Poučavaš li kao što je Isus poučavao?

“Divljaše se narod nauci njegovoj. Jer ih učaše kao onaj koji vlast ima, a ne kao književnici” (MATEJ 7:28, 29).

1. Tko je slijedio Isusa kad je poučavao u Galileji, i kako je Isus reagirao?

KAMO je god Isus išao, narod se okupljao oko njega. “Prohodjaše po svoj Galileji Isus učeći po zbornicama njihovijem, i propovijedajući evangjelje o carstvu, i iscjeljujući svaku bolest i svaku nemoć po ljudima.” Dok se vijest o njegovom djelovanju širila, “za njim idjaše naroda mnogo iz Galileje, i iz deset gradova, i iz Jeruzalema, i Judeje, i ispreko Jordana” (Matej 4:23, 25). Vidjevši ih, “sažali mu se, jer bijahu smeteni i rasijani kao ovce bez pastira”. Dok je poučavao mogli su primijetiti kakvo je sažaljenje ili nježnu naklonost osjećao prema njima; bilo je to poput ublažujućeg melema na njihove rane, a to ih je privlačilo k njemu (Matej 9:35, 36).

2. Što je, pored Isusovih čuda, privlačilo mnoštva naroda?

² Kakva je samo čudesna tjelesna izlječenja Isus provodio — očistio je gubave, vratio sluh gluhima i vid slijepima, osakaćeni su prohodali, mrtve je vratio u život! Sigurno su ove spektakularne demonstracije Jehovine moći koja je djelovala preko Isusa privlačile mnoštva naroda! Ali čuda nisu bila jedina stvar koja ih je privlačila; velika su mnoštva dolazila i zbog duhovnog izlječenja koje im se pružalo dok je Isus poučavao. Zapazi, naprimjer, njihovu reakciju nakon što su čuli njegovu poznatu Propovijed na gori: “I kad svrši Isus riječi ove, divljaše se narod nauci njegovoj [‘njegovom načinu poučavanja’, NW]. Jer ih učaše kao onaj koji vlast ima, a ne kao književnici” (Matej 7:28, 29). Njihovi su rabini citirali usmene predaje drevnih rabina kao svoj autoritet. Isus ih je poučavao autoritetom od Boga: “Što ja (...) govorim onako govorim kao što mi reče otac” (Ivan 12:50).

Njegovo poučavanje doprlo je do srca

3. Kako se način na koji je Isus iznašao svoju poruku razlikovao od načina na koji su to činili književnici i farizeji?

³ Isusovo poučavanje i poučavanje književnika i farizeja nije se razlikovalo samo s obzirom na sadržaj — Božje istine nasuprot opterećujućim usmenim predajama ljudi — već i s obzirom na način iznašanja. Književnici i farizeji bili su arogantni i grubi, oholo zahtijevajući uzvišene titule i podrugljivo omalovažavajući ljude kao ‘proklet narod’. No, Isus je bio krotak, blag, ljubazan, suosjećajan i često popustljiv i bio je potaknut sažaljenjem prema njima. Isus nije poučavao samo točnim već i privlačnim riječima iz svog srca, koje su izravno pogađale srca njegovih slušalaca. Njegova radosna poruka privlačila je ljude k njemu, motivirala ih je da rano ujutro dolaze u hram da ga čuju te ih je navodila da prionu uz njega i da ga s užitkom slušaju. Dolazili su u gomilama kako bi ga čuli, izjavljujući: “Nikad čovjek nije tako govorio kao ovaj čovjek” (Ivan 7:46-49; Marko 12:37; Luka 4:22; 19:48; 21:38).

4. Što je u vezi s Isusovim propovijedanjem naročito privlačilo mnoge ljude?

⁴ Sasvim sigurno, jedan od razloga zašto je njegovo poučavanje privlačilo ljude bilo je njegovo korištenje usporedaba. Isus je vidio isto što su vidjeli i drugi ljudi, ali on je razmišljao o stvarima koje njima nikad nisu pale na pamet. Ljiljani koji rastu u polju, ptice koje grade svoja gnijezda, ljudi koji siju žito, pastiri koji donose izgubljene jaganjce, žene koje prišivaju zakrpe na staru odjeću, djeca koja se igraju na trgovima, ribari koji izvlače svoje mreže — uobičajene stvari koje je svatko vidio — nikad nisu bile obične u očima Isusa. Kamo je god pogledao, vidio je nešto čime je mogao prispodobiti Boga i Njegovo Kraljevstvo ili istaknuti nešto u vezi s ljudskim društvom oko njega.

