“Nauči nas moliti se”
“GOSPODINE! nauči nas moliti se.” Ovu je molbu uputio jedan od učenika Isusa Krista (Luka 11:1). Anonimni učenik očito je bio čovjek koji je duboko cijenio molitvu. Današnji pravi obožavatelji isto tako shvaćaju njenu važnost. Uostalom, molitva je sredstvo pomoću kojeg nas može čuti Najviša Ličnost u svemiru! Zamisli to! ‘Slušač molitve’ osobno poklanja pažnju našim brigama i tjeskobama (Psalam 65:2, NW). A što je još važnije, putem molitve upućujemo Bogu zahvale i hvale (Filipljanima 4:6).
No ipak, riječi “nauči nas moliti se” potiču neka ozbiljna pitanja. Diljem svijeta različite religije koriste mnoge metode približavanja Bogu. No postoji li ispravan i pogrešan način moljenja? Da bismo dobili odgovor, pogledajmo najprije neke popularne religiozne običaje koji uključuju i molitvu. Usredotočit ćemo se na one koji se prakticiraju u Latinskoj Americi.
Likovi i “sveci zaštitnici”
Općenito govoreći, latinoameričke zemlje vrlo su religiozne. Naprimjer, diljem Meksika može se primijetiti popularan običaj moljenja “svecima zaštitnicima”. Štoviše, uobičajeno je da meksički gradovi imaju “svece zaštitnike” u čije se ime određenim danima održavaju svetkovine. Osim toga, meksički se katolici mole velikom mnoštvu likova. Međutim, kojem će se “svecu” obožavatelj obratiti ovisi o vrsti molbe koju želi uputiti. Ako netko traži bračnog druga, mogao bi zapaliti svijeću “svetom” Antunu. Onaj tko treba krenuti na putovanje automobilom mogao bi se preporučiti “svetom” Kristoforu, zaštitniku putnika, osobito automobilista.
No otkuda potječu ti običaji? Povijest pokazuje da su Španjolci, kad su došli u Meksiko, zatekli stanovništvo koje se posvetilo obožavanju poganskih bogova. Victor Wolfgang von Hagen, u svojoj knjizi Los Aztecas, Hombre y Tribu, kaže sljedeće: “Postojali su osobni bogovi, svaka je biljka imala svog boga, svaka djelatnost svoga boga ili božicu, čak su i samoubojice imale boga. Yacatecuhtli je bio božanstvo trgovaca. U tom politeističkom svijetu svi su bogovi imali jasno definirane sklonosti i svrhu.”
Sličnost tih bogova katoličkim “svecima” bila je toliko očita da su domoroci, kad su ih španjolski osvajači pokušali “pokrstiti”, jednostavno zamijenili odanost svojim idolima odanošću crkvenim “svecima”. Jedan članak u The Wall Street Journalu priznao je pogansko porijeklo katolicizma u nekim dijelovima Meksika. U članku je zabilježeno da u jednom području većina od 64 “sveca” koje štuje tamošnji narod odgovara “specifičnim bogovima Maja”.
New Catholic Encyclopedia tvrdi da je “između sveca i onih na Zemlji uspostavljena veza povjerljive prisnosti, (...) veza koja nipošto ne umanjuje vrijednost odnosa s Kristom i Bogom, već ga obogaćuje i produbljuje”. No kako bi veza koja je očigledno ostatak poganstva mogla produbiti nečiji odnos s pravim Bogom? Mogu li molitve koje se upućuju takvim “svecima” uistinu ugoditi Bogu?
Porijeklo krunice
Jedan drugi popularni običaj uključuje i upotrebu krunice. Diccionario Enciclopédico Hispano-Americano opisuje krunicu kao “niz od pedeset ili stotinu i pedeset zrnaca podijeljenih na desetine drugim većim zrncima a na krajevima sastavljen križem, ispred kojeg u današnje vrijeme dolaze tri zrnca”.
Objašnjavajući kako se koristi krunica, u jednoj katoličkoj publikaciji stoji: “Sveta je krunica oblik glasovne i mentalne molitve o Otajstvima našeg otkupljenja. Sastoji se od petnaest desetina. Svaka desetina sastoji se od nabrajanja jednog Očenaša, deset Zdravo Marija i jedne Slava Ocu. Tijekom svake desetine meditira se o otajstvu.” Otajstva su doktrine, odnosno učenja, koja katolici trebaju znati, a koja se u ovom slučaju odnose na život, patnju i smrt Krista Isusa.
The World Book Encyclopedia kaže: “Rani oblici moljenja s krunicom započeli su u kršćanstvu tijekom srednjeg vijeka, no uzeli su maha tek u 1400-ima i 1500-ima.” Da li se krunica koristi isključivo u katolicizmu? Ne. Diccionario Enciclopédico Hispano-Americano kaže: “Slična se zrnca koriste u islamskom, lamaističkom i budističkom obožavanju.” Encyclopedia of Religion and Religions čak zapaža: “Pretpostavlja se da su muslimani preuzeli krunicu od budista a kršćani pak od muslimana za vrijeme križarskih ratova.”
Neki tvrde da krunica služi samo kao pomoć pri pamćenju kad treba ponavljati brojne molitve. No je li Bogu po volji da se ona koristi?
Nije potrebno da teoretiziramo niti raspravljamo o prikladnosti ili vrijednosti takvih običaja. Isus je dao autoritativan odgovor na molbu da pouči svoje sljedbenike kako da se mole. Ono što je rekao bit će poučno, a neke će čitatelje možda iznenaditi.
[Slike na stranici 3]
Katolici obično koriste krunicu. Otkuda ona potječe?