U biblijsko doba bilo je uobičajeno čuvati vino u mjehovima (Jošua 9:13). Mjehovi su se izrađivali od cijele kože nekih domaćih životinja, primjerice od koza ili jarića. Da bi se načinio mijeh, s tijela životinje najprije bi se uklonila glava i noge, a zatim bi se pažljivo oderala koža kako se ne bi moralo rezati trbuh. Koža bi se potom uštavila te bi se zašili svi otvori, osim onoga na vratu ili nozi koji bi služio kao otvor mijeha. Njega se obično zatvaralo čepom ili konopcem.

S vremenom bi se koža mijeha stvrdnula i izgubila bi elastičnost. Stoga u stare mjehove nije bilo dobro stavljati mlado vino koje još uvijek fermentira. Otvrdnula koža starog mijeha vjerojatno bi se uslijed fermentacije proderala. S druge strane novi su mjehovi bili elastičniji i mogli su podnijeti pritisak koji se stvara fermentacijom mladog vina. Prema tome Isus je rekao nešto što je u to doba svima bilo poznato. Objasnio je što će se dogoditi ako netko stavi mlado vino u stare mjehove: “Novo će vino proderati mjehove i prolit će se, a mjehovi će propasti. Nego novo se vino treba staviti u nove mjehove” (Luka 5:37, 38).