Jesu li ovo zaista posljednji dani?

NALAZIŠ se na pramcu čamca koji ulazi u uzburkani dio rijeke. Ogromne gromade kamenja proviruju kroz kaskade koje se pjene i prskaju. Pokušavaš ih zaobići. Osoba koja se nalazi iza tebe trebala bi ti pomagati pri upravljanju plovilom, no ona je neiskusna. Što je još gore, ti nemaš kartu i ne znaš da li će ovaj brzac završiti u mirnom jezeru ili vodopadu.

Nije ugodan scenarij, zar ne? Onda ga promijenimo. Zamisli da sa sobom imaš iskusnog vodiča koji poznaje svaku stijenu u rijeci, svaki zavoj. On je mnogo prije znao za ovaj brzac, zna kako će on završiti i kako upravljati kroz njega. Ne bi li se tada osjećao mnogo sigurnijim?

Zaista, svi se mi nalazimo u sličnoj situaciji. Našli smo se, ne svojom krivnjom, u uzburkanom dijelu ljudske povijesti. Većina ljudi ne zna koliko će dugo trajati ovakva situacija, hoće li se stanje popraviti ili kako najbolje preživjeti dotada. No ne trebamo se osjećati izgubljeno ili bespomoćno. Naš nas je Stvoritelj opskrbio vodičem — vodičem koji je prorekao ovo mračno razdoblje u povijesti i pretkazuje kako će ono završiti te nudi uputstva koja su nam potrebna da bismo preživjeli. Taj vodič je jedna knjiga, Biblija. Njezin Autor, Jehova Bog, sebe naziva Veličanstvenim Podučavateljem i preko Izaije on utješno kaže: “Uši će tvoje slušati riječ iza tebe gdje govori: to je put, idite njim, ako biste svrnuli na desno ili na lijevo” (Izaija 30:20, 21). Hoćeš li radosno prihvatiti takva uputstva? Pogledajmo onda da li je Biblija zaista prorekla kakvo će biti naše vrijeme?

Isusovi sljedbenici postavljaju značajno pitanje

Isusovi sljedbenici mora da su bili začuđeni. Isus im je upravo rekao, jasnim riječima, da će impresivne građevine hrama u Jeruzalemu biti potpuno uništene! Takvo predviđanje bilo je zapanjujuće. Kratko nakon toga, dok su sjedili na Maslinskoj gori, četvorica su učenika pitala Isusa: “Kaži nam kad će to biti? i kakav je znak tvojega dolaska i pošljetka vijeka?” (Matej 24:3; Marko 13:1-4). Bez obzira na to da li su oni to shvatili ili ne, Isusov odgovor trebao je imati višestruku primjenu.

Razorenje jeruzalemskog hrama i kraj židovskog sustava stvari nisu isto što i vrijeme Kristove prisutnosti i svršetka cijelog svjetskog sustava stvari. Ipak, u svom podužem odgovoru Isus je vješto razmotrio sve te aspekte ovog pitanja. Rekao im je kakvo će stanje biti prije razorenja Jeruzalema; također im je rekao kakav će biti svijet tokom njegove prisutnosti, kada on bude vladao kao Kralj na nebu i kada bude na pomolu okončanje cijelog svjetskog sustava stvari.

Kraj Jeruzalema

Razmotri najprije što je Isus rekao o Jeruzalemu i njegovom hramu. Više od tri desetljeća unaprijed on je prorekao vrijeme strašnih nevolja za jedan od najvećih gradova na svijetu. Posebno zapazi njegove riječi zapisane u Luki 21:20, 21: “Kad vidite da Jeruzalem opkoli vojska [“Jeruzalem opkoljen utaborenim vojskama”, NW] onda znajte da se približilo vrijeme da opusti. Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore, i koji budu u gradu neka izlaze na polje [“neka se udalje”, NW]; i koji su na polju neka ne ulaze u njega.” Ako je Jeruzalem trebao biti opkoljen, okružen utaborenim vojskama, kako bi se tada oni ‘koji su bili u gradu’ mogli jednostavno ‘udaljiti’ kao što je to Isus zapovjedio? Isus je očito ukazivao na to da će im se pružiti prilika. Da li im se pružila?

