Gledište kršćana o višim vlastima

 1, 2. (a) Kako je došlo do toga da se Pavao našao kao zatvorenik u Rimu? (b) Za koja pitanja daje povoda njegovo pozivanje na cezara?

APOSTOL Pavao je gornje riječi uputio Rimljanima 56. n. e. Nekoliko godina nakon toga on se našao u Rimu kao zatočenik. Kako je došlo do toga? Kad ga je u Jeruzalemu napala svjetina, priskočili su mu u pomoć rimski vojnici. Odveli su ga u Cezareju, gdje su podigli protiv njega lažne optužbe. No, bilo mu je omogućeno da se brani pred rimskim namjesnikom Feliksom. Budući da se Feliks nadao mitu, zadržao je apostola dvije godine u zatvoru. Na kraju je Pavao zatražio od sljedećeg namjesnika, Festa, da njegov slučaj dođe pred cezara (Djela apostolska 21:27-32; 24:1–25:12).

² Kao rimski građanin imao je na to pravo. No, je li bilo logično da se Pavao pozvao na vladara tog carstva, kad je Isus označio zapravo Sotonu ‘vladarem svijeta’ i kad ga je Pavao sam nazvao ‘bogom ovog sustava stvari’? (Ivan 14:30; 2. Korinćanima 4:4, NW). Ili je rimska vlast zauzimala ‘uvjetni položaj’, pa je stoga bilo prikladno da Pavao zamoli tu vlast za zaštitu svojih prava? Dozvoljavaju li apostolove ranije izgovorene riječi: “Moramo slušati Boga kao vladara prije nego ljude”, da kršćani uistinu slušaju ljudske vladare ako time ne bi bila okrnjena poslušnost prema Bogu? (Djela apostolska 5:29, NW).

 3. Koje dobro promišljeno gledište izražava Pavao, i koju ulogu igra u tome savjest?

³ Svojim pismom Rimljanima Pavao nam pomaže naći odgovor na ta pitanja; u njemu je izraženo promišljeno gledište o ljudskim vladarima. Prema Rimljanima 13:1-7, Pavao objašnjava koju bi ulogu trebala igrati savjest kršćanina kad se radi o zauzimanju uravnoteženog stajališta obzirom na neograničenu poslušnost Najvišoj vlasti, Jehovi Bogu, i obzirom na uvjetnu poslušnost ‘višim vlastima’.

 4. Koje je stajalište ispravljeno 1962. godine, i koja se pitanja sada postavljaju?

⁴ Nekoliko godina, do 1962, Jehovini svjedoci su zastupali stajalište da su više vlasti Jehova Bog i Krist Isus. No, kako je u skladu s Pričama Salamunovim 4:18 svjetlo sve jače svijetlilo, uslijedila je odgovarajuća promjena. S tim u vezi dolazi do pojave različitih pitanja. Je li sada ispravno označavati višim vlastima kraljeve, predsjednike, premijere, gradonačelnike, te ostale političke i svjetovne službenike, i reći da im dugujemo uvjetnu podložnost?

 5. U kom smislu nam kontekst iz Rimljanima 13:1 pomaže identificirati više vlasti, i kako taj zaključak podupiru različiti prijevodi Biblije?

⁵ Irenej, pisac iz drugog stoljeća n. e. izvještava da je, prema gledištu nekih njegovih suvremenika, Pavao u Rimljanima 13:1 govorio “o vlastima anđela” ili “o nevidljivim kneževima”. Ali, Irenej je zastupao stajalište da su pod višim vlastima mišljene “ljudske” vlasti. Iz konteksta Pavlovih riječi proizlazi da je Irenej bio u pravu. U zadnjim stihovima 12. poglavlja pisma Rimljanima Pavao objašnjava kako bi se kršćani trebali ponašati prema ‘svim ljudima’. Čak bi prema ‘neprijateljima’ trebali biti obazrivi i puni ljubavi (Rimljanima 12:17-21). Izraz ‘svi ljudi’ nedvojbeno se odnosio na ljude izvan kršćanske skupštine. Prema tome, i “više vlasti” o kojima Pavao na kraju govori, moraju se također nalaziti izvan kršćanske skupštine. Zapazimo kako je u nekim prijevodima preveden prvi dio Rimljanima 13:1: “Svatko mora slušati državne vlasti” (Today’s English Version). “Svatko se mora podložiti vladajućim vlastima” (New International Version). “Svatko mora slušati građanske vlasti” (Phillipsov New Testament in Modern English).

