Zašto Isusovi učenici ne poste?

Ivan Krstitelj završio je u zatvoru nakon Pashe 30. godine. On je želio da svi njegovi učenici pođu za Isusom, no neki su se i dalje držali njega iako je već mjesecima bio u zatvoru.

Kad se približila Pasha 31. godine, neki Ivanovi učenici došli su Isusu i upitali ga: “Zašto mi i farizeji postimo, a tvoji učenici ne poste?” (Matej 9:14). Farizejima je post bio vjerski obred. Isus je kasnije čak ispričao usporedbu o jednom samopravednom farizeju koji se molio: “Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi (...). Postim dvaput u tjednu” (Luka 18:11, 12). Vjerojatno su se i Ivanovi učenici držali tog običaja ili su možda postili u znak žalosti zbog Ivanovog zatočeništva. Stoga su se čudili zašto i Isusovi učenici ne poste, očekujući možda da im se pridruže i žaluju zbog onoga što se dogodilo Ivanu.

Posluživši se jednim primjerom, Isus im je odgovorio: “Imaju li prijatelji mladoženjini razloga tugovati dok je mladoženja s njima? Ali doći će dani kad će se mladoženja uzeti od njih i tada će postiti” (Matej 9:15).

Sam je Ivan nazvao Isusa mladoženjom (Ivan 3:28, 29). Prema tome, dok god je Isus bio sa svojim učenicima, oni nisu trebali postiti. Kasnije, kad je on umro, njegovi su učenici tugovali i nije im bilo do jela. No velika promjena nastupila je nakon njegovog uskrsnuća jer tada više nisu imali razloga za žalost i post.

Isus je potom naveo dvije usporedbe: “Nitko na staru haljinu ne prišiva zakrpu od tkanine koja se još nije skupila, jer bi se zakrpa otrgnula s haljine i rupa bi postala još veća. I novo se vino ne stavlja u stare mjehove. Inače se mjehovi proderu, i tako se vino prolije i mjehovi propadnu. Nego novo se vino stavlja u nove mjehove” (Matej 9:16, 17). Što je time htio reći?

Isus je htio pomoći učenicima Ivana Krstitelja da razumiju kako nitko ne bi trebao očekivati od njegovih sljedbenika da se drže starih židovskih vjerskih običaja, kao što je obredni post. On nije došao “krpati”, odnosno popravljati, star i dotrajao vjerski sustav koji je trebalo odbaciti i zamijeniti novim. Način štovanja Boga koji je uveo Isus nije trebalo prilagođavati židovstvu i njegovim običajima, temeljenim na ljudskim predajama tog vremena. Kao što je Isus rekao, on nije došao kako bi novu zakrpu prišio na staru haljinu niti da bi mlado vino stavio u stari, otvrdnuli mijeh.