5. Na čemu je Isus temeljio svoje usporedbe, i što je njegove parabole činilo djelotvornima?

⁵ Isusove se usporedbe temelje na svakodnevnim stvarima koje su ljudi često vidjeli, a kad se istine povežu s tim dobro poznatim stvarima, one se brzo i duboko urežu u umove onih koji slušaju. Takve se istine ne samo čuju; one se vide okom uma te ih se kasnije lako može prisjetiti. Isusove je parabole obilježavala jednostavnost, nisu bile prenatrpane nebitnim materijalom koji bi ometao i sprečavao ljude da razumiju istinu. Razmotri, naprimjer, parabolu o milosrdnom Samarićaninu. Jasno razabireš tko je dobar bližnji (Luka 10:29-37). Zatim je ispričao usporedbu o dva sina — jedan je rekao da će raditi u vinogradu ali nije radio, drugi je rekao da ne će raditi a radio je. Brzo možeš shvatiti bit istinske poslušnosti — izvršiti dodijeljeni posao (Matej 21:28-31). Nitko nije drijemao i misli nisu lutale tijekom Isusovog živog poučavanja. Bile su previše zaokupljene slušanjem i zapažanjem.

Isus je popuštao kad je to ljubav nalagala

6. Kada je naročito od koristi biti razuman, odnosno popustljiv?

⁶ Često puta kad Biblija govori o razumnosti, fusnota pokazuje da to znači biti popustljiv. Mudrost od Boga je popustljiva kad postoje olakotne okolnosti. Katkada moramo biti razumni, odnosno popustljivi. Starješine bi trebali biti spremni popustiti kad to ljubav nalaže i pokajanje dopušta (1. Timoteju 3:3; Jakov 3:17). Isus je ostavio divne primjere popuštanja, praveći iznimke od općih pravila kad su to milosrđe ili samilost zahtijevali.

7. Koji su neki primjeri Isusove popustljivosti?

⁷ Isus je jednom rekao: “Ko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred ocem svojijem koji je na nebesima.” No on nije odbacio Petra, premda ga se Petar tri puta odrekao. Postojale su olakotne okolnosti, koje je Isus očito uzeo u obzir (Matej 10:33; Luka 22:54-62). Olakotne okolnosti postojale su i onda kad je nečista žena koja je bolovala od tečenja krvi prekršila Mojsijev zakon time što je došla među narod. Isus ni nju nije osudio. Razumio je njeno očajanje (Marko 1:40-42; 5:25-34; vidi i Luka 5:12, 13). Isus je svojim apostolima rekao neka ga ne identificiraju kao Mesiju, no ipak se nije kruto držao tog pravila kad se Samarićanki na zdencu sam identificirao kao Mesija (Matej 16:20; Ivan 4:25, 26). Ljubav, milosrđe i samilost učinili su takvo popuštanje u svim ovim slučajevima prikladnim (Jakov 2:13).

8. Kada bi književnici i farizeji odstupili od pravila, a kada to ne bi učinili?

⁸ Drugačije je bilo s nepopustljivim književnicima i farizejima. Zbog sebe bi prekršili svoje sabatne tradicije kako bi napojili svog vola. Ili ako im je vol ili sin upao u bunar, oni bi prekršili sabat da ga izvade. Ali u korist običnih ljudi ne bi nimalo popustili! Nisu bili spremni ‘prstom svojim prihvatiti’ zahtjeve (Matej 23:4; Luka 14:5). Isusu su ljudi bili važniji od većine pravila; farizejima su pravila bila važnija od ljudi.

Postaje “Sinom zapovijedi”

9, 10. Gdje su Isusovi roditelji našli Isusa nakon što su se vratili u Jeruzalem, i od kakvog je značenja bilo Isusovo postavljanje pitanja?

⁹ Neki žale što je zapisan samo jedan događaj iz Isusovog djetinjstva. Ipak, mnogi nisu svjesni velikog značenja tog događaja. Zapisan je za nas u Luki 2:46, 47: “Poslije tri dana nadjoše ga u crkvi gdje sjedi medju učiteljima, i sluša ih, i pita ih. I svi koji ga slušahu divljahu se njegovu razgovoru i odgovorima.” Kittelov Theological Dictionary of the New Testament (Teološki rječnik Novog zavjeta) iznosi misao da se grčka riječ za ‘pitati’ u ovom slučaju ne odnosi samo na dječakovu radoznalost. Riječ se može odnositi na pitanja koja se postavljaju prilikom sudskog preslušavanja, istrage, unakrsnog ispitivanja, čak na “ispipavajuća i prepredena pitanja farizeja i saduceja”, kao što su ona spomenuta u Marku 10:2 i 12:18-23.