 6. Kako Pavlovo ukazivanje na plaćanje poreza i danka ukazuje da se mora raditi o svjetovnim vlastima, kad je riječ o višim vlastim?

⁶ Pavao kaže dalje da te vlasti traže porez i danak (Rimljanima 13:6, 7). Kršćanska skupština ne traži nikakve poreze niti kakav danak; takve zahtjeve ne postavljaju niti Jehova ili Isus, a niti bilo koji drugi “nevidljivi vladari” (2. Korinćanima 9:7). Porezi se plaćaju samo svjetovnim vlastima. Suglasno tome, grčke riječi za “porez” i “danak” koje je Pavao upotrijebio u Rimljanima 13:7, označavaju posebno novac, koji se plaća državi.a

 7, 8. (a) Kako je više biblijskih mjesta suglasno sa stajalištem da se kršćani trebaju pokoravati političkim vlastima u svijetu? (b) Samo kada se kršćanin neće složiti s naredbama koje dolaze od vlasti?

⁷ Pavlova opomena da se treba pokoravati višim vlastima suglasna je i sa Isusovom zapoviješću ‘vratiti cezaru cezarovo’, pri čemu se riječju “cezar” misli na svjetovnu vlast (Matej 22:21). Također je to suglasno s Pavlovim riječima koje je kasnije napisao Titu: “Podsjećaj ih da se pokoravaju poglavarima i vlastima, da budu poslušni, da budu spremni na svako dobro djelo” (Titu 3:1, St). Dakle, ako vlast pozove kršćane da sudjeluju na poslovima koji služe javnosti, oni s pravom udovoljavaju tom pozivu tako dugo dok ti poslovi ne predstavljaju nadomjestak za neku službu koja se protivi Pismu, odnosno kompromis, ili ako na bilo koji način povređuju biblijska načela, kao naprimjer ono iz Izaije 2:4.

⁸ Petar je također potvrdio da se trebamo pokoravati svjetovnim višim vlastima, rekavši sljedeće: “Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi zbog Gospodina: bilo kralju, jer je vrhovnik, bilo upraviteljima, jer ih on šalje da kažnjavaju one koji čine zlo, a pohvaljuju one koji čine dobro!” (1. Petrova 2:13, 14, St). Suglasno tome, kršćani uvažavaju i poziv kojeg je Pavao uputio Timoteju: “Zato napominjem, prije svega, da se upravljaju moljenja, molitve, molbe, zahvaljivanja za sve ljude, za kraljeve i za sve one koji su na višem položaju, da bismo mogli nastaviti voditi miran i tih život s potpunom odanošću Bogu i ozbiljnošću” (1. Timoteju 2:1, 2, NW).b

 9. Zašto ne umanjuje Jehovinu čast ako se za ljudske vlasti govori da su “više” vlasti?

⁹ Da li mi na bilo koji način umanjujemo čast koja pripada Jehovi, ako govorimo o svjetovnim vlastima kao o “višim” vlastima? Ne, jer je Jehova više od same vlasti. On je “suvereni Gospodin”, “Najviši” (Psalam 73:28; Danijel 7:18, 22, 25, 27; Otkrivenje 4:11; 6:10, NW). Pokazivanje dostojne podložnosti ljudskim vlastima ni u kom slučaju ne odvraća od obožavanja suverenog Gospodina Jehove. Ukoliko onda te vlasti zauzimaju viši položaj? Samo obzirom na druge ljude i unutar područja svog djelovanja. Njihova je dužnost da upravljaju ljudskim zajednicama, da ih štite, a u tu svrhu izdaju naredbe kojima sređuju stvari u javnosti.