Godine 66. n. e. rimske vojske pod zapovjedništvom Cestija Gala stjerale su židovske snage otpora nazad u Jeruzalem i nisu ih puštale iz grada. Rimljani su se čak probili u sam grad i došli čak do hramskog zida. Ali tada je Gal naredio svojim vojskama nešto zaista neshvatljivo. Naredio im je da se povuku! Poneseni židovski vojnici počeli su ići za njima i nanositi štetu rimskim neprijateljima koji su se povlačili. Dakle, pružila se prilika koju je Isus prorekao. Pravi kršćani slijedili su njegovo upozorenje i izišli su iz Jeruzalema. To se pokazalo mudrim jer su se za samo četiri godine rimske vojske vratile pod vodstvom generala Tita. Ovaj put nije bilo moguće bježanje.

Rimske vojske ponovno su opkolile Jeruzalem; izgradile su oko njega utvrde od zašiljenih stupova. Isus je prorekao u vezi s Jeruzalemom: “Doći [će] dani na tebe, i okružiće te neprijatelji tvoji opkopima [“sagradit će utvrde sa zašiljenim stupovima”, NW], i opkoliće te, i obuzeće te sa sviju strana”a (Luka 19:43). Ubrzo nakon toga Jeruzalem je pao; njegov slavni hram postao je tinjajuća ruševina. Isusove su se riječi ispunile do u detalje!

Ipak, Isus je imao na umu daleko više od samog razorenja Jeruzalema. Njegovi su ga učenici također pitali za znak njegove prisutnosti. Oni to tada nisu znali, no to se odnosilo na vrijeme kada će on biti postavljen da vlada kao Kralj na nebu. Što je on prorekao?

Rat u posljednjim danima

Ako pročitaš 24. i 25. poglavlje Mateja, 13. poglavlje Marka i 21. poglavlje Luke, vidjet ćeš nepobitne dokaze da je Isus govorio o ovom našem vremenu. On je prorekao vrijeme ratova — ne samo ‘ratove i glasove o ratovima’ koji su uvijek ometali ljudsku povijest već ratove u koje je uključen “narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva” — da, velike međunarodne ratove (Matej 24:6-8, St).

Razmisli na trenutak kako su se ratovi promijenili u našem stoljeću. Dok je rat značio samo sukob vojski dviju suprotstavljenih nacija, mahanje sabljama ili čak pucanje iz pušaka jednih na druge na bojnim poljima, to je bilo dovoljno užasno. No 1914. izbio je Veliki rat. Nacija za nacijom je u domino-efektu ulazila u opustošujući sukob — prvi globalni rat. Automatsko oružje konstruirano je za ubijanje još više ljudi i s većih udaljenosti. Mitraljezi su s okrutnom efikasnošću ispaljivali metke; plin iperit je spalio, mučio, osakatio i ubio na tisuće vojnika; tenkovi su se nemilosrdno probijali kroz neprijateljske linije dok su sijevali njihovi veliki topovi. Avioni i podmornice također su bili uključeni — samo preteče onoga što je kasnije konstruirano.

Drugi svjetski rat učinio je nezamislivo — on je ustvari zasjenio svog prethodnika, ubivši desetke milijuna ljudi. Ogromni nosači aviona, gotovo ploveći gradovi, plovili su morima i puštali vojnim avionima da s neba siju smrt po neprijateljskim ciljevima. Podmornice su torpedirale i potapale neprijateljska plovila. Bačene su i atomske bombe, prekidajući tisuće života u svakom razornom prasku! Baš kao što je Isus prorekao, zaista je bilo “zastrašujućih prizora” koji označavaju ovu eru ratova (Luka 21:11, NW).

