Je li Bog kriv?

“BOG je ljubav”, kaže Biblija u 1. Ivanovoj 4:8. Osim toga, pravedan je i milosrdan. “On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer su svi putevi njegovi pravda. Bog je on vjeran, bez nepravde, pravedan je i istinoljubiv” (5. Mojsijeva 32:4).

Kao naš Stvoritelj, Jehova Bog može predvidjeti sve moguće uzroke nesreće te spriječiti da se ona dogodi. Imajući u vidu te činjenice i način na koji se Boga opisuje u Bibliji, mnogi s pravom pitaju: “Zašto Bog dopušta da se događaju prirodne katastrofe?”a Milijuni ljudi koji su iskreno postavili to pitanje saznali su da Bog u svojoj pisanoj Riječi pruža vrlo logičan odgovor (2. Timoteju 3:16). Razmotrimo što ona kaže.

Iz Biblije doznajemo da je Bog našim praroditeljima pružio sve što im je bilo potrebno da bi živjeli u miru i sreći. Zajedno sa svojim potomcima trebali su izvršavati Božju zapovijed da se “rađaju, množe i napune zemlju” i mogli su biti sigurni da će se Bog brinuti za njih sve dok mu budu poslušni (1. Mojsijeva 1:28).

Nažalost, Adam i Eva su odbacili svog Stvoritelja time što su namjerno prekršili njegovu zapovijed te odlučili biti neovisni o njemu (1. Mojsijeva 1:28; 3:1-6). Velika većina njihovih potomaka krenula je njihovim stopama (1. Mojsijeva 6:5, 6, 11, 12). Jednostavno rečeno, ljudi su htjeli biti sami svoji gospodari i upravljati Zemljom bez Božjeg vodstva. Budući da je Jehova Bog pun ljubavi koji poštuje načelo slobodne volje, ne prisiljava ljude da prihvate njegovu vlast, čak ni onda kad njihovo postupanje može imati štetne posljedice.b

Međutim, Jehova nije napustio ljudsku obitelj. On još uvijek “daje da sunce njegovo izlazi zlima i dobrima i da kiša pada pravednima i nepravednima” (Matej 5:45). Osim toga, Bog je ljudima dao sposobnost da uče o Zemlji, njenim prirodnim ciklusima i djelovanju prirodnih sila, a to im znanje u određenoj mjeri pomaže da predvide vremenske nepogode i druge opasnosti, kao što su erupcije vulkana.

Ljudi su također otkrili na kojim dijelovima Zemlje postoji naročito velika opasnost od potresa i teških vremenskih nepogoda. U nekim su zemljama ta saznanja omogućila da se spase mnogi životi jer su dovela do pokretanja obrazovnih kampanja, primjene kvalitetnijih metoda gradnje i usavršavanja metoda kojima se građanstvo upozorava na opasnost od nepogoda. No statistike pokazuju da se svake godine događa sve više prirodnih katastrofa. Za to postoje brojni i vrlo složeni razlozi.

Razornost katastrofe ne ovisi uvijek o snazi prirodnih sila koje su je uzrokovale. Često je puno važnija gustoća naseljenosti pogođenog područja. Prema izvještaju Međunarodne banke za obnovu i razvoj, u više od 160 zemalja svijeta preko 25 posto stanovništva živi u područjima u kojima ljudima prijeti velika opasnost da poginu u nekoj prirodnoj katastrofi. “Budući da sve više ljudi živi u opasnim područjima, sve se češće događa da obične prirodne pojave postaju katastrofe”, kaže znanstvenik Klaus Jacob sa Sveučilišta Columbia u Sjedinjenim Državama.

Situaciju dodatno otežavaju brza i neplanska urbanizacija, uništavanje šuma te asfaltiranje velikih zemljanih površina koje bi inače upijale oborinsku vodu. Uništavanje šuma i asfaltiranje tla naročito doprinose nastanku opasnih bujica blata i velikih poplava.

Ljudski faktor može dovesti i do toga da se potres pretvori u veliku katastrofu jer većina ljudi ne strada zbog podrhtavanja tla, nego zbog urušavanja zgrada u kojima se nalaze. Na tu opasnost upozoravaju i seizmolozi.