¹⁰ Isti rječnik nastavlja: “S obzirom na ovu upotrebu riječi, može se postaviti pitanje ne odnosi li se (...) [Luka] 2:46, ne toliko na radoznalo postavljanje pitanja dječaka, već zapravo na Njegovo uspješno raspravljanje. [Redak] 47. bio bi u skladu s posljednjim gledištem.”a Rotherhamov prijevod 47. retka prikazuje to kao dramatičnu konfrontaciju: “Svi koji su ga slušali bili su izvan sebe, zbog njegovog razumijevanja i njegovih odgovora.” Robertson kaže u svom djelu Word Pictures in the New Testament (Slikovitost izražavanja u Novom zavjetu) kako njihova neprestana zapanjenost znači da su “bili izvan sebe kao da su izbečili oči”.

11. Kako su Marija i Josip reagirali na to što su vidjeli i čuli, i na što ukazuje jedan teološki rječnik?

¹¹ Kad su se Isusovi roditelji napokon pojavili na sceni, “začudiše se” (Luka 2:48). Robertson kaže da grčka riječ u ovom izrazu znači “udariti, udarcem izbaciti”. On dodaje da je Josipa i Mariju “udarilo” ono što su vidjeli i čuli. Isus je već tada, na neki način, bio začuđujući učitelj. A s obzirom na ovaj događaj u hramu, Kittelov rječnik tvrdi da “Isus već kao dječak pokreće sukob u kojem će se Njegovi protivnici napokon morati predati”.

12. Što je obilježavalo Isusova kasnija raspravljanja s religioznim vođama?

¹² A itekako su se predali! Godinama kasnije, prilikom jednog takvog postavljanja pitanja Isus je porazio farizeje tako da ga ‘od toga dana više nisu smjeli zapitati’ (Matej 22:41-46). Isto su tako i saduceji bili ušutkani s obzirom na pitanje o uskrsnuću, i ‘više ga ništa nisu smjeli zapitati’ (Luka 20:27-40). Ni književnici nisu prošli ništa bolje. Nakon što je jedan od njih raspravljao s Isusom, “niko više ne smijaše da ga zapita” (Marko 12:28-34).

13. Zbog čega je događaj u hramu bio značajan u Isusovom životu, i kako iz toga proizlazi čega je još bio svjestan?

¹³ Zašto je iz Isusovog djetinjstva izabran i ispripovijedan upravo ovaj događaj, koji uključuje njega i učitelje u hramu? Bila je to prekretnica u Isusovom životu. Kad je imao oko 12 godina, postao je onim što Židovi nazivaju “sin zapovijedi”, odgovoran da udovoljava svim odredbama zakona. Kad se Marija žalila Isusu zbog duševne boli koju je nanio njoj i Josipu, odgovor njenog sina pokazao je da je vjerojatno bio svjestan nadnaravne prirode svog rođenja i svoje mesijanske budućnosti. To proizlazi iz njegove primjedbe da je Bog, na vrlo izravan način, njegov Otac: “Za što ste me tražili? Zar ne znate da meni treba u onom biti što je oca mojega?” Uzgred, ovo su prve Isusove riječi koje su zapisane u Bibliji i one pokazuju da je bio svjestan Jehovinog nauma zbog kojeg ga je poslao na Zemlju. Dakle, čitav ovaj događaj vrlo je značajan (Luka 2:48, 49).

Isus ljubi i razumije djecu

14. Koje zanimljive detalje mogu mladi jasno razabrati na temelju izvještaja o mladom Isusu u hramu?

¹⁴ Ovaj bi izvještaj trebao biti posebno uzbudljiv za mlade. On pokazuje kako je Isus marljivo morao proučavati dok je dostizao muževno doba. Rabini u hramu bili su zapanjeni mudrošću tog dvanaestogodišnjeg “sina zapovijedi”. No on je još uvijek radio s Josipom u tesarskoj radnji, nadalje je ‘bio poslušan’ njemu i Mariji i napredovao “u milosti kod Boga i kod ljudi” (Luka 2:51, 52).

15. Kako je Isus pružao podršku mladima u vrijeme svoje zemaljske službe, i što to znači za mlade danas?

¹⁵ Isus je za vrijeme svoje zemaljske službe pružao mnogo podrške mladima: “A kad vidješe glavari svećenički i književnici čudesa što učini, i djecu gdje viču u crkvi i govore: Hozana sinu Davidovu, rasrdiše se. I rekoše mu: čuješ li što ovi govore? A Isus reče im: da! zar nijeste nikad čitali: iz usta male djece i koja sisaju načinio si sebi hvalu?” (Matej 21:15, 16; Psalam 8:2). On isto tako i danas pruža podršku stotinama tisuća mladih koji čuvaju svoju besprijekornost i prinose hvalu, a neki od njih to čine čak po cijenu svog života!