Smanjuje li se broj ratova nakon drugog svjetskog rata? Nipošto. Ponekad se vode doslovno deseci ratova tokom samo jedne godine — čak i u ovom desetljeću 1990-ih — uzimajući milijune žrtava. Također je došlo do promjene primarnih žrtava rata. Više ne stradavaju uglavnom vojnici. Danas većina žrtava rata — ustvari, preko 90 posto — jesu civili.

Druga obilježja znaka

Rat je samo jedan aspekt znaka koji je Isus spomenuo. On je također upozorio da će biti “gladi” (Matej 24:7). Tako i jest, iako je to paradoksalno kad Zemlja proizvodi više hrane nego što je potrebno da bi se nahranilo cijelo čovječanstvo, iako je poljoprivredna znanost uznapredovala više nego ikad u ljudskoj povijesti, iako po cijelom svijetu brz i djelotvoran prijevoz stoji na raspolaganju za prevoženje hrane. Usprkos svemu tome, oko petina svjetskog stanovništva svaki dan gladuje.

Isus je također prorekao da će “u jednom mjestu za drugim” biti “pošasti” (Luka 21:11, NW). Još jedan čudan paradoks u našem vremenu — bolja zdravstvena skrb nego ikad, tehnološka otkrića, cjepiva za sprečavanje mnogih čestih bolesti; ipak, harajuće bolesti i dalje se šire nezabilježenom brzinom. Španjolska groznica, koja je uslijedila odmah po završetku prvog svjetskog rata, uzela je više života nego rat. Ta je bolest bila toliko zarazna da su u gradovima kao što je New York ljudi mogli biti novčano kažnjeni ili zatvoreni samo zbog kihanja! Danas rak i srčane bolesti svake godine uzimaju milijune žrtava — prave pošasti. I AIDS nastavlja kositi živote, bolest za koju medicinska znanost u biti još ne zna lijek.

Dok je Isus uglavnom govorio o posljednjim danima u pogledu globalne povijesne i političke situacije, apostol Pavao je više usmjerio pažnju na društvene probleme i prevladavajuće stavove. Djelomice je pisao: “Znaj ovo, da će u posljednjim danima ovdje biti kritična vremena s kojima će se teško izlaziti na kraj. Jer će ljudi biti ljubitelji sebe samih (...), nelojalni, bez prirodne naklonosti, nepristupačni bilo kakvom dogovoru (...), bez samosvladavanja, brutalni, bez ljubavi prema dobroti, izdajnici, svojeglavi, napuhani ponosom, ljubitelji užitaka mjesto ljubitelji Boga” (2. Timoteju 3:1-5, NW).

Jesu li ti ove riječi poznate? Razmotri samo jedan aspekt propadanja društva u današnjem svijetu — raspadanje obitelji. Poplava razorenih obitelji, pretučenih supružnika, zlostavljane djece ili maltretiranih ostarjelih roditelja — kako to samo pokazuje da su ljudi “bez prirodne naklonosti”, da su “brutalni”, ili čak “izdajnici”, “bez ljubavi prema dobroti”! Da, danas ove osobine vidimo u epidemijskim razmjerima.

Je li naš naraštaj onaj koji je prorečen?

Ipak, možda se pitaš: ‘Nisu li ovi problemi uvijek mučili čovječanstvo? Kako znamo da je naš suvremeni naraštaj onaj koji je prorečen u ovim drevnim proročanstvima?’ Razmotrimo tri niza dokaza koji dokazuju da je Isus govorio o našem vremenu.

Kao prvo, iako je postojalo djelomično, prvo ispunjenje prilikom razorenja Jeruzalema i njegovog hrama, Isusove su se riječi sasvim sigurno odnosile na budućnost koja je slijedila nakon tog vremena. Oko 30 godina nakon kataklizme u kojoj je razoren Jeruzalem Isus je dao viziju ostarjelom apostolu Ivanu u kojoj je prikazao da se proročanstvo o stanju — ratu, gladi, pošasti i smrti do koje to dovodi — treba u budućnosti ispuniti u svjetskim razmjerima. Da, s ovim se nevoljama nije trebalo suočiti jedno određeno područje — već cijela ‘zemlja’ (Otkrivenje 6:2-8).

