Kako svladati svoje emocije?
MNOGI danas žude za emocionalnim uzbuđenjem. Oni ga traže u brzoj vožnji, opasnim sportovima, nedopuštenim spolnim odnosima i u stimulirajućim opojnim drogama. A svijet potrošačkog društva i zabave zapravo i naglašava potrebu za emocionalnim doživljajima. Zato mnogi i ne vole miran život, smatrajući da iz života moraju izvući više emocionalnog uzbuđenja.
Naravno, svi imamo emocije. Na primjer, kad se smiješimo, smijemo ili plačemo, time pokazujemo kakvo je naše emocionalno stanje u tom trenutku. No, jeste li znali da emocije mogu utjecati na vaše tijelo, uzrokujući, na primjer, promjene u krvnom tlaku, broju otkucaja srca i znojenju? One mogu također prouzročiti i fizičku nelagodu kao što je glavobolja, nervoza želuca i probavne smetnje. Stoga ljudi općenito idu za ugodnim emocijama, a izbjegavaju neugodne. Neki pokušavaju izbjeći neugodne emocije sanjarenjem, prekomjernim jedenjem i pijenjem. S druge strane, ispravno emocionalno stanje doprinosi dobrom zdravlju. Priče Salamunove 14:30, NS kažu: “Mirno srce život je tijelu”.
Zanimljivo je da Božja Riječ spominje sve vrste ljudskih osjećaja, kao što je ljubav, mržnja, radost, duboka bol, hrabrost i strah. Možemo se prisjetiti kako je Isus zaplakao prilikom smrti njegovog prijatelja (Ivan 11:35). Josip se borio da zadrži suze “jer mu se srce uzbudilo zbog brata”, koga godinama nije vidio (1. Mojsijeva 43:30, ST).
Zašto svladavati emocije?
Budući da živimo u “teškim vremenima” i nesavršeni smo, u naš život se uvlači mnogo više neugodnih nego ugodnih osjećaja (2. Timoteju 3:1-5). Kao što kaže Biblija, “tlačenje može mudroga navesti da postupa ludo” (Propovjednik 7:7, NS). Dakle, ako ne pokušavamo svladavati nepoželjne emocije, to može naškoditi našim odnosima s obitelji, sa školskim drugovima, suradnicima na poslu i sukršćanima.
Naravno, na sve nas emocionalno utječe ono što Biblija naziva “vrijeme i nepredviđeni događaj” (Propovjednik 9:11, NS). Na primjer, bračni par koji je u punovremenoj službi vraća se u svoj stan i utvrđuje da je izvršena provala i da je odnesena većina njihovih stvari. To ih ražalošćuje, čak do tog stupnja da se osjećaju bolesnima. Treba im nekoliko dana da povrate kontrolu nad svojim emocijama. Kad su se oporavili nastavili su ‘tješiti sve žalosne’ (Izaija 61:2).
Ili možda poznajete osobe koje su si dopustile da ih emocionalno uzbude melodramske TV serije. One se toliko poistovjećuju s tim likovima da često plaču nad tim pukim izmišljotinama. Pogledajmo također slučaj jedne žene koja živi sama. Jedne večeri je gledala film strave. Premda je bila “na smrt uplašena”, ona nije mogla prestati gledati. Kasnije nije mogla zaspati. Kad je konačno zaspala, možete zamisliti što je sanjala: vampire i čudovišta. To znači da na nas zaista utječe ono što se oko nas dešava. Sigurno je, dakle, da moramo biti izbirljivi, izbjegavajući ono što šteti ili što bespotrebno narušava našu emocionalnu ravnotežu.
Naglašavanje poželjnih emocija
S druge strane, Božja Riječ preporučuje da budemo “umjereni u navikama”, koristeći svoju ‘moć razboritosti’ (Titu 2:2; Rimljanima 12:1, NS). To ne znači da bismo se trebali ograničiti do tog stupnja da izgubimo volju za život. Prikladno kontroliranje emocija pridaje životu nuzokus. Biblija kaže: “Ništa nema bolje čovjeku nego da se veseli onim što radi” (Propovjednik 3:22).
