121. POGLAVLJE
“Budite hrabri, ja sam pobijedio svijet!”
APOSTOLI USKORO VIŠE NEĆE VIDJETI ISUSA
TUGA UČENIKA PRETVORIT ĆE SE U RADOST
Kako je večer već bila poodmakla, Isus i apostoli spremali su se napustiti gornju sobu u kojoj su proslavili Pashu. Nakon što im je dao mnoštvo savjeta, Isus je rekao: “To sam vam govorio da se ne pokolebate u vjeri.” Zašto je Isus smatrao uputnim upozoriti ih na ono što ih čeka? Objasnio je: “Izopćivat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svatko tko vas ubije misliti da služi Bogu” (Ivan 16:1, 2).
Apostole je to upozorenje zasigurno uznemirilo. Premda im je Isus već rekao da će ih svijet mrziti, nikad ranije nije im tako otvoreno dao do znanja da će biti ubijeni. Zašto je čekao s time? “To vam nisam rekao u početku, jer sam bio s vama”, objasnio je (Ivan 16:4). No sada, prije svog odlaska, htio ih je upozoriti na ono što ih čeka. To im je moglo pomoći da se kasnije ne pokolebaju u vjeri.
“Sada idem k onome koji me poslao”, nastavio je Isus, “a nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’” Ranije te iste večeri apostoli su ga pitali kamo ide (Ivan 13:36; 14:5; 16:5). No sada su bili toliko potreseni onim što im je rekao o progonstvu da ih je to posve zaokupilo. Zato ga nisu pitali da im kaže nešto više o slavi koja ga čeka te što će to značiti za vjerne Božje sluge. Znajući to, Isus je kazao: “Žalost [je] ispunila vaše srce jer sam vam to rekao” (Ivan 16:6).
No Isus im je objasnio: “Za vaše je dobro što ja odlazim. Jer ako ne odem, pomoćnik neće doći k vama, ali ako odem, poslat ću ga k vama” (Ivan 16:7). Učenici su mogli primiti sveti duh tek nakon Isusove smrti i odlaska na nebo jer im ga je tada mogao poslati kao pomoćnika gdje god oni bili.
Sveti duh “pokazat će svijetu što je grijeh, što pravednost, a što osuda” (Ivan 16:8). Svijet je počinio grijeh u tom smislu što nije pokazao vjeru u Božjeg Sina i taj je grijeh trebao biti razotkriven. Nadalje, Isusov uzlazak na nebo pokazao je svijetu da je on uistinu pravedan te zašto je Sotona, “vladar ovoga svijeta”, s pravom osuđen na propast (Ivan 16:11).
“Još vam imam mnogo toga reći”, nastavio je Isus, “ali sada ne možete nositi.” Kada izlije na njih sveti duh, on će im omogućiti da razumiju “svu istinu” i pomoći im da žive u skladu s njom (Ivan 16:12, 13).
Apostole je zbunila sljedeća Isusova izjava: “Još malo, i više me nećete vidjeti, a onda još malo, i vidjet ćete me.” Zato su jedni druge pitali što znače te riječi. Isus je vidio da ih to zanima pa im je objasnio: “Zaista, zaista, kažem vam, vi ćete plakati i naricati, a svijet će se radovati. Vi ćete se žalostiti, ali vaša će se žalost pretvoriti u radost” (Ivan 16:16, 20). Kad je Isus idućeg poslijepodneva bio ubijen, vjerski su se vođe radovali, a njegovi su učenici bili žalosni. No Isusovim uskrsnućem njihova se žalost pretvorila u radost! A radovali su se i kad je izlio na njih Božji sveti duh.
Isus je njihovu situaciju usporedio s onim što proživljava žena koja rađa. Rekao je: “Žena je žalosna kad rađa jer je došao njezin čas, ali kad rodi dijete, više se ne sjeća muke, od radosti što se čovjek rodio na svijet.” Apostole je sigurno ohrabrilo kad im je Isus rekao: “Tako ste i vi sad žalosni, ali opet ću vas vidjeti i srce će se vaše radovati i nitko vam neće oduzeti vašu radost” (Ivan 16:21, 22).
Apostoli dotada nisu upućivali molbe Bogu u Isusovo ime. Ali ovom prilikom on im je rekao: “U taj ćete dan moliti [Oca] u moje ime.” Jesu li to trebali činiti zato što bi Otac nerado odgovarao na njihove molitve? Nipošto! Ustvari, Isus je rekao: “Sam vas Otac ljubi jer ste vi ljubili mene i vjerovali ste da sam ja izašao kao Očev zastupnik” (Ivan 16:26, 27).
Možda su upravo te ohrabrujuće riječi potaknule apostole da izjave: “Vjerujemo da si izašao od Boga.” No njihova će se vjera uskoro naći na kušnji. Isus im je otvoreno opisao što ih očekuje: “Evo, dolazi čas, i već je došao, kad ćete se raspršiti svaki kući svojoj i ostaviti me samoga.” Ipak, utješio ih je: “To sam vam rekao da po meni imate mir. U svijetu imate nevolju, ali budite hrabri, ja sam pobijedio svijet!” (Ivan 16:30-33). Isus ih nije namjeravao napustiti. Bio je siguran da i oni mogu pobijediti svijet poput njega tako da vjerno vrše Božju volju unatoč svim pokušajima Sotone i njegovog svijeta da ih slome.