11. Kako je Isus usporedbu o ocu i sinu primijenio na molitvu?

¹¹ Isusova usporedba o upornom domaćinu ističe kakav stav treba imati onaj tko se s vjerom obraća Bogu u molitvi. No njegova sljedeća usporedba ističe kakav stav ima onaj tko sluša molitvu — Jehova. Isus je upitao: “Koji bi otac među vama sinu svojemu, ako ga zamoli ribu, dao zmiju umjesto ribe? Ili ako ga zamoli jaje, hoće li mu dati škorpiona?” Potom je objasnio pouku tih redaka: “Dakle, ako vi, iako ste zli, znate davati dobre darove svojoj djeci, koliko će više Otac, koji je na nebu, dati svetog duha onima koji ga mole za to!” (Luka 11:11-13).

12. Kako usporedba o ocu koji udovoljava molbi svog sina ističe Jehovinu spremnost da usliši naše molitve?

¹² Koristeći se primjerom oca koji udovoljava molbi svog sina, Isus otkriva kako Jehova gleda na one koji mu se obraćaju u molitvi (Luka 10:22). Zapazi najprije razliku između dvije usporedbe koje smo naveli. Za razliku od čovjeka iz prve usporedbe koji je s oklijevanjem i preko volje udovoljio prijateljevoj molbi, Jehova je poput brižnog oca koji rado ispunjava molbu svog djeteta (Psalam 50:15). Isus također ističe koliko je Jehova spreman uslišiti naše molitve tako što ukazuje na razliku između njega i nekog ljudskog oca. On kaže da ako ljudi, iako su “zli” zbog naslijeđene grešnosti, daju dobre darove svojoj djeci, koliko tek možemo biti sigurni da će naš dobrohotan nebeski Otac dati svetog duha svojoj “djeci”, odnosno svojim slugama! (Jakov 1:17).

14. (a) Koje pogrešno razmišljanje muči neke koji se suočavaju s kušnjama? (b) Zašto se Jehovi možemo moliti s pouzdanjem kad se suočavamo s kušnjama?

¹⁴ Isusova usporedba o brižnom ocu ističe i to da je Jehovina dobrota daleko veća od dobrote koju pokazuje bilo koji roditelj na Zemlji. Stoga nitko od nas nikada ne bi smio pomisliti da su kušnje koje možda doživljavamo dokaz Božjeg neodobravanja. Naš glavni neprijatelj, Sotona, želi da tako mislimo (Job 4:1, 7, 8; Ivan 8:44). Nigdje u Bibliji nećemo naći temelja za takvo osuđivanje samog sebe. Jehova nas ne iskušava “zlom” (Jakov 1:13). On nam nikada neće ‘dati zmiju ili škorpiona’, odnosno neće nam uzrokovati bolne kušnje. Naš nebeski Otac daje ‘dobro onima koji ga mole’ (Matej 7:11; Luka 11:13). Doista, što bolje budemo razumjeli Jehovinu dobrotu i njegovu spremnost da nam pomaže, to ćemo više biti potaknuti da mu se molimo s pouzdanjem. Budemo li tako činili, moći ćemo reći isto što i psalmist koji je napisao: “Čuo je Bog, poslušao je glas molitve moje” (Psalam 10:17; 66:19).