Prema tome, da bismo život učinili zaista ugodnim, mi možemo naučiti njegovati svoje pozitivne emocije. To će nam, prije nego negativno razmišljanje, pomoći da ‘čeznemo za dobrim djelima’ (Titu 2:14). Jaki, zdravi osjećaji jačaju odlučnost i ustrajnost da se postigne ono što je vrijedno. Naravno, kršćani znaju da ne postižu ciljeve u Božjoj službi samo zbog toga što imaju pozitivno razmišljanje. Oni priznaju potrebu da se u potpunosti oslone na Jehovin duh da bi se mogli suočiti sa budućnošću (Luka 11:13; Priče Salamunove 19:21). Kako možemo, dakle, kontrolirati svoje emocije, naglašavajući one korisne?
“Nemojte biti u tjeskobnoj neizvjesnosti”
Emocije poput gnjeva, ljubomore, mržnje i straha treba kontrolirati zbog njihovih štetnih posljedica. Da bismo prikazali kako to možemo učiniti, razmotrimo samo jednu emociju: tjeskobu.
Božja djelujuća sila ojačala je njegove revne i vjerne sluge u prošlosti, kao što to čini i danas. Vođen Božjim duhom, Isus je sačuvao pozitivno stanovište gorljivo se brinući o duhovnim stvarima. Ohrabrio je svoje sljedbenike da ‘ne budu u tjeskobnoj neizvjesnosti’ (Luka 12:29, NS). On je uvijek bio siguran u Očevu brigu punu ljubavi (Ivan 15:9, 10). Njegova revnost i entuzijazam nisu ometani dosadom i nezadovoljstvom. Slično tome ćemo i mi svladati pretjeranu tjeskobu na taj način da svoje misli upravimo na ono što je ‘kreposno i hvalevrijedno’ (Filipljanima 4:8, ST). Da, pouzdanje u Jehovu može rastjerati negativne misli.
Na primjer, jedna defektna djevojčica iz Sao Paula, Brazil, bila je zabrinuta u vezi svojih oslabljenih sposobnosti i svoje budućnosti. Ona je kod kuće čuvala manju djecu dok su njeni roditelji radili. Osjećajući se malo korisnom, pisala je: “Bojim se da ću izgubiti glavu i tako okončati, učinivši nešto nepromišljeno. Čak razmišljam i o samoubistvu. Mislim da se nikad neću moći udati”. Primivši pismo koje ju je poticalo da još više proučava Bibliju, ona je odgovorila: “Počinjem osjećati da se bar netko zanima za moje probleme. Pokazali ste mi koliko je važno živjeti u Jehovinom novom sustavu”. Dakle, umjesto da se brinemo, zašto ne bismo postavili određene ciljeve, naročito one duhovne, kao npr, da više širimo dobru vijest o Kraljevstvu ili da više proučavamo Božju Riječ?
Istina je da opuštanje, šetnja, promjena rutine ili okoline, te slušanje muzike, može dovesti do privremenog olakšanja. No, mi ipak možemo naginjati negativnom razmišljanju i utučenosti u ovisnosti o tome što smo naučili ili doživjeli. Zato intelektualna sposobnost i snaga volje nisu dovoljni da pruže psihički mir ili da nekoga dovedu pod Božju naklonost. Mi moramo naučiti da ‘sve svoje brige bacimo na Jehovu’. To možemo učiniti zato ‘jer se on brine za nas’ (1. Petrova 5:7).
Bog je zainteresiran za svakog od nas
Stvoritelj nije imao namjeru da svi budu jednaki i da reagiraju na isti način. U Bibliji je on dao načela po kojima bi se trebali voditi i koja su prikladna i dostatna za sve. Također nam je dao i živopisne primjere toga kako on pokazuje zanimanje za dobrobit svojih slugu. “Jehova je blizu onih koji su slomljena srca ... Mnoge su nevolje pravednoga, ali ga iz svih Jehova izbavlja” (Psalam 34:18, 19, NS). Jehova je zapravo svjestan naših najdubljih emocija, naših poteškoća i suza. Psalam 56:8, NS kaže: “Stavi moje suze u svoj mijeh. Nisu li one u tvojoj knjizi?” Stoga, kad smo zaista u nevolji, čak “potišteni i jadni”, Jehova može biti naša “pomoć i Onaj koji pruža izlaz” (Psalam 40:17, NS). No, što se od nas zahtijeva da bismo primili tu pomoć?