10. (a) Što dokazuje Pavlova izjava o ‘uredbi’ viših vlasti u odnosu na Jehovinu vlast? (b) Što je Jehova ‘dopustio’ u vezi postavljanja određenih vladara, i kako to predstavlja kušnju za njegove sluge?

¹⁰ Jehova Bog kao Najviši stoji nad svjetovnim vlastima, a to je vidljivo i iz toga što su one “od Boga postavljene u svoj uvjetni položaj”. Ali, ta izjava daje povoda jednom pitanju. Nekoliko godina nakon što je Pavao napisao ove riječi, uslijedilo je žestoko progonstvo kršćana na poticaj rimskog cara Nerona. Da li je sam Bog postavio Nerona na njegov položaj? Nikako ne. Bog ne izabire svakog pojedinog vladara, niti ga “Božjom milošću” postavlja na njegov položaj, nego Sotona ponekad manevrira beskrupuloznim ljudima na vladajućim položajima, a Jehova to dopušta, jednako kao i kušnje koje bi ti vladari mogli prouzročiti njegovim lojalnim slugama. (Usporedi Job 2:2-10.)

11, 12. O kojim se slučajevima izvještava u kojima je Jehova tako upravljao svjetovnim vlastima da su došle na svoj položaj ili su bile udaljene s njega?

¹¹ Međutim, Jehova je u interesu svojih uzvišenih nauma posredovao u slučaju određenih vladara ili vladavina. Primjerice, u vrijeme Abrahama, Kanaaneji su smjeli ostati u zemlji Kanaan. Protivno tome, kasnije ih je Jehova istrijebio, a zemlju je dao u posjed Abrahamovom sjemenu. Kad su se Izraelci zadržavali u pustinji, Jehova im nije dozvolio da prolaze kroz Amon, Moab i brdo Seir, ali im je zapovijedio da unište kraljevstva Sihona i Oga (1. Mojsijeva 15:18-21; 24:37; 2. Mojsijeva 34:11; 5. Mojsijeva 2:4, 5, 9, 19, 24; 3:1, 2).

¹² Nakon što su se Izraelci naselili u Kanaanu, Jehova je i dalje obraćao punu pažnju vlastima s kojima je njegov narod dolazio u doticaj. Kad su Izraelci grešili on je ponekad dopuštao da dođu pod upravu neke poganske vlasti. Ako su se pokajali, istjerao je tu silu iz zemlje (Sudije 2:11-23). Na kraju je dopustio da Juda, kao i mnogi drugi narodi, potpadne pod vladavinu Babilona (Izaija 14:28–19:17; 23:1-12; 39:5-7). Kad se Izrael nalazio u babilonskom zarobljeništvu Jehova je prorekao uspon i pad svjetskih sila, s kojima će njegov narod imati posla od vremena Babilona, pa sve do u naše vrijeme (Danijel, poglavlja 2, 7, 8 i 11).

13. (a) Zašto je Jehova utvrdio granice narodima, kako to proizlazi iz Mojsijeve pjesme? (b) Zašto je Bog vratio Izraelce u njihovu zemlju?

¹³ Mojsije je opjevao Jehovu riječima: “Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, kad je razmještao sinove čovječje, odredi im međe po broju Božjih sinova; tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova baština” (Ponovljeni zakon 32:8, 9, St; usporedi Djela apostolska 17:26). Da, Bog je, da bi ostvario svoje naume, odlučivao koje će više vlasti ostati postojati, a koje će biti uništene. Tako je Abrahamovim potomcima dodijelio u nasljeđe jednu zemlju u koju ih je kasnije vratio, da bi se tamo konačno moglo pojaviti obećano Sjeme, kao što je i bilo prorečeno (Danijel 9:25, 26; Mihej 5:2).

