Svatko će sjediti pod svojom smokvom

HLADOVINA je za vrućih ljeta u zemljama Bliskog istoka veoma dragocjena. Ljudi cijene svako drvo pod koje se mogu sakriti od Sunčevih zraka, a naročito ako to drvo raste blizu kuće. Stablo smokve ima velike, široke listove i razgranatu krošnju, pa stvara više hlada od gotovo bilo kojeg drugog stabla na ovom području.

U knjizi Plants of the Bible navodi se: ”Smatra se da je u hladu [smokve] svježije i hladnije nego u hladovini šatora.” Tako je poljoprivrednicima u starom Izraelu idealno mjesto za kraći odmor bilo pod smokvama koje su rasle na rubovima vinograda.

Nakon dugog, vrućeg dana obitelj se mogla okupiti pod smokvom i uživati u ugodnom druženju. No smokva svog vlasnika nagrađuje još nečim — mnoštvom hranjivih plodova. Stoga se od vremena kralja Salamuna izrazom da netko sjedi pod svojom smokvom ukazivalo na mir, blagostanje i izobilje (1. Kraljevima 4:24, 25).

Nekoliko stoljeća ranije prorok Mojsije opisao je Obećanu zemlju kao ’zemlju izobilnu smokvama’ (5. Mojsijeva 8:8). Da bi dokazali koliko je ta zemlja bila plodna, 12 je uhoda u izraelski tabor ponijelo nešto smokava i drugog voća (4. Mojsijeva 13:21-23). Jedan čovjek koji je u 19. stoljeću proputovao biblijske zemlje izvijestio je da je smokva najrasprostranjenije stablo na tom području. Stoga ne čudi da Biblija često spominje smokve, bilo kao plod bilo kao stablo!

Smokva može rasti gotovo na svim vrstama tla, a zahvaljujući dugačkom korijenju dobro podnosi duga, sušna ljeta tipična za Bliski istok. Ovo je stablo neobično po tome što rodi dvaput godišnje — rane smokve dozrijevaju u lipnju, a drugi, glavni urod je od kolovoza nadalje (Izaija 28:4, St). Izraelci su rane smokve obično jeli svježe. Kasne smokve bi osušili i jeli ih tijekom godine. Suhe se smokve znalo stisnuti u grude u koje se ponekad stavljalo i bademe. Grude suhih smokava bile su hranjive, ukusne, praktične za put i mogle su dugo stajati.

Kad su David i njegovi ljudi bili u bijegu, razborita žena Abigajila dala im je 200 gruda stisnutih suhih smokava, jer je očito smatrala da će im to biti najprikladnija hrana za put (1. Samuelova 25:18, 27). Stisnute smokve koristilo se i u medicinske svrhe. Kralj Ezehija bio je nasmrt bolestan zbog čira, pa je na njega stavljao topli oblog od stisnutih suhih smokava i ozdravio je, no to se dogodilo prvenstveno zbog Božje pomoćia (2. Kraljevima 20:4-7).

Suhe su smokve u staro doba bile veoma cijenjene na području cijelog Sredozemlja. Držeći smokvu u ruci i pokazujući je rimskom senatu, državnik Katon nagovarao ga je da krene u Treći punski rat protiv Kartage. Najkvalitetnije suhe smokve pristizale su u Rim iz Karije, pokrajine u Maloj Aziji. Po njoj su suhe smokve i dobile latinski naziv carica. Danas se na tom području nalazi Turska i tamo se još uvijek proizvode suhe smokve vrhunske kvalitete.

Poljoprivrednici u starom Izraelu običavali su zasaditi smokve u vinogradima, a posjekli bi one koje ne bi rodile. Dobra je zemlja bila previše dragocjena da bi na njoj rasle voćke koje nisu davale roda. U Isusovoj usporedbi o smokvi bez plodova vlasnik vinograda rekao je čovjeku koji mu je obrađivao vinograd: ”Evo već su tri godine kako dolazim tražiti ploda na ovoj smokvi, ali ga ne nalazim. Posijeci je! Zašto da zbog nje zemlja stoji beskorisna?” (Luka 13:6, 7). Budući da se u Isusovo vrijeme na voćke plaćalo porez, one koje nisu rodile bile su i nepotreban financijski teret.