Cijenjenje Božjih izvanrednih osobina, njegovog “brižljivog milosrđa”, pomaže nam da se ne usredotočujemo prekomjerno na sebe (2. Korinćanima 1:3, 4, NS). Ne možemo, skoncentrirani sami na sebe, slijepo slijediti svoje emocije, jer ljudsko srce može biti “prijevarno” i dovesti do nepromišljenih postupaka, čak do nemoralnih odnosa (Jeremija 17:9). Na primjer, jednu udatu ženu u Latinskoj Americi privlačio je muškarac koji je živio preko puta nje. Potaknuta emocijama, ona je učinila razumnom svoju želju da mu “pomogne”. Na sreću, potražila je duhovni savjet od zrelih kršćana. Visoko cijeneći Božje osobine, okončala je tu vezu. Sada sretno kaže: “Moj brak je spašen”. Svi mi sigurno činimo dobro ako razvijamo spremnost da budemo poučeni od Jehove i da mu se približimo (Psalam 19:7-11).
Jaka vjera, tj. zasigurano očekivanje i pouzdana nada, doprinosi pozitivnom stavu, dok ono što je nepoznato potiče zabrinutost i strah (Jeremija 11:6). Doista nas negativne misli ili sumnje mogu dovesti do neuspjeha tamo gdje bismo možda uspjeli. Nedostatak vjere ukazuje na potrebu da razvijemo više povjerenja u Božju sposobnost djelovanja (1. Ivanova 5:10). Koliko je važno, dakle, osloniti se na Boga, često mu se moleći za pomoć da bismo mogli svladavati svoje emocije! (Jakov 1:5).
Samosvladavanje i razumnost su također osobine koje moramo njegovati kako bismo unaprijedili dobre odnose s drugima. “Čovjek razbora miran je u duhu”, on svladava svoje emocije (Priče Salamunove 17:27, NS). Pored toga, apostol Pavao je pisao sljedeće: “Neka naša razboritost bude poznata svim ljudima”, što doprinosi urednom i mirnom životu (Filipljanima 4:5, NS).
Ljubav prema drugima potiče najprijatnije osjećaje i spremna je ohrabriti druge i pružiti im osjećaj olakšanja. “Ljubite srdačno jedan drugoga bratskom ljubavi! U davanju časti prednjačite jedan drugome”. “Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo” (Rimljanima 12:10; 1. Korinćanima 13:4, 5, ST).
Ako nastavimo razvijati ove osobine, možemo biti sigurni u Jehovinu pomoć. Kao što je pisao Pavao: “Mir Božji koji nadilazi svaku misao, čuvat će vaša srca i misli kroz Isusa Krista” (Filipljanima 4:7, NS).
Što ćeš ti učiniti?
Premda svi mi možda priznajemo potrebu da određene emocije bolje kontroliramo, možemo biti uvjereni da sreća i napredak leže unutar naše moći. Zbog toga moramo veoma paziti da ne sanjarimo i da se ne prepustimo nekontroliranim emocijama, kao što je bespotrebna zabrinutost. Naprežimo se radije da razvijemo pozitivne, zdrave emocije kako bismo bili u miru sa samim sobom, s drugima i s Bogom.
Da, dobro je biti odlučan to učiniti, imajući pred očima dan kad će Jehova ‘udovoljiti želji svega živoga’ (Psalam 145:16, NS). Stoga, radimo nepokolebljivo za život u Božjem miroljubivom novom sustavu stvari. Ako tako činimo, to će već sada doprinijeti našoj sreći, koja je zasigurno najljepša i najugodnija emocija.