14. U kom smislu postavlja Jehova u većini slučajeva ljudske vlasti na njihove uvjetne položaje?

¹⁴ U većini slučajeva, međutim, Jehova je postavio vladare na njihove uvjetne položaje u tom smislu što je dopustio da ljudi dođu na položaje uvjetne vlasti u međusobnim odnosima, pri čemu su naravno uvijek podložni Bogu. Stoga je Isus, stojeći pred Poncijem Pilatom, rekao sljedeće: “Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti kad ti ne bi bilo dano odozgo” (Ivan 19:11, St). To ne znači da je sam Bog postavio Pilata, nego da je on samo uz Božje dopuštenje imao u Isusovu slučaju moć odlučivanja o životu i smrti.

15. Na koji način Sotona vlada svijetom?

¹⁵ A kako je s biblijskom izjavom da je Sotona bog ili vladar ovoga svijeta? (Ivan 12:31; 2. Korinćanima 4:4). Da, što reći za Sotoninu hvalisavu izjavu upućenu Isusu, kad mu je pokazao sva kraljevstva svijeta, i rekao: ‘Sva vlast je [meni] predana i dajem je komu hoću’ (Luka 4:6, St). Isus se nije usprotivio Sotoninim hvalisavim riječima. One su također suglasne s riječima koje je Pavao uputio Efežanima: “Jer se ne borimo protiv krvi i mesa, nego protiv vladavina, protiv vlasti, protiv svjetovnih vladara ove tame, protiv zlih duhovnih sila na nebeskim položajima” (Efežanima 6:12, NW). Nadalje, Sotona je u Otkrivenju predočen velikim zmajem koji je dao “svoju moć i svoje prijestolje i veliku vlast” simboličnoj divljoj zvijeri, političkim sustavima ovoga svijeta (Otkrivenje 13:2, NW).

16. (a) Iz čega je vidljivo da je Sotonina vlast ograničena? (b) Zašto je Jehova dopustio Sotoni da vlada nad čovječanstvom?

¹⁶ Zapazimo da iz Sotonine izjave upućene Isusu ‘Sva vlast je [meni] predana’, proizlazi da i on vlada samo uz dopuštenje. Zašto mu je Bog dao tu vlast? Sotonin put svjetskog vladara započeo je u Edenu kad je javno optužio Boga da laže i da na nepravedan način provodi svoj suverenitet (1. Mojsijeva 3:1-6). Adam i Eva su slijedili Sotonu, postavši tako neposlušnima Jehovi Bogu. Jehova je tada mogao uništiti Sotonu zajedno s njegova dva pomagača, što bi bilo u potpunosti pravedno (1. Mojsijeva 2:16, 17). Ali, Sotonine su riječi bile zapravo osobni izazov Jehovi. Tako je Bog u svojoj mudrosti ostavio Sotonu još za neko vrijeme na životu, dok je Adamu i Evi dopustio da, prije nego umru, imaju djecu. Na taj je način Bog dao vremena i pobrinuo se za priliku da bude pobijena Sotonina izazovna tvrdnja (1. Mojsijeva 3:15-19).

17, 18. (a) Zašto možemo reći da je Sotona bog ovoga svijeta? (b) Kako to da u svijetu “nema vlasti koja nije od Boga”?

¹⁷ Događaji koji su uslijedili od Sotonine izjave u Edenu pokazali su da su njegove optužbe bile čista laž. Adamovi potomci nisu postali sretnima ni pod Sotoninom, niti pod ljudskom vladavinom (Propovjednik 8:9). S druge strane, Božji način postupanja s njegovim narodom dokazao je nadmoćnost božanske vladavine (Izaija 33:22). No, budući da većina Adamovih potomaka ne prihvaća Jehovin suverenitet, oni svjesno ili nesvjesno služe Sotoni kao svom bogu (Psalam 14:1; 1. Ivanova 5:19).

