Sluša li Bog kad moliš?

GLAVNI rukovodilac odlučuje hoće li neki predmet kome proslijediti ili će se za njega zauzeti osobno. Na sličan način i Suvereni Vladar svemira može odlučiti do koje mjere će se osobno zauzeti za bilo koju stvar. Pisma uče da je Bog izabrao da se osobno uključi u naše molitve i stoga nas upućuje da mu ih i upravljamo (Psalam 66:19; 69:13).

Izbor koji je Bog učinio po tom pitanju otkriva nam da je on osobno zainteresiran za molitve svojih ljudskih slugu. On svoj narod nikako ne obeshrabruje da mu se ne bi približavali svakom mišlju i brigom, naprotiv, on ih na to potiče: “Molite se neprestano”, “ustrajte u molitvi”, “baci svoje breme na Jehovu”, “svu svoju brigu bacite na [Boga]” (1. Solunjanima 5:17; Rimljanima 12:12; Psalam 55:22; 1. Petrova 5:7, New World Translation).

Da Bog nije želio pridati pažnju molitvama svojih slugu ne bi im nikad ni omogućio takav pristup k sebi niti ih poticao da ga slobodno koriste. Dakle, to što je Bog odlučio da se svom narodu učini tako dostupnim jedan je od razloga za povjerenje u to da on zaista sluša. Da, on razmatra molitve svakog svog sluge.

Ne bi se smjela previdjeti ni činjenica da Biblija jasno navodi da Bog sluša molitve. Apostol Ivan, primjerice, piše: “Ovo je (...) pouzdanje koje imamo u nj da nas uslišava ako što molimo po njegovoj volji” (1. Ivanova 5:14, Stvarnost). Kralj David je ukazao na Jehovu Boga kao na ‘slušača molitve’ i s pouzdanjem je izjavio: “On čuje moj glas” (Psalam 55:17; 65:2, NW).

Dakle, iako je čin moljenja sam po sebi nesumnjivo koristan, Pisma pokazuju da se radi o nečem daleko višem kad se moli pravedna osoba. Netko sluša. Taj slušalac je Bog (Jakov 5:16-18).

Molitve koje su bile saslušane

Biblija obiluje izvještajima o ljudima čije je molitve Bog zaista čuo i na njih odgovorio. Njihova iskustva jasno potvrđuju da se koristi od molitve protežu dalje od terapeutskih posljedica koje donosi sređivanje i izražavanje nečijih misli. One idu još dalje od osobnih napora koje netko poduzima u skladu sa svojim molitvama.

Naprimjer, suočen sa Apsalomovom urotom da prigrabi kraljevanje nad Izraelom, kralj David je molio: “Obezumi Ahitofelove [Apsalomov savjetnik] savjete, Jahve!” To nije bila malena molba, jer “savjet što bi ga dao Ahitofel (...) vrijedio je kao Božji odgovor; toliko je vrijedio svaki Ahitofelov savjet”. Apsalom je potom odbacio Ahitofelov prijedlog za svrgavanje kralja Davida. Zašto? “Jer Jahve bijaše odlučio da se osujeti izvrsna Ahitofelova osnova, kako bi navukao nesreću na Abšaloma.” Očito je Davidova molitva bila uslišena (2. Samuelova 15:31; 16:23; 17:14, St).

Na sličan način se oporavio i Ezehija, nakon što je zamolio Boga da ga izbavi od smrtne bolesti. Je li se to dogodilo jednostavno zbog psiholoških koristi koje je Ezehija dobio kao rezultat svoje molitve? Ne, uistinu. Poruka koju je Ezehiji preko proroka Izaije uputio Jehova, glasila je: “Čuo sam molitvu tvoju i vidio sam suze tvoje; evo iscijeli[t]ću te” (2. Carevima 20:1-6).

Danijel, čija je molitva bila uslišena kasnije nego se nadao, dobio je jamstvo od Jehovinog anđela: “Uslišene bješe riječi tvoje.” I molitve drugih, poput onih Ane, Isusovih učenika i vojnog zapovjednika Kornelija, bile su uslišene na načine koji se ne mogu pripisati samo ljudskim sposobnostima. Biblija, dakle, jasno uči da molitve koje su u skladu s božanskom voljom nailaze na prijem, da ih Bog sluša i na njih odgovara (Danijel 10:2-14; 1. Samuelova 1:1-20; Djela apostolska 4:24-31; 10:1-7).

No, kako Bog danas odgovara na molitve svojih vjernih slugu?