16. (a) Koju je pouku Isus dao svojim apostolima postavivši malo dijete među njih? (b) U koje je vrlo presudno vrijeme u svom životu Isus još uvijek imao vremena za djecu?

¹⁶ Kad su se apostoli prepirali tko je od njih najveći, Isus je rekao dvanaestorici: “Koji hoće da bude prvi neka bude od sviju najzadnji i svima sluga. I uzevši dijete metnu ga medju njih i zagrlivši ga reče im: Ko jedno ovakovo dijete primi u ime moje, mene prima; a ko mene primi ne prima mene nego onoga koji je mene poslao” (Marko 9:35-37). Osim toga, kad je posljednji put putovao u Jeruzalem, da bi se suočio s užasnim iskušenjem i sa smrću, uzeo si je vremena za djecu: “Pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije.” Zatim ih je ‘zagrlio, metnuo na njih ruke i blagoslovio ih’ (Marko 10:13-16).

17. Zašto je Isusu bilo lako uspostaviti odnos s djecom, i što moraju djeca upamtiti s obzirom na njega?

¹⁷ Isus zna kako je to biti dijete u svijetu odraslih. On je živio s odraslima, radio s njima, doživio što znači biti im podložan i također je osjetio toplinu i sigurnost njihove ljubavi. Djeco, taj isti Isus je vaš prijatelj; on je za vas umro i vi ćete zauvijek živjeti ako slušate njegove zapovijedi (Ivan 15:13, 14).

18. Koju uzbudljivu pomisao trebamo, posebno pod pritiskom ili u opasnosti, zadržati na umu?

¹⁸ Činiti ono što Isus zapovijeda nije tako teško kako to možda izgleda. Mladi, on je spreman pomoći vama i svima drugima, kao što čitamo u Mateju 11:28-30: “Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe [ili, “dođite sa mnom pod moj jaram”, NW fusnota], i naučite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu, i naći ćete pokoj dušama svojijem. Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako.” Zamisli samo, dok prolaziš kroz život služeći Jehovi, Isus je uz tebe, čineći jaram blagim i breme lakim. To je uzbudljiva pomisao za sve nas!

19. Koja bismo pitanja s obzirom na Isusove načine poučavanja s vremena na vrijeme trebali razmotriti?

¹⁹ Smatramo li, nakon što smo razmotrili samo nekoliko načina na koje je Isus poučavao, da poučavamo poput njega? Ne potiče li nas sažaljenje, kad vidimo one koji su tjelesno bolesni ili duhovno izgladnjeli, da učinimo sve što možemo kako bismo im pomogli? Naučavamo li, dok podučavamo druge, Božju riječ, ili učimo li, poput farizeja, vlastite ideje? Jesmo li budni kako bismo zapazili svakodnevne stvari oko sebe koje se mogu koristiti da se razjasni, predoči, utvrdi i unaprijedi razumijevanje duhovnih istina? Izbjegavamo li kruto zastupanje određenih pravila kad, zbog određenih okolnosti, ljubav i milosrđe dolaze bolje do izražaja putem popustljivosti s obzirom na primjenu tih pravila? A što je s djecom? Pokazujemo li im istu blagu pažnju i ljubaznu dobrohotnost kakvu im je pokazivao Isus? Hrabriš li svoju djecu da proučavaju na način na koji je to Isus činio kao dječak? Hoćeš li postupati odlučno kao što je to Isus činio, ali biti spreman toplo prihvatiti one koji se kaju, kao kokoš koja skuplja svoje piliće pod svoja krila? (Matej 23:37).

20. Kojom se ugodnom pomisli možemo tješiti dok služimo našem Bogu?

²⁰ Ako nastojimo činiti najbolje što možemo kako bismo poučavali kao što je Isus poučavao, on će nam sasvim sigurno dopustiti da ‘dođemo s njim pod njegov jaram’ (Matej 11:28-30).

[Bilješka]

Sjećaš li se?

◻ Zašto se narod okupljao oko Isusa?

◻ Zašto je Isus katkada bio popustljiv s obzirom na neka pravila?

◻ Što možemo naučiti iz Isusovog postavljanja pitanja hramskim učiteljima?

◻ Koje pouke možemo izvući iz Isusovog odnosa s djecom?