Pomagati djetetu da uzraste u božanskoj mudrosti

MISAONI ljudi iz mnogih naroda i različitog društvenog porijekla priznaju da je Isus bio divan učitelj i moralist. No, jesu li tome doprinijele određene stvari u njegovom poučavanju u mladosti? Kakve pouke mogu izvući današnji roditelji iz njegovog obiteljskog života i odgajanja?

Biblija nam vrlo malo govori o Isusovom djetinjstvu. Prvih dvanaest godina njegovog života obuhvaćeno je sa dva stiha: “I tako, kad su (Josip i Marija) obavili sve po zakonu Jehovinom, vratili su se u Galileju u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo i jačalo, bilo je ispunjeno mudrošću i uživalo Božju naklonost” (Luka 2:39, 40, NS). No, ovdje su neke pouke za roditelje.

Dijete je “raslo i jačalo”, dakle, roditelji su brinuli za njegov tjelesni razvoj. Isto tako, bilo je stalno “ispunjeno mudrošću”.a Na kome je ležala odgovornost da ga poučava znanju i razumijevanju koje će biti temelj takve mudrosti?

Budući da su bili pod Mojsijevim zakonom, njegovi roditelji su imali tu dužnost. Taj Zakon je izraelskim roditeljima ovako nalagao: “Neka ove riječi koje ti ja danas zapovijedam budu u tvom srcu; i usadi ih u svoga sina i govori o njima kad sjediš u kući, kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ” (5. Mojsijeva 6:6, 7, NS). Činjenica da je Isus stalno bio ‘ispunjen mudrošću’ i da je ‘uživao Božju naklonost’ ukazuje na to da su Josip i Marija poslušali tu zapovijed.

Neki možda smatraju da je Isus bio savršen, pa da njegovo odgajanje zato ne predstavlja realan uzor za odgajanje druge djece. Međutim, Josip i Marija nisu bili savršeni. No, oni su očito brinuli za njegove tjelesne i duhovne potrebe i to su činili unatoč tome što je obitelj sve više rasla (Matej 13:55, 56). Isto tako, premda je bio savršen, Isus je morao proći sve faze rasta, od male bebe, preko djetinjstva, mladenaštva do odraslog čovjeka. Njegovi roditelji su u svemu tome imali mnogo posla, i očito su ga dobro obavili.

Isus u dobi od 12 godina

“A roditelji su njegovi svake godine išli u Jeruzalem na praznik pashe” (Luka 2:41, NS). Prema Božjem zakonu, svaki muškarac morao je doći u Jeruzalem na praznike (5. Mojsijeva 16:16). No, izvještaj kaže da su ‘njegovi roditelji svake godine išli u Jeruzalem’. Josip je tom radosnom prilikom poveo sa sobom Mariju, a vjerojatno i ostatak obitelji na put dugačak više od 100 km do Jeruzalema (5. Mojsijeva 16:6, 11). To im je bila navika — redovni dio njihovog života. Isto tako, oni se nisu samo pojavili pa otišli, nego su ostali za svo vrijeme trajanja praznika (Luka 2:42, 43).

To je korisna pouka za današnje roditelje. Te godišnje svečanosti u Jeruzalemu bile su vrijeme svečanog druženja kao i vrijeme radovanja (3. Mojsijeva 23:4, 36). Oni su za Josipa, Mariju i mladog Isusa predstavljali duhovno izgrađujuće iskustvo. I danas roditelji čine dobro ako traže slične prilike u kojima bi njihova djeca doživjela uzbudljive promjene, kao i uživala u duhovnoj izgradnji. Roditelji koji su Jehovini svjedoci čine to tako što svoju djecu vode na velike sastanke i kongrese koji se u redovnim razmacima održavaju tokom godine. Tako djeca mogu doživjeti uzbuđenje putovanja i druženja sa stotinama tisuća suvjernika tokom nekoliko dana. Jedan otac koji je uspješno odgojio desetero djece veliki dio svog uspjeha pripisuje činjenici da od svog krštenja prije 45 godina nije propustio ni jedan sastanak i ni jedan kongres, a poticao je i svoju obitelj da isto tako čini.

Previd

Kad je Isus bio mlađi, on je bez sumnje bio blizu svojih roditelja tokom tih godišnjih putovanja u veliki grad Jeruzalem. Međutim, kako je rastao, vjerojatno mu je dato više slobode. Kad je imao 12 godina bio je u dobi koju su Židovi smatrali važnom stanicom na putu prema muževnosti. Vjerojatno se zbog te normalne i prirodne promjene desio previd kad je došlo vrijeme da Josipova obitelj napusti Jeruzalem i vrati se kući. Izvještaj kaže: “No, u povratku, dječak Isus je ostao u Jeruzalemu, a njegovi roditelji to nisu zamijetili. Misleći da je u društvu koje je skupa putovalo, prevalili su dan puta i tada ga stali tražiti među rodbinom i prijateljima” (Luka 2:43, 44, NS).