¹⁸ Uskoro će biti razjašnjena sporna pitanja postavljena u Edenu. Božje Kraljevstvo će preuzeti neograničenu upravu nad stvarima čovječanstva, a Sotona će biti bačen u bezdan (Izaija 11:1-5; Otkrivenje 20:1-6). Međutim, do tada je ljudima prijeko potrebna određena institucija koja omogućava uređen život. Jehova “nije Bog nereda, nego mira” (1. Korinćanima 14:33, NW). Zato je dopustio da se izvan Edena razviju u zajednicama strukture vlasti, i omogućio ljudima da vladaju u toj instituciji. Tako je došlo do toga da “nema vlasti koja nije od Boga”.

19. Da li se svaki ljudski vladar daje voditi direktno od Sotone?

¹⁹ Sotona je od Edena imao veliku slobodu nad ljudima, koju je koristio da bi upravljao događajima na Zemlji, upravo kako je rekao Isusu svojim hvalisavim riječima (Job 1:7; Matej 4:1-10). Ali to ne znači da se svaki vladar u svijetu dao voditi direktno od Sotone. Neki, kao naprimjer Neron u prvom stoljeću i Adolf Hitler u naše vrijeme, uistinu su pokazivali sotonski duh. Drugi pak ne. Prokonzul Cipra, Sergije Pavao bio je ‘uman čovjek koji je zaželio da čuje riječ Božju’ (Djela apostolska 13:7). Prokonzul Ahaje Galion nije dopustio da na njega izvrše pritisak Židovi koji su optužili Pavla (Djela apostolska 18:12-17). I mnogi drugi vladari su časno i savjesno vladali. (Usporedi Rimljanima 2:15.)

20, 21. Koji događaji u 20. stoljeću dokazuju da ljudski vladari ne vrše uvijek Sotoninu volju?

²⁰ U Otkrivenju je prorečeno da će Jehova u ‘Gospodinovom danu’ koji je počeo 1914. tako upravljati ljudskim vlastima da će biti osujećene Sotonine namjere. Tamo se govori o rijeci progonstava koju će Sotona raspiriti protiv pomazanih kršćana, ali će ih “zemlja” progutati (Otkrivenje 1:10; 12:16, NW). Elementi ‘zemlje’ to jest današnje ljudsko društvo na Zemlji zaštitit će Jehovin narod od Sotoninog progonstva. 

²¹ Da li se to uistinu dogodilo? Da. Primjerice, 30-ih i 40-ih godina vršen je jak pritisak na Jehovine svjedoke u SAD; bili su izvrgnuti napadima svjetine, a mnogi od njih čak nepravedno zatvoreni. Ipak, doživjeli su olakšanje kad je Vrhovni sud SAD donio više odluka u vezi priznavanja legalnosti njihova djelovanja. I na drugim su mjestima vlasti pomagale Božjem narodu. Pred nekako 40 godina u Irskoj, u gradu Cork, svjetina katolika napala je dva Svjedoka. Tada im je pritekao u pomoć policajac, a napadače je sud proglasio krivima. Prošle su godine na Fidži otocima neki poglavice na visokom položaju odlučivali o prijedlogu da se zabrani djelovanje Jehovinih svjedoka. Jedan je poglavica odvažno govorio u korist Svjedoka i tada je prijedlog bio bez daljnjega odbijen.

22. Koja će se pitanja nadalje razmatrati?

²² Ne, više vlasti ne služe uvijek interesima Sotone. Kršćani mogu biti pokorni višim vlastima a da se time ne pokoravaju Sotoni. Oni će biti podložni tim vlastima tako dugo dok Bog dozvoljava da one postoje. Ali, što znači takva pokornost? I što mogu kršćani radi toga očekivati od viših vlasti? Ova pitanja bit će razmotrena u sljedećim člancima.