Odgovori na molitve

Molitve koje su citirane u prethodnim odlomcima bile su uslišene na dramatične, čudesne načine. No, imaj na umu činjenicu da čak ni u biblijsko vrijeme najčešći odgovori na molitve nisu bili tako lako raspoznatljivi. To je zato jer su se one odnosile na davanje moralne snage i prosvjetljenja, omogućivši Božjim slugama da se drže ispravnog načina postupanja. Odgovori na molitve su posebno za kršćane obuhvaćali uglavnom duhovne stvari, a ne spektakularna ili silna djela (Kološanima 1:9).

Stoga, nemoj biti razočaran ako tvoje molitve nisu uvijek uslišene onako kako ti očekuješ ili priželjkuješ. Naprimjer, umjesto da otkloni kušnju, Bog može izabrati da ti dâ “snagu koja je iznad obične”, kako bi je mogao izdržati (2. Korinćanima 4:7, NW; 2. Timoteju 4:17). Nikad ne bismo smjeli umanjiti vrijednost takve snage, niti bismo trebali zaključiti da Jehova uopće nije ni uslišio naše molitve.

Promotrimo slučaj samog Božjeg Sina, Isusa Krista. U svojoj zabrinutosti da ne umre kao naizgledni hulnik, Isus je molio: “Oče! Ako hoćeš, otkloni ovaj kalež od mene!” Je li Bog povoljno uslišio ovu molitvu? Da, kako je i potvrđeno u poslanici Jevrejima 5:7. Jehova nije svog Sina oslobodio potrebe da umre na mučeničkom stupu. Umjesto toga “mu se ukaza anđeo s neba i poče ga hrabriti” (Luka 22:42, 43, St).

Dramatičan, čudesan odgovor? Za svakog od nas bi bio! Ali, za Jehovu Boga, izvor takve moći, to nije bilo nikakvo čudo. Isus je i iz svog ranijeg života na nebu bio dobro upoznat sa slučajevima kad su se u prošlosti anđeli pojavljivali ljudima. Tako pojava anđela na njega ne bi imala tako dramatičan utjecaj kao što bi imala na nas. Unatoč tome, ovaj anđeo, koga je Isus očito osobno poznavao iz svog predljudskog postojanja, pomogao mu je i ojačao ga za kušnju koja je bila neposredno pred njim.

Odgovarajući na molitve svojih vjernih slugu danas, Jehova im često pruža snagu koja je potrebna da bi istrajali. Ova podrška može imati oblik ohrabrenja od suobožavatelja s kojima smo osobno povezani. Bi li tko od nas želio odbaciti to ohrabrenje, zaključujući možda da, pošto naši susluge nisu iskusili kušnje poput naših, oni nisu ni u položaju da nas ojačaju? Isus je također mogao zauzeti takav stav prema anđelu koji mu se pojavio. Umjesto toga, on je prihvatio ohrabrenje kao Jehovin odgovor na svoju molitvu i tako je mogao vjerno ispuniti volju svog Oca. Mi ćemo također susretljivo željeti prihvatiti snagu koju nam pruža Bog odgovarajući na naše molitve. Upamti, također, da takve periode strpljive istrajnosti često slijede neizrecivi blagoslovi (Propovjednik 11:6; Jakov 5:11).

Budi uvjeren da Bog sluša

Nemoj nikad izgubiti pouzdanje u djelotvornost molitve ako nisi odmah uslišen. Odgovori na neke molitve, poput onih za osobno izbavljenje iz tjeskobe ili za povećanu odgovornost u službi Bogu, možda moraju pričekati vrijeme za koje Bog zna da je ispravno i najbolje (Luka 18:7, 8; 1. Petrova 5:6). Ako moliš za nešto za što si duboko zainteresiran, svojom upornošću pokaži Bogu da je tvoja želja jaka, a tvoj poticaj čist i iskren. Jakov je taj duh očitovao kad je, nakon snažne borbe koju je neko vrijeme vodio s anđelom, rekao: “Ne ću te pustiti dokle me ne blagosloviš” (1. Mojsijeva 32:24-32). Mi moramo imati jednako pouzdanje da ćemo, ako nastavimo tražiti, u pravo vrijeme i primiti blagoslov (Luka 11:9).

Na kraju još jedna misao. Dragocjena je prednost biti saslušan od Suverena svemira. S obzirom na to, slušamo li pažljivo kad nam Jehova Bog, preko svoje Riječi, govori o svojim zahtjevima? Dok nas naše molitve zbližuju s našim Stvoriteljem, željet ćemo ozbiljno paziti na sve što nam on ima reći.

[Slika na stranici 6]

Bog sluša molitve. Slušamo li mi njega kroz njegovu Riječ?