Jedina slava

Isus je tu slavu uveo na dan svoje smrti. Slavio je židovski praznik Pashu sa svojim apostolima. Tada im je dao nešto od beskvasnog pashalnog kruha, rekavši: “Ovo je [“ovo znači”, New World Translation] tijelo moje, koje se za vas daje.” Zatim im je Isus dodao čašu vina, rekavši: “Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi, koja se za vas prolijeva.” Također je rekao: “Ovo činite na moju uspomenu!” (Luka 22:19, 20; 1. Korinćanima 11:24-26, Stvarnost). Ta se slava zove Gospodinova večera, odnosno Spomen-svečanost. To je jedina slava za koju je Isus zapovjedio svojim sljedbenicima da je slave.

Mnoge crkve tvrde kako slave ovu slavu zajedno sa svim svojim ostalim svetkovinama, no većina je slavi drugačije nego što je Isus zapovjedio. Možda najznačajniju razliku čini učestalost proslave. Neke je crkve slave mjesečno, tjedno, pa čak i dnevno. Je li Isus to mislio kad je svojim sljedbenicima rekao: “Ovo činite na moju uspomenu”? Biblijski prijevod Duda-Fućak kaže: “Ovo činite meni na spomen” (1. Korinćanima 11:24, 25). Koliko se često proslavlja spomen na nešto ili neka godišnjica? Obično samo jednom godišnje.

Prisjeti se i toga da je Isus uveo ovu slavu i zatim umro na dan 14. nisana prema židovskom kalendaru.a Bio je to dan Pashe, svečanosti koja je Židove podsjećala na veliko oslobođenje koje su u 16. stoljeću pr. n. e. doživjeli u Egiptu. Tada je žrtva janjeta prouzročila spasenje svih židovskih prvorođenaca, dok je Jehovin anđeo poubijao sve egipatske prvorođence (2. Mojsijeva 12:21, 24-27).

Kako to pridonosi našem razumijevanju? Pa, kršćanski je apostol Pavao pisao: “Jer je žrtvovano naše pashalno janje — Krist” (1. Korinćanima 5:7, St). Isusova smrt bila je veća pashalna žrtva, koja čovječanstvu pruža priliku za daleko veličanstvenije spasenje. Zato je za kršćane Spomen-svečanost Kristove smrti zamijenila židovsku Pashu (Ivan 3:16).

Pasha je bila godišnja slava. Zato je logično da je to i Spomen-svečanost. Pasha — dan kada je Isus umro — uvijek pada na 14. dan židovskog mjeseca nisana. Dakle, spomen na Kristovu smrt treba se obilježavati jednom godišnje, na dan koji kalendarski odgovara 14. nisanu. Godine 1994. to je subota, 26. ožujka, nakon zalaska sunca. Zašto onda crkve nazovikršćanstva ne obilježavaju taj dan kao poseban blagdan? Kratak osvrt na povijest odgovorit će na to pitanje.