U Izraelu su smokve bile veoma važna živežna namirnica. Stoga je za Izraelce bila velika nesreća ako su im smokve slabo rodile — a to je mogao biti i pokazatelj Jehovinog neodobravanja (Ozej 2:12; Amos 4:9). Prorok Habakuk rekao je: ”Jer smokva neće cvasti, niti će biti roda na lozi vinovoj; rod će maslinov prevariti, i njive neće dati hrane ( . . . ). Ali ću se ja radovati u Jehovi, veseliću se u Bogu spasenja svojega” (Habakuk 3:17, 18).

Biblija ponekad govori o smokvi kao plodu ili stablu u prenesenom značenju. Naprimjer, Jeremija je vjerne judejske izgnanike usporedio s košarom dobrih, ranih smokava, koje se najčešće jede svježe. Nevjerne je izgnanike pak usporedio s lošim smokvama, koje nisu za jelo, nego ih se baca (Jeremija 24:2, 5, 8, 10).

Isus je svojom usporedbom o smokvi bez plodova pokazao koliko je Bog bio strpljiv sa židovskim narodom. Kao što smo spomenuli, govorio je o čovjeku koji je imao smokvu u vinogradu. Stablo nije rodilo tri godine, pa ga je vlasnik odlučio posjeći. No čovjek koji mu je obrađivao vinograd rekao je: ”Gospodaru, ostavi je još ovu godinu, dok ne okopam oko nje i ne pognojim; i ako ubuduće bude donosila plod, dobro; a ako ne, posjeći ćeš je” (Luka 13:8, 9).

U vrijeme kad je ispričao ovu usporedbu, Isus je već tri godine propovijedao Židovima kako bi im pomogao razviti vjeru. Isus je sada pojačao svoju službu i tako ”pognojio” simboličnu smokvu — koja predočava židovski narod — pomažući joj da urodi plodom. Unatoč tome, tjedan dana prije Isusove smrti postalo je očito da ga je narod, u cjelini gledano, odbacio kao Mesiju (Matej 23:37, 38).

Isus je još jednom upotrijebio usporedbu o smokvi kako bi predočio jadno duhovno stanje naroda. Bilo je to četiri dana prije njegove smrti na putu iz Betanije prema Jeruzalemu kada je ugledao smokvu koja je već imala gusto lišće, ali nije imala plodova. Budući da rane smokve rode u isto vrijeme kad stablo prolista — a ponekad čak i prije nego se pojave listovi — od ovog stabla očito nije bilo nikakve koristi jer nije imalo smokava (Marko 11:13, 14).b

Poput ove smokve koja je izvana djelovala zdravo, ali nije donosila ploda, i židovski je narod davao lažnu sliku o sebi. No nije donosio plodove kojima bi se dopadao Bogu, a na koncu je čak odbacio samog Jehovinog Sina. Isus je prokleo smokvu bez plodova i sljedećeg su dana učenici zamijetili da je već usahnula. Ta je usahnula smokva dobro predočila kako će Bog odbaciti Židove kao svoj izabrani narod (Marko 11:20, 21).

Isus je također koristio usporedbu o smokvi kako bi svojim učenicima prenio važnu pouku u vezi s njegovom prisutnosti. Rekao je: ”Iz usporedbe o smokvi naučite ovo: Čim joj mlada grana omekša i potjera lišće, znate da je blizu ljeto. Tako i vi, kad vidite sve to, znajte da je on blizu, pred vratima” (Matej 24:32, 33). Smokva svojim izrazito zelenim listovima vidljivo i nepogrešivo nagovješta dolazak ljeta. Slično tome, Isusovo opsežno proročanstvo zapisano u 24. poglavlju Mateja, 13. poglavlju Marka i 21. poglavlju Luke pruža nepobitan dokaz da je Isus danas prisutan u kraljevskoj moći na nebu (Luka 21:29-31).

Budući da živimo u presudnom povijesnom periodu, sigurno i mi želimo izvući pouku iz usporedbe o smokvi. Učinimo li to i ostanemo li duhovno budni, možemo se nadati da ćemo doživjeti ispunjenje sljedećeg veličanstvenog obećanja: ”Nego će sjedjeti svaki pod svojom vinovom lozom i pod smokvom, i neće biti nikoga da ih plaši; jer usta Jehove nad vojskama rekoše” (Mihej 4:4).