Ovaj događaj nosi neke karakteristike koje će prepoznati i roditelji i djeca. Međutim, postoji jedna razlika: Isus je bio savršen. Pošto je bio poslušan Josipu i Mariji, ne možemo zamisliti da je propustio poslušati neki dogovor s njima (Luka 2:52). Mnogo je vjerojatnije da je došlo do nesporazuma. Roditelji su pretpostavljali da je on u društvu rodbine i prijatelja (Luka 2:44). Lako je zamisliti da su u vrevi prilikom napuštanja Jeruzalema u prvom redu pažnju poklonili svojoj manjoj djeci i pretpostavili su da njihov stariji sin, Isus, također putuje.

Međutim, Isus je očito mislio da njegovi roditelji znaju gdje je on. Na to ukazuje njegov kasniji odgovor: “Zašto ste me tražili? Zar niste znali da ja moram biti u kući svoga Oca?” On nije pokazao pomanjkanje poštovanja. Njegove riječi samo otkrivaju njegovo iznenađenje obzirom na činjenicu da njegovi roditelji nisu znali gdje da ga traže. To je bio tipičan slučaj nesporazuma kojeg mogu razumjeti mnogi roditelji djece koja rastu (Luka 2:49, NS).

Pomisli kako su Josip i Marija bili zabrinuti na kraju tog prvog dana kad su utvrdili da nema Isusa. I pomisli kako je njihova zabrinutost rasla tokom naredna dva dana kad su ga tražili po Jeruzalemu. Međutim, pokazalo se u svemu tome da se njihovo poučavanje Isusa isplatilo. Naime, Isus nije upao u loše društvo. Nije nanio sramotu svojim roditeljima. Pronašli su ga “u hramu kako sjedi među učiteljima, te ih sluša i ispituje. A svi oni koji su ga slušali bili su zapanjeni njegovim razumijevanjem i odgovorima” (Luka 2:46, 47, NS).

Činjenica da je trošio svoje vrijeme na takav način i njegovo očigledno dobro razumijevanje biblijskih načela također govore u prilog dobrog poučavanja Josipa i Marije. Bilo kako bilo, Marijina reakcija bila je tipična za zabrinutu majku: kao prvo, to je bilo olakšanje što je njen sin na sigurnom; zatim dolazi izražavanje osjećaja zabrinutosti i razočarenja: “Dijete, zašto si nam to uradio? Otac tvoj i ja s bolom smo te tražili” (Luka 2:48, NS). Nije neočekivano što je Marija pred Josipom izrazila zabrinutost u ime oba roditelja. Mnogi tinejdžeri će čitajući ovaj izvještaj vjerojatno reći: “Isto kao moja majka!”

Naučena lekcija

Što možemo naučiti iz ovog doživljaja? Tinejdžeri su skloni tome da pretpostavljaju kako njihovi roditelji znaju što oni misle. Često ih se može čuti kako govore: “Ali, ja sam mislio da ti to znaš”. Roditelji, ako je vaše dijete ikad to reklo kad je došlo do nesporazuma, vi niste prvi koji imate taj problem.

Što se djeca više približavaju zreloj dobi, to su manje ovisna o svojim roditeljima. Ta promjena je prirodna i roditelji se tome moraju prilagoditi. Unatoč najboljem odgoju, pojavit će se nesporazumi i kod roditelja se javljati zabrinutost. Međutim, ako slijede primjer Josipa i Marije, kad dođe do kriznih situacija dati odgoj dobro će poslužiti njihovoj djeci.

Očito je da su Isusovi roditelji i dalje radili s njim u njegovim mladenačkim godinama. Nakon ovog događaja, on je poslušno “otišao s njima” u Nazaret, “te im dalje bio poslušan”. S kakvim rezultatom? “Isus je i dalje napredovao u mudrosti i tjelesnom rastu i naklonosti koju je imao kod Boga i ljudi”. Dakle, ovaj događaj je imao sretan ishod (Luka 2:51, 52, NS). Roditelji koji slijede primjer Josipa i Marije, koji pomažu svojoj djeci da uzrastu u božanskoj mudrosti, koji im pružaju dobru kućnu atmosferu i izlažu ih dobrim utjecajima u druženju sa bogobojaznim osobama, povećavaju vjerojatnost da će do sličnih rezultata doći i kod njihove djece. Vjerojatnije je da će takva djeca imati sretan život kad uzrastu u odgovorne odrasle kršćane.

[Bilješka]