Kao drugo, u ovom se stoljeću neka obilježja Isusovog znaka ispunjavaju na način koji bismo mogli nazvati najvišim stupnjem. Naprimjer, mogu li se dogoditi puno gori ratovi od ratova koji su se odigrali od 1914. godine? Da izbije treći svjetski rat i da sve današnje nuklearne sile upotrijebe svoje naoružanje, tada bi vjerojatno Zemlja postala spaljena pustoš — a čovječanstvo bi izumrlo, poput ptice dodo. Slično tome, Otkrivenje 11:18 (NW) proreklo je da će se u ovim danima nacije ‘rasrditi’, da će čovječanstvo ‘zemlju uništavati’. Prvi put u povijesti zagađivanje i degradiranje okoliša sada prijeti samoj prikladnosti planete za život na njoj! Tako se i ovo obilježje ispunjava u, ili gotovo u, najvišem stupnju. Mogu li ratovi i zagađenost jednostavno i dalje pogoršavati situaciju dok čovjek ne uništi sebe i ovu planetu? Ne; jer sama Biblija određuje da će Zemlja zauvijek postojati i da će na njoj živjeti ljudi pravednog srca (Psalam 37:29; Matej 5:5).

Kao treće, znak posljednjih dana posebno je uvjerljiv kada ga se razmatra u cjelini. Sve u svemu, kada računamo obilježja koja je Isus spomenuo u tri Evanđelja, ona koja su zapisana u Pavlovim pismima i ona u Otkrivenju, ovaj znak ima na desetke obilježja. Netko može raspravljati o svakom od tih obilježja zasebno, tvrdeći da je i u drugim razdobljima bilo sličnih problema, no kada ih razmatramo sva zajedno, ona jasno ukazuju na samo jedno razdoblje — ovo naše.

Ipak, što sve to znači? Da Biblija jednostavno karakterizira naše doba kao očajno, beznadno vrijeme? Daleko od toga!

Dobra vijest

Jedno od obilježja znaka posljednjih dana koje najviše zaslužuje pažnju zapisano je u Mateju 24:14 (NW): “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim nacijama; i tada će doći kraj.” U ovom stoljeću Jehovini svjedoci vrše djelo jedinstveno u ljudskoj povijesti. Oni su prihvatili biblijsku poruku o Kraljevstvu Jehove Boga — što je ono, kako vlada i što će učiniti — i šire tu poruku po cijeloj Zemlji. Izdaju literaturu o toj temi na preko 300 jezika i donose je ljudima u njihove domove, na ulice ili radna mjesta, u gotovo svim zemljama svijeta.

Čineći to, oni ispunjavaju ovo proročanstvo. No oni također šire nadu. Zapazi da ju je Isus nazvao ‘dobrom viješću’, a ne lošom viješću. Kako je to moguće u ovim mračnim vremenima? To je zato što centralna biblijska poruka ne govori o lošem stanju koje će biti na kraju ovog starog svijeta. Njezina centralna poruka uključuje Božje Kraljevstvo i da to Kraljevstvo obećava nešto što je dragocjeno srcima svih ljudi koji ljube mir — izbavljenje.

No što je to izbavljenje i kako ti možeš biti u njega uključen? Razmotri sljedeće članke o ovoj temi.

[Bilješka]

[Istaknuta misao na stranici 5]

Ljudi traže odgovore na tako teška pitanja kao što su: Zašto vlada tako loše stanje? Kamo ide čovječanstvo?

[Slika na stranici 6]

Danas su preko 90 posto žrtava rata civili

[Slika na stranici 7]

Isusovo proročanstvo o razorenju Jeruzalema ispunilo se do u detalje