razloga za zahvalnost. Stoga se moramo pitati: Koliko je velika naša zahvalnost prema Bogu? I kako možemo pokazivati zahvalnost danas, u 20. stoljeću?
Današnje paralele
13, 14. Je li za kršćane od kakve koristi povlačenje paralele s odredbom o davanju desetka, iako oni ne stoje pod Mojsijevim zakonom?
13 Kršćani ne stoje pod Mojsijevim zakonom, koji je pokazivao kako dokazati Bogu svoju zahvalnost (Galaćanima 3:24, 25). Naša “žrtva” hvale za Jehovu jest “plod usana koje javno objavljuju njegovo ime” (Jevrejima 13:15, NS). Dakle, Bogu predani kršćani uglavnom mu na taj način izražavaju svoju zahvalnost. Doduše, zanimljive su i usporedbe s uredbom o davanju desetka, te sa zakonom o davanju prinosa i s pabirčenjem.
14 Prilikom davanja desetka radilo se o određenoj količini, o desetku – tu nije bila predviđena ni jedna druga mogućnost. Svi Jehovini sluge stoje i danas pod sasvim određenom zapovijedi, za koju ne postoji alternativa. Mi se moramo redovito sastajati, moramo javno objavljivati dobru vijest o Jehovinom Kraljevstvu i pomagati drugima da postanu Kristovim učenicima (Jevrejima 10:24, 25; Matej 24:14, 28:19, 20).
15. Kako se u današnje vrijeme pokazuje velikodušno srce, slično kao u pripremi davanja prinosa i pabirčenja?
15 Razmislimo također o pripremi davanja prinosa i pabirčenja. S tim u vezi nije bila utvrđena određena količina. Tako ni mi u Svetom pismu ne nalazimo propis o tome koliko bi vremena svaki Jehovin svjedok trebao provesti u svetoj službi. Stoga je prepušteno spremnosti velikodušnog, nesebičnog srca koliko će vremena pojedinac utvrošiti za proučavanje Riječi Božje i za propovijedanje drugima. Srce odlučuje također o visini materijalnog priloga za unapređivanje interesa Kraljevstva. O dubini zahvalnosti ovisi hoće li danas neki sluga Božji prinositi “hrpu na hrpu” ili tek toliko da nešto da (2. Dnevnika 31:6). Ali, jednako kao u slučaju izraelskog naroda, Bog toliko bogatije blagoslivlje, koliko mi veću zahvalnost pokazujemo.
Mogućnosti pokazivanja zahvalnosti
16-18. Koje daljnje mogućnosti pokazivanja zahvalnosti se pružaju Bogu predanim kršćanima?
16 Jedan od najizravnijih načina pokazivanja zahvalnosti Jehovi jest stalna (punovremena) služba. Je li tvoja zahvalnost toliko velika da bi svim srcem želio prihvatiti tu službu? S pravom je rečeno da uspješni pionir treba prvenstveno imati želju da služi, a prave okolnosti dolaze tek na drugo mjesto. U srcu ispunjenom zahvalnošću javlja se čeznutljiva želja da se služi Bogu u što većoj mjeri. Osjećaš li i ti tu želju? Ako ti trenutačne okolnosti ne dozvoljavaju prihvaćanje punovremene službe, nemoj potiskivati pionirski duh. Još ti uvijek preostaje mogućnost cijelim srcem podupirati i hrabriti pionire.
17 Ako ti sada nije moguće biti opći pionir, bi li mogao s vremena na vrijeme služiti kao pomoćni pionir? U određena doba godine kršćanska skupština potiče na izvanredno naprezanje u službi propovijedanja. Primjerice, mnogi smatraju ljetne mjesece idealnima za to, a u listopadu se otvara mogućnost pojačanog djelovanja u vezi s nuđenjem pretplate. Što se tiče većeg trošenja sati u svetoj službi, tu vrijedi temeljno načelo: zahvalnost navodi na velikodušnije davanje.
18 Daljnja mogućnost pokazivanja zahvalnosti sastoji se u podupiranju svjetskog teokratskog programa gradnje. U mnogim se zemljama grade nove Kraljevske dvorane ili se proširuju postojeće, jer su postale premale. Podižu se nove kongresne dvorane, proširuju se objekti Betela, kao i tiskara. Kakve li su to praktične mogućnosti za dokazivanje zahvalnosti Jehovi, time da podupiremo te građevne projekte bilo svojim fizičkim radom, ili pak financijskim prilozima!