Broj stradalih može porasti i zbog toga što ljudi koji su na vlasti loše obavljaju svoje dužnosti. Glavni grad jedne južnoameričke zemlje u zadnjih je 400 godina tri puta teško stradao u potresu. Od posljednjeg potresa, koji se dogodio 1967, broj njegovih stanovnika se udvostručio i danas iznosi pet milijuna. “No građevinski propisi kojima bi se stanovništvo moglo zaštititi od potresa ili ne postoje ili se ne poštuju”, piše časopis New Scientist.

Situacija je slična i u New Orleansu, u američkoj saveznoj državi Louisiani. Taj je grad sagrađen u nizinskom području u kojem postoji velika opasnost od poplava. Unatoč tome što su bili podignuti nasipi i postavljeni uređaji za ispumpavanje vode, katastrofa koje su se mnogi pribojavali dogodila se 2005, kad je to područje poharao uragan Katrina. “Dugi niz godina upozoravalo se na opasnost”, no ta su se upozorenja zanemarivala ili se “nisu dovoljno ozbiljno shvaćala”, pisalo je u jednom članku iz lista USA Today.

Na sličan se način zanemaruju i upozorenja u vezi s globalnim zagrijavanjem, koje bi, prema mišljenju mnogih znanstvenika, moglo povećati učestalost i razornost prirodnih katastrofa te dovesti do porasta razine mora. Očito je da na takav stav utječu politički, društveni i ekonomski faktori s kojima Bog nema nikakve veze. Takvi stavovi i ponašanje ljudi potvrđuju da je Biblija u pravu kad kaže da čovjek ne može “upravljati koracima svojim” (Jeremija 10:23). No ponekad je presudan i način na koji ljudi reagiraju na upozorenja — bilo da se radi o prirodnim pojavama koje ukazuju na opasnost bilo o službenim obavijestima nadležnih državnih ustanova.

Prije svega, valja napomenuti da prirodne katastrofe mogu nastupiti bez ikakvog upozorenja. “Vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga” (Propovjednik 9:11). No često ipak postoji neki znak — određena prirodna pojava ili upozorenje nadležnih ustanova — po kojem se može zaključiti da dolazi katastrofa. Oni koji prepoznaju te znakove imaju veće izglede da prežive.

Kad je 2004. tsunami poharao indonezijski otok Simeulue, od nekoliko tisuća stanovnika poginulo ih je samo sedam. Znajući da naglo povlačenje mora može biti znak da dolazi tsunami, većina ljudi pobjegla je s obale kad se more počelo povlačiti. Slično tome, neki su se spasili od jakih oluja i erupcija vulkana zato što su obratili pažnju na prirodne pojave koje su upozoravale na opasnost. Budući da ponekad priroda upozorava na opasnost prije nego što vlasti izdaju službeno upozorenje, mudro je obratiti pažnju i na jednu i na drugu vrstu upozorenja, naročito ako živite u području koje često pogađaju prirodne katastrofe.

Nažalost, ljudi su “skloni zatvarati oči pred opasnošću, čak i kad se jasno vidi da bi mogli nastradati”, rekao je jedan vulkanolog. To se naročito primjećuje u područjima gdje često dolazi do lažnih uzbuna ili gdje je već prošlo mnogo vremena od posljednje katastrofe. Ponekad ljudi ne žele napustiti svoje posjede, čak ni kad je sasvim jasno da se sprema katastrofa.

U mnogim krajevima ljudi su previše siromašni da bi se preselili na neko sigurnije područje. No siromaštvo i problemi koji su s njime povezani nisu znak da je naš Stvoritelj učinio nešto krivo, nego da su zakazali ljudi i njihova vlast. Naprimjer, mnoge države troše mnogo novca na naoružanje, a vrlo malo izdvajaju za pomaganje siromašnima.

No većini ljudi, bez obzira na to u kojim okolnostima žive, stoji na raspolaganju određena pomoć. Kakva je to pomoć? Bog je u svojoj pisanoj Riječi, Bibliji, iznio mnoga korisna načela koja ljudima mogu spasiti život.

