Isusov život i služba

Izgubljena nacija, ali ne sva

UBRZO nakon Isusovog razgovora s onima koji su se okupili izvan farizejeve kuće, neki su mu ispričali o “Galilejcima čiju je krv [rimski upravitelj Poncije] Pilat pomiješao s njihovim žrtvama”. Ti su Galilejci vjerojatno bili oni koji su ubijeni kad su tisuće Židova protestirale protiv Pilatove upotrebe novca iz riznice hrama za izgradnju akvadukta koji je doveo vodu u Jeruzalem. Oni koji ovo pričaju Isusu možda ukazuju na to da su ti Galilejci postradali zbog svojih zlih djela.

Isus ih, međutim, ispravlja i pita: “Mislite li da su se ti Galilejci pokazali većim grešnicima od svih ostalih Galilejaca kad su tako postradali? Ne, doista”, odgovara Isus. Zatim on taj događaj koristi da bi upozorio Židove: “Ako se ne pokajete, i vi ćete svi tako biti uništeni.”

Isus se nadalje prisjeća jedne druge mjesne tragedije, koja je vjerojatno također povezana s izgradnjom akvadukta. On pita: “Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, mislite li da su se oni pokazali većim dužnicima od svih ostalih ljudi koji stanuju u Jeruzalemu?” Ne, kaže Isus, ti ljudi nisu poginuli zbog svoje zloće, nego su “vrijeme i nepredviđeni događaji” općenito odgovorni za takve tragedije. Isus, međutim, još jednom koristi priliku da dade upozorenje: “Ali, ako se ne pokajete, i vi ćete svi biti jednako tako uništeni.”

Isus zatim nastavlja s objašnjavanjem i daje prikladnu usporedbu: “Neki je čovjek imao smokvu zasađenu u vinogradu, te je došao tražeći ploda na njoj, ali nije našao ništa. Tada je rekao vinogradaru: ‘Evo već tri godine dolazim tražeći ploda na toj smokvi, ali ne nalazim ništa. Posijeci je! Zašto bih uistinu ostavljao zemlju beskorisnom?’ On mu je odgovorio i rekao: ‘Gospodaru, ostavi je još ovu godinu dok je ne okopam i ne pognojim; i ako će onda ubuduće donositi plod, lijepo i dobro; ako li ne, posijeći ćeš je.’”

Isus je više od tri godine pokušavao odnjegovati vjeru među židovskim narodom. No, samo se nekoliko stotina učenika može ubrojati među plod njegova truda. Sada, tokom četvrte godine svoje službe, on pojačava svoje napore, u prenesenom smislu okopava i gnoji židovsku “smokvu” tako što revno propovijeda i poučava u Judeji i Pereji. No, opet ne s mnogo uspjeha! Narod se odbija pokajati i zato je određen za uništenje. Samo se ostatak naroda odaziva.

Ubrzo nakon toga Isus na Sabat poučava u jednoj sinagogi. Tu ugleda ženu koju muči demon tako što ju je dvostruko savio već 18 godina. Isus joj se suosjećajno obraća: “Ženo, oslobođena si svoje slabosti.” Na to on na nju polaže ruke i ona se odmah uspravlja i počinje slaviti Boga.

Predstojnik sinagoge je, međutim, ljut. “Šest je dana u koje treba raditi”, protestira on. “U te dakle dane dolazite i liječite se, a ne u dan sabatni.” Predstojnik na taj način priznaje Isusu moć da liječi, ali osuđuje narod što se dolazi liječiti na Sabat!

“Licemjeri”, odgovara Isus, “ne odvezuje li svaki od vas na sabat svog bika ili svog magarca iz štale i odvodi ga da ga napoji? Nije li dakle ovu ženu, koja je kćer Abrahamova, i koju je Sotona držao svezanu evo već osamnaest godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan sabatni?”

Kad su to čuli oni koji su se protivili Isusu, posramili su se. Mnoštvo se, međutim, raduje svim veličanstvenim stvarima koje vidi da Isus čini. U odgovoru Isus ponavlja dvije proročanske usporedbe obzirom na Kraljevstvo Božje, usporedbe koje je ispričao oko godinu dana ranije sa čamca na Galilejskom moru. Luka 13:1-21, NS; Propovjednik 9:11, NS; Matej 13:31-33.

◆ Koje su tragedije ovdje spomenute i kakvu pouku Isus daje na temelju toga?

◆ Kako se može primijeniti usporedba o neplodnoj smokvi, te o pokušaju da je se učini plodnom?

◆ Kako predstojnik sinagoge priznaje Isusovu sposobnost liječenja, no kako Isus razotkriva licemjerstvo tog čovjeka?