Uzorni primjer siromašne udovice
19. Što te se najviše dojmilo u slučaju postupanja siromašne udovice u hramu?
19 Jedan poznati biblijski primjer pokazivanja zahvalnosti putem velikodušnog materijalnog davanja jest primjer udovice koju je spomenuo Isus (Luka 21:1-4). Ona je sigurno znala da njene dvije lepte jako malo vrijede, da su prilično beznačajne za hram, kao i za materijalne potrebe onih koji tamo služe. Ali, ona nije gledala na hram i na svećenike koji su tamo služili, misleći: ‘Oni žive mnogo bolje od mene, njihova je kuća puno ljepša od mojeg skromnog doma’. Hram je nesumnjivo bio mnogo luksuzniji i ljepši od njezina doma. “Bio je ukrašen lijepim kamenjem i zavjetnim darovima” (Luka 21:5, ST). Ali, to nije spriječilo udovicu da dade svoj prilog. Ona je željela pokazati zahvalnost Jehovi, a ne ljudima koji su služili u hramu.
20. Na koji način možemo pokazati stajalište poput siromašne udovice?
20 Iz ovog primjera uče nešto i današnji Jehovini sluge. Poput siromašne udovice i oni znaju da svoj prilog – bio on veliki ili mali – daju Bogu. Na njih djeluje umirujuće spoznaja da je Jehovina zemaljska organizacija tako izgrađena da na njen teret ne može nijedna osoba izvući financijsku dobit. Zgrade i strojevi za proizvodnju, koji su vlasništvo Udruženja, služe marljivim radnicima da bi na najbolji mogući način mogli proizvoditi kvalitetne Biblije i pomoćna sredstva za razumijevanje Biblije, unapređujući na taj način interese Kraljevstva. Ovakvo trošenje priloga u strogoj je suprotnosti sa skandaloznom zloupotrebom takvih sredstava od strane nekih televizijskih propovjednika.
Korisno je opominjati na potrebu pokazivanja zahvalnosti
21, 22. Kako bi prijazno opominjanje na potrebu pokazivanja zahvalnosti trebalo djelovati na prijemljiva srca?
21 Izraelce se moralo stalno opominjati da misle na svoju obavezu prema Jehovi, posebno na potrebu pokazivanja zahvalnog stanovišta. Obično se nakon takvog ukazivanja ponovo rasplamsala zahvalnost u njihovim srcima, što nije došlo do izražaja samo u riječima. Izraelci su bili spremni davati Jehovi “hrpu na hrpu” od svojih prinosa, koji su se mogli upotrebljavati u njegovom domu obožavanja.
22 Neka i članovi današnjeg “Izraela Božjeg” i njihovi drugovi “veliko mnoštvo” uvijek pokazuju isto takvo stajalište (Galaćanima 6:16; Otkrivenje 7:9). Neka ih njihova zahvalna srca navedu da daju Jehovi “hrpu na hrpu”. Tada će zaista moći reći: “Mi pokazujemo zahvalnost našem velikodušnom Bogu Jehovi, punom ljubavi.”
Možeš li se sjetiti?
◻ Zašto se kršćani moraju uvijek iznova preispitivati u kojoj mjeri pokazuju zahvalnost?
◻ Zašto Jehovin narod ima uvijek dodatne razloge za zahvalnost?
◻ Koje su posebne mogućnosti za zahvalnost Jehovi imali Izraelci?
◻ Kako možemo i mi slično Izraelcima izraziti svoju zahvalnost?
◻ Što možemo naučiti od siromašne udovice?
[Slika na stranici 6]
Izraelci su pokazivali zahvalnost prinoseći desetak, kao i prve rodove. Također su se pobrinuli da siromašni mogu pabirčiti na njihovim poljima
[Slika na stranici 8]
Jehovini svjedoci pokazuju svoju zahvalnost sudjelovanjem u službi propovijedanja, u teokratskim građevnim projektima, kao i u materijalnom davanju