◼ Ne iskušavajte Boga. Biblija u 5. Mojsijevoj 6:16 kaže: “Ne iskušavajte Jehovu, Boga svojega.” Pravi kršćani nisu praznovjerni i ne misle da će ih Bog uvijek štititi od svega što bi im u fizičkom pogledu moglo naštetiti. Zato kad im zaprijeti opasnost, primjenjuju od Boga nadahnuti savjet: “Pametan čovjek vidi zlo i skloni se, a ludi idu dalje i trpe kaznu” (Mudre izreke 22:3).

◼ Cijenite život više nego materijalna dobra. “Čak i kad netko ima obilje, njegov život ne proizlazi iz onoga što posjeduje”, piše u Luki 12:15. Naravno, materijalne su stvari potrebne i korisne, no one ništa ne vrijede onome tko izgubi život. Stoga se čovjek koji cijeni život i mogućnost da služi Bogu neće nepotrebno izlagati opasnosti kako bi zaštitio svoju imovinu (Psalam 115:17).

Tadashi, koji živi u Japanu i zatekao se kod kuće za vrijeme jednog potresa koji se dogodio 2004, napustio je svoj dom odmah nakon potresa, ne čekajući da vlasti narede evakuaciju. Život je smatrao vrednijim od kuće i imovine. Akira, koji živi u istom području, rekao je: “Obim pretrpljene štete zapravo ne ovisi o tome koliko materijalnih dobara čovjek izgubi, nego o tome kako na njih gleda. Nakon te katastrofe shvatio sam da bi bilo dobro da pojednostavim svoj život.”

◼ Slušajte kad vlasti upozoravaju na opasnost. “Budite podložni vlastima nad sobom” (Rimljanima 13:1). Kad vlasti narede evakuaciju ili provođenje nekih drugih zaštitnih mjera, mudro je to i učiniti. Tadashi je poslušao naredbu o evakuaciji i ostao izvan opasnog područja, čime je izbjegao opasnost da bude ozlijeđen ili pogine u naknadnim manjim potresima.

Ako nije izdano nikakvo službeno upozorenje na opasnost od katastrofe, ljudi moraju sami odlučiti kada i kako reagirati, uzimajući u obzir sve informacije koje im stoje na raspolaganju. U nekim područjima mjesne vlasti mogu pružiti korisne savjete o tome kako preživjeti nepogodu. Mogu li se takve informacije dobiti i u području u kojem vi živite? Ako mogu, jeste li upoznati s njima? Jeste li razgovarali o njima sa svojom obitelji? (Vidi popratni okvir.) U mnogim su dijelovima svijeta skupštine Jehovinih svjedoka pod vodstvom nadležnih podružnica razradile plan djelovanja u kriznim situacijama, koji primjenjuju ako se pojavi opasnost od elementarne nepogode ili ako dođe do takve nepogode. Iskustva pokazuju da su te mjere izuzetno korisne.

◼ Pokazujte kršćansku ljubav. Isus je rekao: “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas!” (Ivan 13:34). Ljudi koji po uzoru na Krista pokazuju samopožrtvovnu ljubav čine sve što je u njihovoj moći kako bi pomogli jedni drugima da se pripreme za dolazak prirodne katastrofe i da je prežive. U skupštinama Jehovinih svjedoka starješine daju sve od sebe kako bi stupili u vezu sa svim članovima skupštine i provjerili jesu li na sigurnom, odnosno mogu li se skloniti na neko sigurno mjesto ukoliko to još nisu učinili. Osim toga, starješine provjeravaju imaju li svi ono što im je najnužnije za život — pitku vodu, hranu, odjeću i najpotrebnije lijekove. Obitelji Jehovinih svjedoka iz područja koja nisu pogođena nepogodom primaju u svoje domove suvjernike koji su morali napustiti opasno područje. Takva ih ljubav uistinu “savršeno povezuje” (Kološanima 3:14).

Hoće li u budućnosti prirodne katastrofe postati još razornije, kao što neki predviđaju? Možda i hoće, no ne zadugo. Zašto to možemo reći? Zato što će uskoro doći kraj žalosnog razdoblja čovjekove neovisnosti o Bogu. Nakon toga Jehova će s puno ljubavi vladati nad cijelom Zemljom i svim njenim stanovnicima. Kao što ćemo vidjeti u idućem članku, to će svima donijeti divne blagoslove.